Obljetničko prisjećanje na Dallapiccoline ideje slobode

Hommage pazinskom velikanu suvremene glazbe

Na dvije su se lokacije i dvije pozornice, onoj Pučkoga otvorenog učilišta u Pazinu i pulske Zajednice Talijana nedavno održala dva koncerta uz intervencije naratora Aleksandra Bančića, dramskog pedagoga i voditelja kulturnih djelatnosti POUP- a posvećena skladatelju Luigiju Dallapiccoli. Bile su to i dvije jedine priredbe koje su se rijetko izvođenu autoru organizirale povodom 120. obljetnice njegova rođenja, a zaslužna za to jest Udruga za očuvanje spomena na istarske skladatelje, koja se predano godinama bavi upravo priređivanju koncerata, edukativnih predavanja i manifestacija kojima je cilj obilježavanje značajnih obljetnica istarskih skladatelja.

Foto: POUP

Na oba koncerta nastupili su: harmonikašica Anamarija Lovrečić, sopranistica Georgie Goldin, pijanisti Aleksandra Santin Golojka, Tatiana Šverko i Sandro Vešligaj iz Pule.

Foto: POUP

Partnerstvo Pazina pritom se prirodno nametnulo jer je u tom mjestu skladatelj rođen 1904. godine. Ime njegove obitelji ispisano je i u povijesti obrazovanja u Istri jer njegov je otac Pio bio profesor književnosti i ravnatelj pazinske Klasične gimnazije od 1905. godine, a majka Domitilla Alberti predavala je u istoj talijanskoj srednjoj školi koja je od 1899. do 1946. godine okupljala i obrazovala učenike iz cijele Istre.

Spomenuti narativni moment na tim produkcijama ukazao se kao dobrodošao trenutak prvenstveno zbog nikad dovoljnog informiranja istarske javnosti o značaju Dallapiccole i njegova stvaralaštva, pa je publika imala prilike upoznati i smjernice njegova rada, inspiracije i put kojim je zauzeo mjesto jednog od istaknutijih predstavnika prvog pokreta moderne glazbe u Italiji. Obitelj se zbog rata 1917. preselila u Graz, gdje je Dallapiccola imao prilike slušati izvedbe djelâ znamenitih skladatelja, što je uvelike utjecalo na njegov životni izbor. Glasovir je učio na tršćanskom Konzervatoriju u klasi Antonija Illersberga, a potom studij glasovira i kompozicije diplomirao 1924. godine na konzervatoriju Cherubini u Firenci, gdje je kasnije i predavao.

Luigi Dallapiccola od 9150. je godine bio počasni član Međunarodnog udruženja za suvremenu glazbu (ISCM)

Prepoznatljiva i prepoznata bila je njegova muzikalnost, kao i vrsna tehnika, a koncertirao je kao solist i u duetu s violinistom Sandrom Materassijem. Duo je osnovan 1926. godine s temeljnim ciljem izvođenja suvremene glazbe. Često je pritom na turnejama u Italiji i inozemstvu izvodio i vlastite skladbe.

Angažiranost opusa

Dallapiccola je pisao pretežito vokalnu i vokalno-instrumentalnu glazbu, djela za zbor i orkestar, komorna i orkestralna djela. Isprva je skladao pod utjecajem Claudea Debussyja, a u prvo je djelo, ciklus četiriju pjesmama za solo pjevače, zbor i orkestar, Dalla mia terra (1928.), ugradio motive istarskih tradicijskih napjeva. U Partiti za orkestar i sopran iz 1933. godine te zborskim ciklusima Cori di Michelangelo Buonarroti il Giovane (I–III, 1933.–36.) novim skladateljskim pristupom predstavlja odlike talijanske madrigalističke tradicije.

Nakon 1937. godine u tekstovima traži suvremene teme i zbivanja, probleme tiranije, sužanjstva i slobode, a u skladateljskoj tehnici priklanja se dodekafoniji (prvi put u kompoziciji Tre laudi za glas i komorni orkestar). U toj je tehnici dosegnuo puninu izraza te je bio prihvaćen od glazbene kritike i struke. Autor je i glazbeno-scenskih djela, među kojima se ističu Volo di notte, jednočinka nadahnuta Malim princem Antoinea de Saint-Exupéryja iz 1940. godine, za koju je sam napisao libreto, zatim Il prigioniero (1950.) i Ulisse (1968.), Job, sacra rappresentazione (1950.) i balet Marsia.

U glasovitoj skladbi Canti di prigionia za glasove i orkestar iz 1941. godine, izražava negodovanje prema rasizmu tadašnjeg fašističkog režima u Italiji, dok u skladbi Canti di liberazione za zbor i orkestar, iz 1955., razmatra ideju oslobođenja.

Otpor opresijama u društvu i glazbi

Priklanjanje dodekafoniji i serijalnosti pod utjecajem Arnolda Schönberga i Antona Weberna za Dallapiccolu je, prema mišljenju struke, značilo ostvarenje ne tek specifičnih i spretnih stilskih rješenja, već i konkretnih, angažiranih poruka. On je, naime, svoje kreativne silnice usmjeravao ka glasnom isticanju važnosti i vrijednosti slobode, pružao je snažan otpor ratu i svakom obliku opresije.

Sâm prijelaz iz tonaliteta u dodekafoniju, koji je sazrijevao s godinama, nerijetko je shvaćen više nego li tek puka intelektualistička formula, već kao sintaksa koja putem dosljedne primjene postupaka povezanih s njegovom strogom tehnikom izražava mučninu modernog čovjeka. Jednom je prilikom i sâm ispisao da je svaki povratak tonalnosti za njega značio novo uvjerenje u smisao dodekafonije i smrt tonalnosti same.

Memento

Invencije Luigija Dallapiccole u svom bogatstvu sadržaja i izražaja, aktualnosti tema i inspiracija zaslužuju i više pažnje doli jedva primjetnih prigodničarskih, obljetničkih programa i svakako veću pažnju u onim produkcijama koje imaju mogućnost primjene u obrazovnim, edukativnim procesima. Posljednji je, naime, tematski program koji pamtimo također bio povodom obljetnice njegova rođenja, dvadeset godina unatrag, 2004., kada je održan 4. Međunarodni muzikološki skup Iz istarske glazbene riznice posvećen upravo Dallapiccoli. Rezultati skupa objavljeni su u zborniku radova 2008. godine u izdanju Pučkoga otvorenog učilišta u Pazinu.

Od većih posljednjih posveta u Italiji izdvaja se Firenca s uprizorenjem njegovih naslova Volo di notte i Il Prigioniero pod vodstvom Bruna Bartolettija, 18. lipnja 2004., u okviru festivala Maggio Musicale Fiorentino, dok je Radio Vatikan iste godine emitirao njegove skladbe svakog četvrtka u travnju, svibnju i lipnju.