03
pro
2021
Priče

Nick Cave i David Bowie - zvijezde kao glazbeni kritičari

Nick Cave i Ante Batinović

Nick Cave i Ante Batinović /privatna arhiva

share

John Malkovich ponovo će nastupiti u Lisinskom. U okviru ciklusa Lisinski subotom 4. prosinca 2021. John Malkovich uskače u ulogu zlobna kritičara koji vjeruje da su djela Beethovena, Chopina, Prokofjeva i sličnih – šaka jada. Autor je, naravno, Aleskey Igudesman koji je sastavio zajedljiv miks najzlobnijih glazbenih kritika posljednjih stoljeća napisanih o nekim od najglasovitijih djela.

Prisjećam se svojih intervjua s Nickom Caveom i Davidom Bowiejem u kojima su oni, između ostalog, poprilično burno reagirali oko međusobnih mišljenja o Elvisu Presleyju. Obojica se slažu da je Elvis Presley velikan i jedan od najutjecajnijih ličnosti u povijesti rocka. No, iskre se pojavljuju kade je riječ o las vegaškom razdoblju Elvisa Presleyja, kad je tamo nastupao u svjetlucavim kostimima, kao o i glazbi koju ju je u tom razdoblju stvarao.

Bowie to razdoblje smatra manje vrijednim, čak i beznačajnim u odnosu na ono što je Presley stvorio sredinom pedesetih godina. Cave upravo to Presleyjevo razdoblje smatra iznimnim. Bowie je objasnio stav umjetnika poput njega ili Micka Jaggera i Rolling Stonesa o Caeser’s Palaceu: „Mi dolazimo iz engleske radničke klase i naši svjetonazori nikako se ne uklapaju u Las Vegas. Amerikanci su sasvim druga priča. Njima Las Vegas predstavlja neku vrstu ideala, nekima čak i vrhunac karijere. Meni ne. Možda ne bi ni Elvis da ga njegov menadžer nije nagovorio. Ja ne bih nastupio, jedino možda ako bih bio u besparici, ali čak i u tom slučaju teško.“

Što Bowie ima protiv šljokica?

Nick Cave mi je na ovo rekao: „Mick Jagger i radnička klasa! Ha-ha-ha! Što Bowie ima protiv šljokica? Da nije bilo takvog Presleya, ne bi bilo ni svjetlucavog Davida Bowieja i glam rocka!“

Za sada nema najava da će Nick Cave nastupiti u Colloseumu u Caesar’s Palaceu. Možda neće ali njegova fascinacija svjetlucavim Elvisom Presleyom ne popušta. Bowie nije nikada nastupio u Las Vegasu.

Prijepori Davida i Nicka bili su vidljivi tu i tamo kad bi Cavea pitali bi li se ponovno bavio slikarstvom, kao što je to radio na Sveučilištu u Melbourneu gdje je ustvari studirao slikarstvo, naročito stare majstore. „Ne bavim se slikarstvom, nisam ja David Bowie!“

Tijekom tri intervjua s Davidom Bowiejem i četiri s Nickom Caveom, lako sam mogao ustanoviti da su njihovi prijepori veoma jaki i da su bili dugotrajni, naročito od strane Cavea.

Nije Cave bio bojažljiv ni u nekim drugim situacijama. Kao kad smo razgovarali o tome da postoji romantična predodžba o umjetnicima koji stvaraju po kavanama i pubovima, dok Cave stvara u svom officeu. Da baš je tako nazvao svoju radnu sobu – office.

„Zato mu i jesu takve pjesme kad ih piše na zahodu!“

Na opasku da mi to zvuči dosta čudno jer me podsjeća na činovnički ured Cave je kazao: „Možda je naziv pomalo neprimjeren, ali ovdje imam stol, papir i olovku te radim od 9 do 6, a ovdje je i nešto poput kauča kojeg biste vidjeli kod psihoterapeuta. U početku karijere nisam imao novaca za radnu sobu, pa sam i ja znao stvarati posvuda na različitim mjestima, ali stvaranje po pubovima i krčmama nije pravo umjetničko stvaranje.“

Vrag mi nije dao mira pa sam mu napomenuo da je Paul McCartney napisao ”Yesterday” dok je bio na zahodu. Cave je jednostavno uskliknuo: „Zato mu i jesu takve pjesme kad ih piše na zahodu!“

Eto, u komentiranju glazbe nisu nabrušeni samo profesionalni kritičari, nego i ponajveći umjetnici jedan prema drugom kad se spominju pojedina djela.

Jedno vrijeme kritičari su negativno ocjenjivali neke od Bowiejevih albuma, naročito iz sredine osamdesetih godina. Bowie je u komentaru bio vrlo smiren: „Morate shvatiti da, naravno, postoje i negativne kritike. Isto kao što je bio ne jedan slučaj u mojoj karijeri da bi negativno ocijenjen album mnogo godina kasnije doživio revalorizaciju vrijednosti i proglašavan utjecajnim, čak i da je davao nove smjernice u rocku.“

„A što nedostaje ‘Silly Love Songs’?“

Jednom je na press konferenciji u Beču 1999. godine čak otvoreno priznao da se nekih albuma – srami.

Paul McCartney na primjedbu da piše silly love songs s osmijehom reagirao protupitanjem: „A što nedostaje ‘Silly Love Songs’?“

Iz vlastitog iskustva izdvajam jedan slučaj kad mi je na jednu negativnu recenziju ugledni i tržišno iznimno uspješan skladatelj zabavne glazbe početkom sedamdesetih godina zaprijetio sudskom tužbom jer mu tom recenzijom ugrožavam egzistenciju! Nije pokrenuo tužbu jer je čovjek toliko zarađivao od autorskih tantijema da mu ne bi naudile niti milijarde negativnih recenzija, a kamoli moja jedna. Čovjek je umro, pa zato ne spominjem ime, no ipak moram reći da sam s njim imao sasvim normalnu komunikaciju poslije spomenute ‘neugodnosti’.

U međuvremenu, the show must go on, naročito u Las Vegasu. Adele je najavila seriju koncerata u Caesar’s Palaceu u Collosseumu koji je bio omiljeni podij Franka Sinatre, a kasnije i Eltona Johna, Celine Dion i mnogih drugih. Rolling Stones nastupili su nedavno u Las Vegasu, ali na velebnome sportskom stadionu. Ako bi Caesar’s Palace i pao na um Micku Jaggeru siguran sam da bi ga Keith Richards mlatnuo gitarom zbog toga. Poput situacije kad je Jagger dobio i prihvatio orden kraljice Elizabete Druge, Keith ga je upitao: „Nećeš valjda to sranje staviti na rever?!“

Keith – vječni individualist!

Moglo bi Vas zanimati