Objašnjava Marko Raič (IRMO)
„Najveći je zaostatak institucionalne naravi”: što Zagreb može naučiti od Galwaya i Tallinna o noćnoj ekonomiji
Kako gradovi mogu učiniti noćni život sigurnijim, dostupnijim i raznovrsnijim, a da se noćna ekonomija ne svede na klubove, alkohol i pritužbe na buku?
Upravo se time, među ostalim, bavi europski projekt NITIES, u kojem Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), kao vodeći partner, surađuje s Gradom Zagrebom te drugim europskim gradovima i regijama. Nakon prve godine istraživanja i analize, projekt je ušao u fazu razmjene znanja i iskustava među sedam gradova te promišljanja o tome kako unaprijediti njihove javne politike vezane za život nakon mraka. Kako su prošli studijski posjeti Galwayu u veljači i Tallinnu u lipnju, koji drugi europski gradovi imaju zanimljiva rješenja te kako bi projekt, na koncu, trebao biti primijenjen u Zagrebu, ispričao nam je Marko Raič iz IRMO-a.
Prema Raičevim riječima, jedna od najvećih razlika između Zagreba i gradova poput Galwaya, Tallinna i Vilniusa jest postojanje institucija koje su izravno zadužene za upravljanje noćnom ekonomijom. Takva tijela koordiniraju različite sektore, razvijaju strategije i prate stanje na temelju podataka.
„Najveći je zaostatak institucionalne naravi. Galway, Tallinn i Vilnius imaju gradska tijela s jasnim mandatom za noćnu ekonomiju, aktualne strateške dokumente koji noćni dio dana tretiraju kao zasebno razdoblje i kontinuirano razvijaju metodologiju prikupljanja podataka za noćnu ekonomiju. Zagreb nema strategiju razvoja noćne ekonomije, stalno koordinacijsko tijelo niti namjensko financiranje, a nadležnosti su raspršene“, kaže Raič.
Health i Youth Code, Močvara, Zagreb / Matej Grgić
Što Zagreb već radi?
Zagreb se, međutim, ne mora promatrati samo kroz zaostatak. Pilot-projekt „Sigurnija noćna okruženja“ Grad Zagreb provodi u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo. Usmjeren je na dobrobit posjetitelja noćnih događanja, edukaciju ugostiteljskog osoblja, prevenciju rizičnih ponašanja i bolju suradnju nadležnih službi. Budući da je provedba počela krajem prošle godine, još nema jasnog uvida u njegovu ukupnu učinkovitost.
„Njegove mjere obuhvaćaju edukaciju ugostiteljskog osoblja o odgovornom točenju alkohola i prepoznavanju intoksikacije, uvođenje takozvane safe chill zone u kojoj gost može dobiti pomoć, podjelu zaštitnih poklopaca za čaše, dodatnu rasvjetu na rizičnim lokacijama, kampanje o suzbijanju uznemiravanja te bolju koordinaciju policije, inspekcija i ugostitelja“, objašnjava Raič.
Uz ovaj pilot, među zagrebačkim primjerima dobre prakse izdvaja Pogon – Centar za nezavisnu kulturu i mlade, primjer javno-civilnog partnerstva i participativnog upravljanja, te klub Močvaru, primjer revitaliziranog zapuštenog objekta s bogatom i raznolikom kulturnom produkcijom.
„To su primjeri koji će ući u katalog dobrih praksi za upravljanje noćnom ekonomijom te će, vjerujem, biti modeli za pokretanje sličnih inicijativa u europskim gradovima i regijama“, dodaje.
Antenat u Močvari / Filip Kovačević
Konkretni zahvati bez velikog troška
Ipak, za primjenu dobrih praksi drugih gradova nije uvijek potrebno veliko ulaganje ili prenamjena prostora, što su iz IRMO-a vidjeli na studijskim putovanjima. Galway, primjerice, organizira noćne šetnje u kojima gradski vijećnici, službenici i predstavnici različitih sektora zajedno obilaze određene gradske rute te procjenjuju rasvjetu, sigurnost i stanje javnog prostora.
„To se može napraviti bez troška i brzo, a daje popis konkretnih zahvata“, ističe Raič.
Tallinn pak pokazuje kako se noćni kulturni život može razvijati i kroz postojeću javnu infrastrukturu.
„Drugi je tallinnski primjer knjižnica koje rade navečer i posuđuju daleko više od knjiga, od sportske opreme do glazbenih instrumenata, čime se potiče noćni sadržaj bez alkohola“, kaže.
Raič ističe i važnost institucionalne potpore lokalnim programima te napominje da se u Zagrebu već razvijaju oblici večernjih društvenih aktivnosti, poput pub kvizova, kojima bi se mogla posvetiti dodatna pozornost.
„Primjećujem vrlo živahnu kulturu pub kvizova u Zagrebu koja se pojavila u posljednjih pet-šest godina. To bi isto mogao biti jedan segment noćne kulture kojemu bi se mogla posvetiti institucionalna pažnja“, priča.
Suradnja javnog i privatnog
Posebno zanimljiv galwayski primjer jest program Café Lates, koji ugostiteljskim objektima omogućuje da isprobaju produljeno večernje radno vrijeme uz kulturne i društvene programe. Posebnost je u tome što se ne radi samo o regulatornoj promjeni, nego o poslovnom modelu koji javna uprava podupire financijski i promotivno. Tu su i Gallery Lates, večernji programi u galerijama, te Youth Lates, sadržaji namijenjeni mladima.
„Cafe Lates je zanimljiv upravo zato što nije riječ o regulatornoj, nego prvenstveno o poslovnoj intervenciji potpomognutoj javnom upravom, s pratećom marketinškom podrškom i kampanjom koja smjera na razvoj kulture večernjih društvenih događanja uz kavu. Galway financijski potpomaže događaje koje privatni ugostitelji udomaćuju u sklopu Café Lates pilota, što je potpuno neuobičajeno iz naše hrvatske perspektive“, govori Raič.
Takav pristup ugostiteljima omogućuje da uz manji rizik testiraju večernji rad i privuku publiku sadržajima koji nisu nužno povezani s alkoholom. Za Zagreb bi to mogao biti način da se proširi večernja ponuda bez svođenja rasprave isključivo na pitanje duljine radnog vremena.
„Ugostiteljskim objektima koje inače rade samo danju omogućio je da uz niži rizik isprobaju večernji rad s kulturnim i društvenim programom koji nije usmjeren na alkohol. Dakle, produžuju radno vrijeme uz smanjen rizik od nedostatka poslovnog prometa. Jedan od dionika koji je sudjelovao rekao je da je to izvrstan način da se uz nizak rizik isproba novo tržište“, pojašnjava.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kad je riječ o radnom vremenu, Zagreb već ima zakonsku mogućnost određivanja zona s produljenim radnim vremenom, no Raič smatra da se ona ne koristi dovoljno.
„Što se tiče Zagreba i zona s produženim radnim vremenom, hrvatski Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti već omogućuje jedinicama lokalne samouprave da odrede zone s produljenim radnim vremenom. Smatram da Zagreb tu mogućnost ne koristi dovoljno, uglavnom kroz definiranu gradsku turističku zonu uz dokaze o zaštiti od buke“, govori.
Fondovi za financiranje noćne ekonomije
Uz pitanje radnog vremena otvara se i pitanje novca. Kultura je važan dio noćne ekonomije, ali njezino financiranje ne prati uvijek specifične potrebe sadržaja koji se odvijaju u večernjim i noćnim satima. Noćna kultura u Hrvatskoj još nije prepoznata kao zasebna kategorija financiranja. Iako se dio programa koji se odvijaju noću financira kroz postojeće pozive, poput onih Grada Zagreba ili Ministarstva kulture, namjenski fondovi kakvi postoje u nekim europskim gradovima zasad nisu uobičajena praksa. U drugim europskim gradovima postoje konkretniji modeli potpore.
„U Amsterdamu, u kojem djeluje i noćni gradonačelnik, postoji poseban javni poziv za noćnu kulturu koji je definira kao umjetnost i kulturu između 22 i 6 sati, s vlastitim godišnjim budžetom. Berlin ima fond za zvučnu izolaciju klubova što je vezano uz noćni mir i održivost noćne ekonomije. Nadalje, njemačko ministarstvo kulture je pokrenulo zakonske izmjene koje će glazbene klubove kategorizirati kao mjesta kulture, a ne samo zabave, tako da će ta zakonska definicija imati pozitivne učinke na razvoj njemačke noćne kulture i noćne ekonomije generalno. Beč također ima svoju noćnu Klupsku komisiju, koja svoja proračunska sredstva dodjeljuje dionicima koji su akteri noćne kulture i ekonomije“, objašnjava Raič.
noćni život u Amsterdamu / Alma Drnovac
Što o svemu tome misle sami dionici, provjerila je anketa provedena u sklopu projekta NITIES u svih sedam partnerskih gradova i regija, u kojoj je sudjelovalo gotovo dvjesto ispitanika. Njihova je struktura namjerno bila široka: od kulturnih ustanova i nezavisnih organizacija te ugostiteljskih i klupskih objekata do javnih institucija, civilnog društva, sportskih udruga, turističkih tijela i samih stanovnika.
U Zagrebu se pokazalo da je polovica ispitanika donekle upoznata s terminom noćne ekonomije.
„Međutim, kada im je u upitniku objašnjen koncept noćne ekonomije, gotovo svi dionici prepoznali su njenu važnost, naročito u kontekstu razvitka turizma, kulturnih i kreativnih industrija te generalne promocije imidža grada Zagreba. Noćna ekonomija prepoznata je i kao prilika za revitalizaciju gradskih brownfield područja“, govori Raič.
Najveću su važnost zagrebački ispitanici dali noćnoj sigurnosti, javnom noćnom prijevozu, infrastrukturi i administrativnim preprekama. Dio tih problema, poput sigurnosti, Zagreb već pokušava rješavati kroz spomenuti pilot-projekt. Među prijedlozima ispitanika bili su fleksibilnija regulacija, snažnija suradnja gradske uprave i dionika noćne ekonomije te kampanje kojima bi se u zajednici podigla svijest o važnosti ovog područja.
Što bi bio konkretan rezultat projekta NITIES?
Upravo se rješavanje problema koje su dionici istaknuli u anketi nalazi u središtu projekta. Nakon istraživačke faze i razmjene iskustava, NITIES radi na prijedlozima koji bi se mogli primijeniti u lokalnim i regionalnim javnim politikama. U Zagrebu se projekt povezuje s Programom razvoja kulture Grada Zagreba 2023. – 2030., a jedan od važnih ciljeva jest uspostaviti pokazatelje kojima bi se pratila gospodarska, kulturna, sigurnosna i prometna dimenzija noćne ekonomije.
„Cilj projekta NITIES jest unaprijediti konkretne javne politike u partnerskim gradovima i regijama koje će u konačnici poboljšati stanje partnerskih noćnih ekonomija te njihove eventualne negativne učinke svesti na najmanju moguću mjeru. Nije riječ o istraživanju radi istraživanja: prve tri godine projekta su razdoblje međuregionalnog učenja i razmjene iskustava, nakon čega ide follow-up godina koja služi praćenju provedbe planova koje partneri usvajaju“, objašnjava Raič.
Uspjeh se zato neće mjeriti samo razmjenom iskustava i izradom preporuka, nego konkretnim promjenama u načinu na koji grad upravlja noćnom ekonomijom.
„Kada projekt završi, uspjeh ćemo mjeriti kroz konkretne promjene u Zagrebu. Prije svega kroz unaprjeđenje upravljanja noćnom ekonomijom prema nekom od predloženih modela, zatim kreiranjem sustava praćenja i mjerenja noćne ekonomije. Također, vjerujem da će Zagreb u razvoj svoje noćne ekonomije uključiti i širi spektar dionika. I konačno, da nalazi projekta uđu u javnu raspravu, kroz medije i struku, tako da se o noćnom životu ne odlučuje samo iz perspektive pritužbi na buku ili noćnu delinkvenciju“, ističe.
Dugoročno, cilj je da noćna ekonomija postane prepoznato područje gradske politike, s jasnim odgovornostima, mjerljivim ciljevima i aktivnim sudjelovanjem zajednice. Noćni grad tada se ne bi promatrao samo kroz buku i potencijalne probleme, nego i kao prostor kulture, društvenog života, kreativnosti i održivoga urbanog razvoja.
