Barbara Hendricks u Kinu SC: Dama pjeva blues arije

Operna diva Barbara Hendricks je 19. listopada prvi put u Hrvatskoj nastupila s blues repertoarom koji je spojila s porukama mira Martina Luthera Kinga

Barbaru Hendricks pratio je sjajno uigran tercet švedskih glazbenika / Foto: Vedran Metelko

Oko pet stotina ljudi okupilo se u ponedjeljak, 19. listopada, u Kinu SC na koncertu Barbare Hendricks u sklopu 17. Zagreb Jazz Festivala. Došli su poslušati glas koji desetljećima pripada najvećim opernim pozornicama, ali Hendricks je stigla s blues bendom i programom o slobodi i ljudskim pravima. Već u toj kombinaciji nalazi se i privlačnost i problem večeri.

Između pjesama recitirala je citate iz govora Martina Luthera Kinga (prigodno, posjetitelji su ih mogli naći isprintane na svojim sjedalima). Njegove riječi davale su glazbi povijesni okvir, a Hendricks je odrecitirala i “Home”, pjesmu somalijsko-britanske poetese Warsan Shire o iskustvu izbjeglištva. Koncept je bio jasan, katkad možda i previše objašnjen: svaka pjesma dobila je predgovor, a svaka poruka podcrtana je riječima. Kad koncert toliko pažljivo vodi slušatelja prema zaključku, glazbi ostaje manje prostora da ga sama izazove.

Najveći teret nosila je mnogo puta obrađivana skladba “Strange Fruit”. Billie Holiday popularizirala ju je 1939., a Abel Meeropol, koji je pisao pod pseudonimom Lewis Allan, napisao ju je kao protest protiv linča Afroamerikanaca. U Kinu SC pjesma je dobila i domaći odjek, nakon javnih prijetnji novinarima i poruka o vješanju iz saborskog i navijačkog miljea. Usporedba traži preciznost: američki rasni teror i današnje prijetnje u Hrvatskoj daleko su od identične pojave, ali sličnost je u tome što nasilni jezik, kad se ponavlja bez posljedica, lako počinje zvučati kao dio svakodnevice.

Svatko od glazbenika dobio je prigodu da pokaže svoje instrumentalno umijeće / Foto: Vedran Metelko

Recitiranje pjesme “Home”, Hendricks je omeđila pjevanjem klasika “Summertime” te “Motherless Child”, a na bis je izvela “We Shall Overcome”, pjesmu koju je ponajviše popularizirao Pete Seeger. Poznati naslovi u ovakvom programu nose dvostruk zadatak: moraju izdržati težinu povijesti, a da ne postanu muzejski eksponati. U Kinu SC taj se zadatak osjetio, iako nije svaka pjesma jednako uvjerljivo spojila poruku s izvedbom.

Barbara Hendricks je operna pjevačica s velikom međunarodnom karijerom, a njezin izlet u blues nije novost ni usputna epizoda. U Zagreb je stigla s Mathiasom Algotssonom na klaviru i orguljama te gitaristima Maxom Schultzom i Ulfom Englundom. Gitarama i lap steelom gradili su prepoznatljivu blues boju, uz dovoljno prostora za klavijature i glas. No povremeno se činilo da bend precizno izvodi blues manirizme, osobito kad sva trojica krenu s pozadinskim pjevanjem, dok Hendricks ostaje u sigurnosti operne interpretacije.

Njezin vrunski glas iznio je bolne i nemirne nijanse tog repertoara, ali tehnička suverenost često je bila izraženija od bluesovske neposrednosti. U zaobljenom, kontroliranom zvuku čula se prekaljena pjevačica koja itekako zna kako oblikovati frazu, dok se glazba oko nje oslanjala na stil koji traži više rizika, hrapavosti i nepredvidivosti. Upravo tu se povremeno otvarao jaz između operne preciznosti i bluesa koji ne voli da mu se svaki rub zagladi. No publika nakon 80 minuta programa nije otišla nezadovoljna – kombinacija glasovne supremacije, recitala s humanističkim porukama i bluesa rezultirala je poesebnom večeri.