One cure: „Želimo raditi hitove na koje će ljudi plesati i zabavljati se“

Šljokice, tijare, mačje uši, ružičasta boja i životinjski uzorci, Simsi, bubbly fontovi, horoskop i skakanje na plesnu muziku – sve su to Ivana i Tea ili One cure.

One cure/foto: Matej Grgić

Ove dvije stay-at-home indie princeze iz Zagreba su synth-pop/dance-punk dvojac. Iza sebe imaju EP Vani je lava, a možda ste čuli njihove singlove i pogledali spotove za “Slatka, ali psycho”, “Budućnost” ili “Lavina sranja”. Ivana Ljubičić i Tea Ovničević Matijević kažu kako su bend osnovale povodom sedam godina prijateljstva, nakon zajedničkog sudjelovanja u projektima poput Mi Nervi, Patkic i Teolin i Amio. Upoznale su se na fakultetu, Ivana je bila članica nekoliko bendova ranije, u kojima je svirala bas, gitaru, sintesajzer, pa i baby harfu.

„Neko smo vrijeme zajedno radile glazbu u mojoj dnevnoj sobi bez da smo službeno imale bend. Odlučile smo u jednom trenutku krenuti ozbiljno raditi na tome, ne samo na glazbi, nego i na promociji. U tri mjeseca snimile smo cijeli EP, tri spota i imale koncert s Tandarom u AKC Attacku. Nismo htjele biti bend koji snimi jednu pjesmu godišnje”, kaže Ivana. Tea dodaje kako su se u tom nekom početnom periodu glazbeno i žanrovski upoznavale, što im je omogućilo da u kratkom vremenu naprave takav boom na indie sceni.

„Osim producentskog dijela, koji uglavnom odrađuje Ivana, sve drugo radimo zajedno: od glazbe, tekstova, promocije, društvenih mreža, bukiranja koncerata… Zabavljamo se i sav taj rad na bendu nam je kao punjenje energije. Ne bismo to radile da nam nije zabavno”, kaže Tea.

Osim glazbe, koja je duhovita, zabavna i inteligentna, ne možemo pričati o Onim curama bez spominjanja njihove estetike, koja se u velikoj mjeri oslanja na y2k popularnu kulturu. Obje milenijalke, kažu kako im je bilo bitno da vizualna komponenta slijedi glazbu i da osim zvuka tu bude i slika.

One cure/foto: Matej Grgić

„Zapravo radimo sve ono što smo htjele raditi i što smo voljele kad smo bile tinejdžerice. Shvatile smo da One cure djeluju iscjeljujuće za naše unutarnje djevojčice. Dobile smo puno pozitivnih reakcija ljudi koji su puno mlađi od nas i kojima se sviđa ta estetika. Čak su nam neki rekli i da su prvi put došli u Mediku samo zbog našeg koncerta, što nam je super”, kaže Tea. Ivana dodaje kako nisu toliko promišljale o zadanoj estetici, nego su samo podigle vlastite preferencije na višu razinu.

„Sve to smo mi, samo što se ne šminkamo baš svaki dan, ne nosimo cipele na petu, ne stavljamo šljokice, ali volimo šareno i za pozornicu se malo više potrudimo. Za nastup na Akustika sessions u Kleti 11. ožujka već smo pripremile sjajne kostime, jedva čekamo izvesti nove četiri pjesme”, kaže Ivana.

Jednako tako pristupaju i tekstovima svojih pjesama. Iako se na prvo slušanje čini kao da su to „samo“ vesele i šarene pjesme za cure, ima tu i puno stava.

„Neke su pjesme vrlo osobne i nikad nismo počele pisati tekst s namjerom da napišemo nešto politično. Ali na primjeru najnovijeg singla, ‘Dečki’, definitivno smo htjele poslati određenu poruku. Obje smo feministice i te nas teme zanimaju. Bilo bi puno lakše napisati pjesmu o tome kako su dečki glupi, ali mi smo napisale o tome kako su dečki super. Vjerujemo kako dečki jesu super i želimo ih uključiti u feminizam, ne ih isključivati jer nam je to poenta feminizma. Zato smo napravile svojevrsni vodič o tome kako biti super dečko; super si ako pereš zube, ako me slušaš, ako ignoriraš glupe ljude…”, kaže Ivana. Ističu kako im je sjajno kad muški dio publike voli pjesmu “Slatka, ali psycho”, a kako obje prate indie scenu regije, voljele bi da postoji više izvođačica poput njih.

„Najgore mi je kad netko kaže kako je prije glazba bila bolja. To znači da si ostao u nekoj svojoj zoni komfora i da slušaš ono što su ti roditelji puštali kad si bio mali ili nešto što si otkrio prije 15 godina. Koliko god možda bila mala, hrvatska scena je jako bogata i raznolika, imamo puno kvalitetnih autora i bendova i vjerujem da svatko može pronaći nešto što mu se sviđa. Ako to proširimo na regiju, izbor je još veći, samo se treba malo informirati. Uglavnom pratim indie scenu, a cijenim sve što je Lockroom napravio”, kaže Tea.

One cure/foto: Matej Grgić

S time se slaže Ivana, koja također godinama prati yem, a ističe uspjeh Hiljsona Mandele i Miach, ali i IDEM.

„Za našu sam glazbu, ali i rad nekih drugih indie glazbenika, više puta čula komentare u stilu: ‘To je glazba za djevojke.’ Kao da je u pitaju neka vrste uvrede. Djevojke su te koje otkrivaju nove izvođače, koje dolaze na koncerte i prate scenu. To može biti samo kompliment”, kaže Ivana. Ističe i kako bi voljela da možemo čuti više indie izvođača u programu radijskih postaja.

„Postoji puno kvalitetnih izvođača na sceni čija bi se glazba svidjela širokom krugu ljudi, samo ih nemaju priliku nigdje čuti”, kaže.

Kad pričamo o budućnosti, One cure slažu se kako žele biti sinonim za dobru energiju i ples.

„Želimo raditi hitove, a jedini način kako je to moguće je da snimimo što više pjesama. Želimo da to budu catchy pjesme, da bude zabavno i da ljudi plešu”, kaže Ivana, a Tea dodaje kako želi da ih ljudi slušaju kad se žele osjećati dobro.

„Ovom glazbom mi usrećujemo svoje unutrašnje tinejdžerice. Htjele bismo da se ljudi uz One cure opuste, zabavljaju i osjećaju dobro”, kaže Tea. Njihovim riječima – budućnost je osunčana.