Parni valjak: pet prijelomnih trenutaka karijere

Parni valjak će velikom turnejom tijekom 2025. obilježiti 50 godina djelovanja

Doživjeti umirovljenički pokaz veliko je postignuće ako se bavite rock and rollom, a ako ste k tome i dalje (više nego) diskografsko i koncertno aktivni, onda ste zahvalni i za ponešto sreće u životu. Porin za životno djelo Parnom je valjku stigao zasluženo, ali definitivno prerano – bend se upravo sprema za 2025. i veliku turneju kojom će svojih pola stoljeća u rock and rollu obilježiti koncertima na najvećim pozornicama širom regije.

U tih nekoliko Valjkovih desetljeća stalo je mnogo toga, svađa, mirenja, dolazaka i odlazaka, ali “najviše ljubavi”, naglašava pokretač i autor benda, Husein Hasanefendić Hus, “jer bez svirke gubimo svoj smisao”. Izdvojiti samo pet prijelomnih trenutaka takve impresivne karijere (i jednako impresivnog kataloga pjesama) jalov je posao, ali recimo da su ove stanice usmjeravale karijeru Valjka do današnjeg statusa jednog od najdugovječnijih i najuspješnijih bendova u povijesti hrvatske glazbe. Ljubav se ne predaje!

1. Grupa 220 upoznaje mladog Akija Rahimovskog

Da muzika i gitare čine nemoguće mogućim, mladi Hus shvatio je još početkom sedamdesetih kada ga je Drago Mlinarec primio u Grupu 220. No, Mlinarec je već tad imao druge glazbene planove te ime benda prepustio Husu, Piku Stančiću i Nenadu Zubaku. Nastupajući na Boom festivalu u Zagrebu 1975., bend je upoznao pjevača grupe Torr, mladog Akija Rahimovskog: “On je bio u centru pažnje, tolika energetska bomba. U tom trenutku nitko nigdje nije na bini bio tako atraktivna pojava”, prisjeća se Hus. No, u vremenu bez društvenih mreža i WhatsAppa, potraga za mladim Makedoncem podsjećala je na pustolovine Indiane Jonesa. “On je nestao, potraga za njim trajala je par mjeseci. Priča ide da ga je našao Vladimir Mihaljek, naš menadžer, u noćnom baru u Jajcu, kako svira orgulje kao pratnja striptizetama”. S Akijem, pokazat će se, nije ni moglo započeti drukčije…

2. Gradske priče i “Stranica dnevnika”

“To je bio prvi ozbiljan hit. Sjećam se našeg koncerta u Varaždinu tada, u sportskoj dvorani s nekoliko tisuća ljudi, nastupali smo kao predgrupa Buldožeru. Krenemo sa “Stranicom dnevnika” i odjednom – zbor! To je bio prvi put da je masa ljudi pjevala moju pjesmu, nevjerojatan osjećaj”, ispričao je Hus. Pjesma se našla na albumu Gradske priče na kojem je svoje mjesto pronašao i “Jablan” Branimira Johnnyja Štulića.

Umjesto Gradskih priča, ovdje se moglo spomenuti i Vruće igre (“Tu smo odabrali ozbiljniji pristup i odijela kao Beatlesi”) ili, pak, Sjaj u očima kojem je prethodio jedan od prvih velikih koncerata na zagrebačkom Trgu Republike (današnjem Trgu bana Jelačića). Upravo na tom albumu stvorena je sviračka jezgra benda za naredna desetljeća, s klavijaturistom Berom Blaževićem i basistom Zoranom Preksavecom Preksijem.

3. Bez struje

Nakon trogodišnje pauze početkom ratnih devedesetih, Valjak ulazi u studio i 1994. snima jedan od najvažnijih albuma benda, Buđenje. Sedam od deset pjesama s albuma, “Ljubavna”, “Sve još miriše na nju”, “Nemirno more”, “Ivana”, “Povratak ratnika”, “Dođi” i “Molitva”, preživjele su do danas u koncertnom repertoaru što dovoljno govori o “konjskim snagama” albuma i vrijednosti Husovog autorskog kataloga. Slijedila su četiri koncerta u ZKM-u s tada iznimno popularnim MTV unplugged konceptom koji je predstavio važno sviračko pojačanje benda, gitarista Marijana Brkića Brka. Live album s tih koncerata, Bez struje, najprodavanije je izdanje Parnog valjka te najprodavaniji live album u povijesti hrvatske diskografije.

4. Sudbonosni jam session u Saxu

2005. Parni Valjak se razilazi, bez ikakvih planova za daljnji rad. “Osjećao sam kao da je bend na putu prema dolje. Tržište se smanjilo i osiromašilo, mi smo bili umorni i zasićeni”, iskren je Hus koji se tada aktivnije posvetio angažmanu u Hrvatskoj glazbenoj uniji, a ostali članovi benda svojim solo projektima. Jedan od tih projekata bio je onaj gitariste Marijana Brkića koji je srijedom održavao jam sessione u zagrebačkom klubu Sax u Palmotićevoj ulici. Potpuno slučajno, jedne večeri u klubu su se zatekli svi članovi benda i, nakon tri i pol godine, odlučili zajedno popeti na binu: “To je bilo to, stvari su tada opet sjele na svoje mjesto. Dogodila se kemija i odlučili smo: idemo dalje”.

Nakon toga, Parni valjak postaje ozbiljan koncertni pogon. Objavljuju povratnički album Stvarno nestvarno i odlučuju se isključivo za velike dvorane i pozornice međunarodnog tržišta. Proširenom sastavu benda od ukupno 8 ljudi na pozornici pridružuje se jednako toliko binskih tehničara, ton majstora, vozača kombija i menadžera. Valjak je, drugim riječima, samouvjereno “gazio” sve pred sobom sve do kobnog siječnja 2022. i nesretne Akijeve smrti.

5. Igor Drvenkar, novi dečko u gradu

“Ja nisam morao više raditi. Mogao sam uživati, putovati i zajebavati se u životu, ali meni je to besmisleno kad me zove muzika, vuče me raditi pjesme”, argumentirao je Hus nastavak rada benda nakon smrti Akija Rahimovskog. No, kako zamijeniti jednog od najprepoznatljivijih frontmana s ovih prostora?

Dugo se nagađalo o njegovom nasljedniku, spominjala su se imena poput Dina Jelusića i Filipa Rudana, ali nespretna audicija za novog pjevača (“Igor nam je dvaput otkazivao dolazak zbog bolesti i promuklosti”) pokazala se kao intrigantan početak novog poglavlja benda s Igorom Drvenkarom. Te pjesme, zaista, previše znače svima da ih se drži zatvorenima u garaži.
Valjak se zatim odlučuje na povratak korijenima te provode proteklih godinu dana u malim klubovima hvatajući zalet za (još jednu) renesansu benda, novi album i slavljeničku turneju dogodine.