Priča o pjesmaricama

Serijal Od pavlinskih zapisa do online tražilica priča je o tiskanim glazbenim izdanjima (pjesmaricama) kao specifičnom, često i zapostavljenom kulturnom blagu Hrvatske.

U nizu nastavaka predstavit ću evoluciju notno glazbenih izdanja počevši od onih najstarijih poput Pavlinske pjesmarice iz 1644. godine i Cithara Octochorda, koja je izašla u tri izdanja (1701., 1723. i 1757. godine) do današnjih online izdanja, koja kriju nepresušno bogatstvo ovog materijala u digitalnim oblicima.

O hrvatskim je pjesmaricama do sada bilo govora, ali to su uglavnom bile tematske cjeline ili o bogatoj prošlosti, njihovim reizdanjima, ili nekoj od pjesmarica novijeg vremena. Riječ je uglavnom o specifično znanstvenim radovima; velik dio čine diplomski, magistarski i doktorski radovi, koji vrlo opširno obrađuju teme kojima se bave. Moja je namjera na jednom mjestu sveobuhvatno obraditi pjesmarice raznih vremenskih razdoblja i tematskih sadržaja te njihovu evoluciju.

Smatram da je ova tema važna glazbenicima amaterima i profesionalcima, kulturnim djelatnicima koji o njoj trebaju znati više i širiti je dalje, ali i ostalim čitateljima kod kojih želim potaknuti interes za ovu temu. S obzirom na to da sam i sâm glazbenik, znam koliko su mi u početcima mog rada značile pjesmarice s notama do kojih je bio problem doći. Danas je većina toga dostupa online, no da bi ih čovjek pronašao, mora znati da one postoje, što sadrže te kako ih pronaći.

Tema će biti prezentirana na znanstvenopopularni način tako da bude prihvatljiva struci,  ali razumljiva i prosječnim čitateljima.

1. dio: Bogata povijest crkvenih pjesmarica

Hrvati, kao europski i civilizacijski narod te baštinik europskih tradicija, davno su  shvatili važnost čuvanja i prenošenja tradicije, i to ne samo usmenim nego i pisanim putem. Ovo se svakako odnosi i na glazbeni segment. Usmeni prijenos narodnog blaga imao je svojih čari radi toga što je svaki prenositelj mogao dati i svoj doprinos dotičnoj pjesmi. Ipak, tekstualni i notni zapis davali su garanciju izvornosti, ali i dugovječnost napjeva. Hrvatski narod može se podičiti velikim brojem pjesmarica koje su odigrale nezaobilaznu ulogu u očuvanju hrvatske glazbeno-crkvene baštine.

Pavlinska pjesmarica – poštanska marka

Pavlinska pjesmarica

Iako se Pavlinska pjesmarica iz 1644. godine smatra prvom tiskanom pjesmaricom Hrvata, povijest zapisivanja pučkih pjesama seže puno ranije. Ovdje svakako treba spomenuti dvije rukopisne zbirke, Barčićev zbornik br. 5 te Parišku pjesmaricu. Prema Vesni Badurina Stipčević [1] Barčićev zbornik br. 5 dio je rukopisne zbirke svećenika Ivana Barčića. Zbirka sadrži glagoljaške duhovne tekstove te šest pučkih popijevki nastalih od trinaestog do šesnaestog stoljeća. Jedna od njih je i Bog se rodi v Vitliomi, najstarija hrvatska pučka božićna popijevka. Zbirka se nalazi u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu. A u Francuskoj nacionalnoj knjižnici u Parizu nalazi se još jedan vrijedan povijesni dokument koji sadrži bisere pučke glazbene baštine. Riječ je Pariškoj pjesmarici [2] koja je objavljena kao dodatak Pariškom zborniku 1380. godine. I u njoj se nalazi deset starohrvatskih pučkih pjesama među kojima su: Bog se rodi v Vitliomi, zatim Marijin plač V’si račimo poslušati, kadi plače Bož’ê mati. [3]

Ipak, prva hrvatska tiskana i sačuvana pjesmarica jest Pavlinska pjesmarica iz 1644. godine nastala u hrvatskome pavlinskom okrilju. I ona je dio opsežnijeg djela Pavlinski zbornik koji sadrži tekstove crkvenog sadržaja. Naviše informacija o pjesmarici znamo zahvaljujući Janku Barleu, koji je prvi detaljno analizirao rukopis pjesmarice[4], zatim Vladimiru Horvatu i Ivani Klinčić[5] te Milanu Magošu i Lovri Županoviću [6]. Prema njima Pavlinska pjesmarica sadrži 52 napjeva, a nastala je najvjerojatnije u lepoglavskome pavlinskom samostanu. Pjesme su podijeljene u glazbene cjeline crkvene godine: Adventske, Božićne i novogodišnje, Korizmene, Uskrsne, Spasovske, Duhovske, Tijelovske i Ostale. Note su pisane neuma notacijom tj. četvrtastim notama na četiri crte. Značaj Pavlinske pjesmarice velik je ne samo zbog toga što je prva objavljena nego i zato što se u njoj nalaze neke pjesme koje se i danas izvode, poput: Bog se rodi v Betleheme, Narodil se je kral nebeski, Vu to vreme godišča mir se ljudem nazvešča, Otec naš dobri, tebe verujemo, ki si na nebe, skupa i na zemlje. U čast Pavlinske pjesmarice Hrvatska pošta je 20. lipnja 1994. objavila poštansku marku na temu Pjesmarice, čiji je autor akademski slikar Zlatko Keser. [7]

Cithara Octochorda, Zagreb 1757.

Cithara Octochorda

Nezaobilaznu i počasnu ulogu na području crkvenih pjesmarica svakako ima Cithara Octochorda ili punim nazivom: Cithara octochorda, seu cantis sacri Latino-croatici, quos in octo partes pro diversis anni temporibus distributos, ac chorali methodo adornatos, pia sua munificentia in lucem prodire jussit alma et vetustissima cathedralis ecclesia Zagrebiensis.[8] Njezin značaj i u vrijeme njenog nastanka potvrđuje činjenica da su nakon objavljivanja prvog izdanja 1701. godine ubrzo objavljena još dva, 1723. i 1757. godine.

Prva dva tiskana su u Beču, a treće u Zagrebu. O glazbenom i kulturnom značaju pjesmarice Cithara Octochorda pisano je jako puno. Svi se slažu da je Cithara Octochorda uistinu vrlo značajno djelo ne samo glazbene nego općenito kulturne baštine Hrvata i svakako veliki pokazatelj žive glazbene slike hrvatske pučke crkvene popijevke 18. stoljeća.

Pjesmarica je pisana koralnim glazbenim pismom (neume na četiri crte) s tekstovima na latinskom i hrvatskom jeziku. Podijeljena je u osam cjelina, otuda i naziv Cithara Octochorda. Prvih pet poglavlja odgovaraju crkvenim vremenima: adventsko,  božićno, korizmeno, uskrsno i vrijeme kroz godinu. Sljedeća tri poglavlja su posvećena Blaženoj Djevici Mariji (poglavlje šest), svecima (sedam) i popijevke za pokojne (osmo poglavlje). Josip degl’Ivegllio pišući o Cithari Octochordi[9] donosi popis skladbi unutar dotičnih poglavlja:

1) DOŠAŠĆE (ADVENT): Poslan bi anđel Gabrijel, Zdravo Djevice, Klikujte sada zanosno, Evo ide čas, Zlatnih krila, O Marijo ti sjajna zornice
2) BOŽIĆ: S nebesa je anđel došao, Svim na zemlji, Narodi nam se
3) KORIZMA: Stala Majka pod raspelom, O Isuse ja spoznajem, Svaka duša, Grijeh je dušu ranio, Narode moj ljubljeni, Slavi puče moj
4) USKRS: Uskrsnu Isus doista, Isus je uskrsnuo, Gospodin slavno uskrsnu, Pjevaj hvale Magdaleno, Nek’ mine Majko,
5) NEDJELJE KROZ GODINU: Oče naš dobri, Ovdje je sada
6) SLAVLJA BL. DJEVICE MARIJE: Zdravo Djevo čista, Spasa nam Majko, Majko Božja sveta Marijo
7) SVETAČKA SLAVLJA: Radosnim srcem (sv. Luka), Zahvalna srca (sv. Marko), Slavimo danas (sv. Lovro)
8) POKOJNIČKO BOGOSLUŽJE: Poslušajte ljudi.

Već sâm pogled na popis pjesama navodi na zaključak da je pjesmarica bila značajna ne samo tada, u 18. stoljeću, nego i danas. Većina ovih pjesama i danas se izvodi po našim crkvama. Pokazatelj je to, kao što napisa Albe Vidaković, napjevi iz Cithare Octochorde „nisu bili neki mrtvi kapital, nego musica viva, tj. živa glazba koja se izvodila, na sve strane širila i baš zato tražila da se uvijek iznova i po više puta tiska.“[10]

Milan Moguš i Lovro Županović priredili su 1998. godine i četvrto kritičko izdanje pjesmarice Cithara Octochorda, koje su zajedno objavili Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Institut za crkvenu glazbu Albe Vidaković Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika.

U online zbirci muzikalija i audio materijala Nacionalne sveučilišne knjižnice može se pronaći treće izdanje pjesmarice Cithara Octochorda.[11]

Ovdje svakako moram spomenuti još tri značajne pjesmarice iz tog vremena: Pjesmarica Đure Vejkovića objavljena u dva izdanja, 1807. i 1816. godine, Napivibo goljubnih cerkvenih pisamah (Budim, l850.) čiji je urednik franjevac o. Marijan Jaić. U obje pjesmarice nalazi se nekolicina božićnih pjesama koje se i danas izvode. Vrijedna spomena je i  Crkvena lira iz 1860. godine, koju je priredio skladatelj i orguljaš o. Fortunal Pitarić, ali je ona ostala u rukopisu te nikada nije tiskana.

Pjevajmo Gospodu pjesmu novu

Pjevajmo Gospodu pjesmu novu

Početkom 20. stoljeća – najprije u Njemačkoj, a potom i drugdje – javlja se Cecilijanski pokret čiji je cilj obnova liturgijske glazbe odmicanjem od raznoraznih elemenata koji su se u međuvremenu uvukli u Crkvu i liturgiju. S njima nastaju i nove pjesmarice koje donose  pjesme u cecilijanskom. Objavljene su Virgini matri (Zagreb, 1921.), te Hrvatski crkveni kantual (1934. godine). Do izdavanja novoga službenog kantuala objavljeno je nekoliko pjesmarica koje su više ili manje, službeno ili neslužbeno zauzimale to mjesto. One su: Nova crkvena pjesmarica (Kršćanska sadašnjost Zagreb, 1974.) i Slavimo Boga (Hrvatski naddušobrižnički ured u Njemačkoj i Kršćanska sadašnjost, 1982.).

Novi hrvatski crkveni kantual pod nazivom Pjevajmo Gospodu pjesmu novu objavljen je 1983. godine. Priredila ga je Komisija imenovana od Hrvatske biskupske konferencije. Odgovorni urednik bio je mo. Anđelko Milanović, a glavni urednik mo. Izak Špralja. Kantual su objavili Institut za crkvenu glazbu KBF u Zagrebu i HKD sv. Ćirila i Metoda. „Ona je dar jer je u njoj skupljena – ali nipošto sveobuhvatno – iznimno bogata molitvena glazbena baština čiji korijeni sežu u najranije oblike hrvatskoga pučkoga pjevanja.“[12] Pjevajmo Gospodu pjesmu novu jedina je službena liturgijska pjesmarica koja ima odobrenje od Hrvatske biskupske konferencija za uporabu u liturgijskim slavljima. U proteklih četrdeset godina kantual je doživio više desetaka izdanja s nekoliko stotina tisuća tiskanih primjeraka.

Kantual Pjevajmo Gospodu pjesmu novu na oko osam stotina stranica donosi više od 860 skladbi koje pokrivaju sva liturgijska i crkvena vremena i sadržaje. Prvi dio kantuala je Red Mise s narodom, koji ima molitveno informativni karakter te donosi red Mise s odgovorima, ali i teološko tumačenje pojedinih dijelova Mise. Nakon toga slijedi glazbeni dio koji započinje Vremenom kroz godinu u kome se osim pučkih i autorskih napjeva nalaze i skladani himni, prigodni psalmi te pjesme po redoslijedu liturgijskog događanja na Misi (ulazne, darovne i pričesne pjesme). Nakon toga na sličan način dolaze i ostala crkvena vremena: Advent, Božić, Korizma i Uskrs, zatim pjesme posvećene svetačkim slavljima, sakramentima, blagoslovima te Dodatak s pjesmama koje nisu raspoređene u prethodnim poglavljima.

Cijeli kantual Pjevajmo Gospodu pjesmu novu, izdanje iz 2010. godine, dostupan je za skidanje u komadu na stranici varaždinske biskupije:

https://glazba.biskupija-varazdinska.hr/userdocsimages//skladbe/Kantual%20PGPN.pdf

te podijeljen u cjeline od po dvjesto pjesma na stranici Kateze.hr:

https://kateheza.files.wordpress.com/2015/12/1-200.pdf

https://kateheza.files.wordpress.com/2015/12/201-400.pdf

https://kateheza.files.wordpress.com/2015/12/401-600.pdf

https://kateheza.files.wordpress.com/2015/12/601-786.pdf

Od sačuvanog rukopisa Pariške pjesmarice iz 1380. godine do danas prošlo je više od 640 godina. Vrijeme od gotovo sedam stoljeća pokazatelj je da imamo bogatu povijest kojom se možemo i trebamo ponositi. Ona nam velika polazišna točka – ali i obveza – da nam i budućnost bude jednako blistava.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.

_______________________________

[1] Vesna Barudina Stipčević, Iz zadarske glagoljaške riznice, https://www.matica.hr/hr/547/iz-zadarske-glagoljaske-riznice-28066 (pristupljeno 10 .kolovoza 2023.)

[2] Vidi http://www.croatianhistory.net/etf/pariska.html (pristupljeno 10. kolovoza 2023.)

[3] Više o Pariškoj pjesmarici možete pronaći u tekstu: Darko Žubrinić, Pariška pjesmarica iz 1380. najstarija poznata hrvatska pjesmarica. http://www.croatianhistory.net/etf/pariska.html  (pristupljeno 10. kolovoza 2023.)

[4] Berle, Janko; Pavlinski Zbornik, 1644. studija, Tisak Nadbiskupske tiskare 1917.

[5] Horvat, V. i Klinčić, I. (2017), Pavlinski glazbeni priručnici, Kaj, 50 (238) (3-4 (346-347)), 153-163. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/193956 (pristupljeno 01. kolovoza 2023.)

[6] Milan Moguš, Lovro Županović; Pavlinski Zbornik, Zagreb Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Globus 1991.

[7] Hrvatska pošta Pregled poštanskih maraka – Broj: 110: Povijest hrvatske glazbe-Pavlinska pjesmarica, https://www.posta.hr/pregled-postanskih-maraka/195?m=110 (pristupljeno 1. kolovoza 2023.)

[8] Što bi u prijevodu značilo: Osmostruna citara, ili latinsko-hrvatske svete pjesme, koje su bile podijeljene u osam dijelova za različita godišnja doba, a ukrašene zbornom metodom, njegova je pobožna dobročinstva naredila da izađu na vidjelo u najstarijoj katedralnoj crkvi Zagreba

[9] Josip degl’Ivegllio: Cithara octochorda 1701-2001,

https://zupa-svkriz.hr/zupni-zborovi/duhovna-glazba/cithara-octochorda (pristupljeno 01. kolovoza 2023.)

[10] Albe Vidaković, O hrvatskoj pučkoj popijevci, Zajednička žrtva – zbornik liturgijskog tečaja, Makarska 1963,, str. 114.

[11] https://digitalna.nsk.hr/?pr=i&id=10533 (pristupljeno 10. kolovoza 2023.)

[12] iz predgovora kardinala Josipa Bozanića izdanju iz 2013. godine vidi: https://crkvena-glazba.hr/wp-content/uploads/2021/02/Pjevajte_Gospodu_pjesmu_novu-kantual1.pdf (pristupljeno 10. kolovoza 2023.)