Sretan rođendan, Matija!

Matija slavi rođendan!

Skorim autorskim koncertom u njemu omiljenom Zagrebačkom kazalištu mladih, kako stoji i u najavi, najnagrađivaniji hrvatski jazz glazbenik obilježava tri bitne obljetnice: 50. rođendan, 25 godina postojanja svog jazz trija  te 100 godina od smrti Dore Pejačević, čija će djela izvoditi u svojim aranžmanima, dajući tako obol velikoj obljetnici njezine smrti kako najbolje zna – originalno, autorski i glazbenički posvećeno.

Ususret takvom koncertu, očekivalo bi se da će umjetnik o kojemu je riječ očekivati i pripremljeno dočekivati ponude za velike intervjue, pompozne najave i spotlight kakav medijska pažnja te vrste donosi, ali od Matije sam puno veće uzbuđenje oko poziva na razgovor doživjela kada su tema bili drugi, npr. za radijski dokumentarac o Chicku Corei, kad smo na vjetru skoro sat vremena razgovarali o specifičnostima pojedinih jazz pijanista, harmonijskim vježbama i nekim zanimljivostima kojih se prisjetio.

Foto © Rober Gojević

Ništa od velikog intervjua, previše ih je.
Sve što trebate pročitati o njegovoj glazbi zapisao je Davor.
Odluka je pala na ad hoc rođendansku čestitku za njegovih pedeset.

„Pola stoljeća“, često se piše kada nešto od potencijalno povijesnog značaja traje, odvija se i aktivno ostavlja trag u društvu pedeset godina. Fer je da i Matiji u tom kontekstu „zalijepimo“ tu polustoljetnu etiketu prisutnosti kojom se hrvatska jazz glazba, ali i glazba uopće, kulturna scena te zajednica može s ponosom hvaliti (čemu smo kao društvo skloni). Ipak, uspjesi pojedinaca se, osobito na skliskim terenima, u neizvjesnim okruženjima i društveno prevrtljivim klimama kao što je ova u kojoj živi i stvara (i) Matija, trebaju pripisati samo onima koji su ih ostvarili, njihovoj potpori i suradnicima.

Nekolicina njih koje sam stigla kontaktirati, a koji su se zatim odazvali na ovaj spontani poziv podijelila je svoje misli, sjećanja, pikanterije sa zajedničkih glazbenih putova, prijateljske osjećaje i rođendanske želje.

“Most valuable player jazz scene i parketa”

 

Sretan rođendan najbržem prstu od najbržeg jezika! Užitak je slušati tvoje albume, a čast na njima sudjelovati. Želim ti radosne dane! – Remi

S Matijom je uvijek uzbudljivo i nepredvidljivo, bilo na pozornici ili u backstageu (što i slika pokazuje). Neke od najljepših muzičkih iskustava i druženja doživio sam s njim, duboko sam mu zahvalan na tome.

Veselim se još mnogim rođendanima, obljetnicama i glazbenim ostvarenjima.

– Borko Rupena

Foto: Sanja Šantak

Osim kao sjajan pijanist, maštovit improvizator, Matija se potvrdio i kao respektabilan skladatelj čija djela nadilaze granice lokalnog značaja, ističe i iscrpnom programskom tekstu za nadolazeći koncert Davor Hrvoj, jedan od brojnih suradnika i prijatelja koji su iskreno i srčano ostavljaju rođendansku cedulju u našoj maloj posveti, ali jedini koji je brojne ispisao upravo o glazbi, muziciranju i gotovo micelijskim nitima koje Matijinu glazbu povezuju i stavljaju u kontekst s univerzalnom vrijednošću i značajem koji je jazz imao kroz povijest.

Dragi Matija, što ti još mogu poželjeti, a što do sad nisi ostvario – četveroručno s Georgeom Cablesom i Bradom Mehldauom (može i dva klavira), jam session s Christianom McBrideom i Brianom Bladeom, album za ECM, turneju po Japanu s najboljim klavirima…

A za tvoj rođendan sebi želim da i dalje budem uključen u sve tvoje nove projekte.

– Davor Hrvoj

U svome uvodu o Matiji Dediću, Hrvoj zaključuje i kako je „garancija za postizanje takvih rezultata Dedićeva glazbena filozofija koja se zasniva na neprestanom učenju, proučavanju različitih idioma, poznavanju tradicije, ali uz kretanje u novim smjerovima, izgradnju vlastitog imidža te proučavanje i poštivanju svih glazbenika koji djeluju na jazz sceni“.

Matija Dedić / Foto: Davor Hrvoj

Premda se, kako je u jednome od razgovora rekao, osjeća „pravim zagrebačkim dečkom iz kvarta – uz svu pomiješanost majke Njemice Hvaranke i oca Šibenčanina“, Matija je glazbeni i kulturni kozmopolit. Svatko tko ga je imao priliku upoznati u nekom segmentu njegova rada ili promotriti njegov odnos prema ljudima i umjetnosti, zna da to nije neka patetična opaska. Njegova se opredijeljenost za glazbu kao poziv te unutar nje, jazz, kao fenomen i pojavu u povijesti glazbe koja je daleko od trenda ili prolaznog reakcionarnog pravca, ističe kao neprepoznatljivija njegova osobina, životna odrednica i poziv, a onome tko poznaje makar dio tog svijeta, jasno je što sve takva odluka i opredijeljenost implicira.

Matija Dedić i Ornette Coleman – iz albuma Matije Dedića

Sloboda u glazbi, smionost i zanimanje za izazove onkraj žanrovskih granica možda su dijelom nekih odluka koje su Dedića odvele u slobodnije, pa i free vode, ali i u one klasičnije koje znaju biti itekako inspirativne. Obljetnica smrti Dore Pejačević bila je dobrim povodom za glazbeni povratak Kontesi, glazbi te skladateljice i osobnoj, jazz patini koju joj je Dedić dao, a koja joj otvara još nekoliko smjerova za život u izvedbenoj praksi suvremenog doba.

Nevjerojatnim mi se čini danas pomisliti da sam prije 35 godina slušala Matiju Dedića kao mlađahnog srednjoškolca glazbene škole na koncertu nagrađenih učenika nagrade Mira Sakač u HaGeZeu, na balkonu… Bio je to jedan od mojih prvih novinarsko-kritičarskih zadataka za Radio Sljeme, a uz mene je na balkonu sjeo jedan otac – izuzetno ponosni otac, koji mi je odmah rekao, dobra večer, moj sin večeras svira… bio je to Arsen Dedić, a sin je, dakako, Matija..

Očev ponos sigurno je bio godinama sve veći, a ljubav koju je Matija uvijek iskazivao prema roditeljima, poštovanje i divljenje, nisu samo pretočeni u njegovu glazbu, nego i znak ljudske veličine koju Matija Dedić ima.

Teško mi je odlučiti se koji mi je njegov projekt draži, koji radije opetovano slušam, ili kojeg se intenzivnije sjećam sa koncerata – no sigurno je njegov rad sa glazbom Dore Pejačević jedinstveno blago kojim je odao počast ne samo njezinoj glazbi, nego i cijelome putu koji je sam prošao u čvrstome klasičnom glazbenom odgoju, da bi se vinuo visoko u jazz orbiti kao vrhunski jazz glazbenik – i skladatelj, i solist, ali i dragocjeni suradnik i sudionik važnih projekata svojih kolega.

Sreća je glazbeniku svakome da njegova glazba živi, da ga slušaju i prate s užitkom i divljenjem, a to već sve Matija ima, pa mu za 50. rođendan mogu poželjeti samo još novih i novih prostora osvojenih, a uz njegov osmijeh preskromnog umjetnika, želim mu bezbrižnost i opuštenost i što više životnog vremena za kreaciju.
– Iva Lovrec Štefanović

Predanost glazbi, jazzu, vlastitom usmjerenju unutar tog područja te davanju za druge, drugima i onome što iščita kao autentično u njihovoj glazbenoj priči, obojali su dobar dio njegove duge karijere, suradničkih projekata, međunarodnih mreža glazbenih poveznica od kojih su neke zabilježene na vrhunskim nosačima zvuka te odnos prema svemu što ga okružuje.

Kad god bi me Matija pozvao na neki koncert ili snimanje uvijek me preplavila dječja radost, kao kad bi me netko u djetinjstvu pozvao na igru, a ta igra je bila i maštovita i nepredvidiva i puna života. Takvi su i nastupi s Matijom, razigrani, virtuozni, uzbudljivi… jednom riječju – muzikalni.

Obožavao sam svirati s Matijom i u kombinaciji s Gabi i Arsenom, s Gibonnijem i još mnogima s kojima sam imao čast surađivati zahvaljujući Matiji, kojeg smatram jednim od naših najboljih muzičara koje smo ikad imali.

Sretan rođendan, Matija! 

– Borna Šercar

Matija je sladak kao Matija, kao glazbenik je virtuoz, kao osoba – iskren i ja ga doista takvog volim.
U glazbenom smislu trudimo se jedno drugo iznenaditi – uvijek je nešto novo na čemu se radi, često nam se ukusi i mimoilaze, pa on recimo baš brije na Brada Mehldaua, a ja sam pak više u Malu Waldronu.

No, najviše me iznenadila ljubav njega i moje majke. Matija je imao solistički koncert u Požegi. Jutro nakon moja majka došla po njega, kupila mu kiflu, novine i odvezla ga na vlak. Divno!

Matija, sretna ti rođendan! 

– Vesna Pisarović

Često se događa da tvrde osobnosti ili jenjavanje početne zaigranosti stvaraju neku vrstu prepreke između glazbe koju publika voli i onoga tko ju stvara, čini se da je kod Matije Dedića situacija upravo suprotna. U razgovoru s Davorom Hrvojem zaključio je kako „ljudi osjećaju i sviđa im se što se zaista veselimo tome što radimo. Zaista se veselimo tome što radimo i nemamo smrknute face. To je jedino čime se bavimo u životu. Držimo do toga. Zahvalni smo što imamo taj talent.“ O ljudima puno govore i njihova duga prijateljstva, a jedno od takvih potvrđuje upravo ovu zanesenost i posvećenost glazbi koja se poput crvene linije provlači kroz sve promjene, izazove i glazbeničke konstelacije Matijine karijere.

Matiju poznajem od djetinjstva, iz doba muzičke škole. Danas kada se osvrnem unatrag, ali pogledam i sadašnje vrijeme, mogu reći za Matiju Dedića da je postao uistinu svjetski muzičar, koji i dalje u sebi ima isti žar kao i kada je bio dijete.

Surađivati sa Matijom uvijek znači nekoliko stvari: Beskrajna profesionalnost, iznimna ljepota i vrhunska kvaliteta zajedničkog muziciranja ali u isto vrijeme ogroman humor i vedrina kao smo još uvijek djeca…

– Matej Meštrović

Univerzalnost i autentičnost glazbenog izraza u srži je poveznica temeljnih odrednica jazz glazbe, raznorodnosti supostojanja različitosti suvremene glazbe koja otvara prostore jazz izrazu te klasične glazbe koju je upravo takav vid improvizacijske, inovativne i kreativne slobode posjećivao, ispresijecao i obogaćivao kroz njezinu (osobito recentniju) povijest. Upravo je tim kvalitetama natopljeno muziciranje, autorski i glazbenički izričaj koji je Matija bespoštedno ostavljao u svome radu  – podjednako u onome koji je sam potpisivao, kao i onome u koji su ga drugi imali sreće pridobiti.

Crni rižoto i lignje s Matijom

Naša suradnja započela je 2014. godine, međutim naš zajednički koncert koji ću zauvijek pamtiti, te ga smatram jednim od meni najdražih, jest koncert u Kneževom dvoru na festivalu Dubrovnik u pozno ljeto 2016. godine. Do tog trenutka smo surađivali već dvije godine te sam od njega jako puno naučio, a učim i dan danas, te ga smatram jednim od najsenzibilnijih i najzanimljivijih glazbenika koje poznajem, i to ne samo u području jazz glazbe (tome svjedoči i njegova Rhapsodietta za klarinet i klavir, po mom mišljenju premalo spominjana kompozicija koja ukazuje na širok spektar Matijinog vrlo ozbiljnog poznavanja klasične glazbe i kompozicije).

No unatoč našem tada dvogodišnjem druženju, imam osjećaj da smo upravo tada u Dubrovniku Matija i ja postali prijatelji. Ne znam zašto se sjećam da smo taj dan jeli crni rižoto i lignje, ali možda se to prijateljstvo desilo upravo na tom ručku.

– Šimun Matišić

Redatelj Krešimir Dolenčić, za čije je predstave Matija komponirao glazbu, ovom se prilikom ogledao u zrcalu njihovih dviju uloga i dvaju umjetničkih putova:

Zna proći i više mjeseci da se niti vidimo niti čujemo. A kad se čujemo, on obično s druge strane samo kaže “Krešo…” I odmah smo u centru zbivanja, bila to neka gaža ili što drugo. Ponosan sam na to prijateljstvo iz naoko udaljenih tonaliteta, a povezanih u nekoj našoj zajedničkoj životnoj skladbi.

Mislim da smo premalo radili zajedno. I svakako da Matija treba raditi puno više u kazalištu, a ja bih mogao tu i tamo češće sjesti za klavir. Kad me primi tjeskoba od gužve velikih i malih ansambala s kojima radim, ponekad zažalim što nisam nastavio s tim svojim klavirom, pa si mislim kako je Matiji lijepo – sjedne, pa njih dvojica sami.

Ali sigurno nije vjerojatno da bih postao ono što Matija doista jest, a to je najviši vrh svjetskog jazz pijanizma koji danas postoji. Čudesne su tvoje note, iznenađuju, ponekad bacaju iz cipela, tješe, smiruju…dragi moj prijatelju, Matija. 

“Osjećao sam se sjajno, ponajprije zato što Matija ima sjajan osjećaj za glazbu i sluša što drugi sviraju, a to je najvažnije za svakog improvizatora, ikad. Sve se svodi na vještinu slušanja i ostvarivanja glazbenog razgovora. Ako ste u mogućnosti na taj način surađivati s nekim tko živi na drugom kraju svijeta i ako takav odnos ostvarite tako brzo, to je nevjerojatno.” Jedan je ovo od niza citata (Scott Colley) iz dragocjenih razgovora što ih je ovom prilikom kompilirao Davor Hrvoj za publiku slavljeničkog koncerta u ZKM-u, a koji zrcali percepciju Dedićevog glazbenog razmišljanja i rada s drugima.

Antonio Sanchez, Matija Dedić i Scott Colley / Foto: Davor Hrvoj

Uz komplimente njegovu autorskom radu u jazzu i komunikaciji u muziciranju koje su davali i glazbenici poput Antonija Sancheza i Scotta Colleyja, ništa manje njime nisu oduševljeni i kolegice te kolege klasičari.

Matiju znam od ranog djetinjstva. Išli smo u istu muzičku školu “VatroslavLisinski ” i putevi su nam se neprestano isprepletali. Živo se sjećam kada je svirao Bachov f-mol Koncert kao solist na klaviru, a ja sam naravno bila prva violina u orkestru…

Poslije je od klasičnog pijanista krenuo u jazz vode, studirao u inozemstvu vratio se u Hrvatsku kao totalna zvijezda u uzlaznoj putanji, snima brojne nosače zvuka i radi različite projekte – uvijek svoj, uvijek odličan, inspirativan i poseban.

Drago mi je da sam bila njegova suradnica i da u ovom ludom životnom ritmu, kad više nitko nema dovoljno vremena za prijatelje i druženja, ipak ostajemo u kontaktu iscrtavajući svoj Handwriting. Matija, sretno dalje!

– Laura Vadjon

„Nepredvidivost i to što će metafizika odrediti, to je ono zbog čega sam se odlučio za tu glazbu. Takav sam i u životu,“ rekao je u razgovoru pandemijske 2020. godine Matija Dedić, a uz brojne druge još neispričane priče, čestitke zapele u slanju i glazbe u začetcima, veselimo se nepredvidivosti Matijinog stvaralačkog puta na koji nas je dosad znao povesti i odvesti u glazbene sfere gdje poneki sudjeluju, a drugi se napajaju inspiracijom.

Puno puta sam govorio o tome koliko i kako su Matijin život i stvaralaštvo povezani i sinhronizovani sa mojim pa baš iz tih razloga potpuno razumem kako se oseća sada, slaveći ova dva divna jubileja.

Mnogo puta smo zajedno nastupali i uvek je bilo neizmerno zadovoljstvo deliti binu s njim ali ono što nas jos čvršće povezuje je ta naša lična konekcija koja je i više od prijateljstva.

Matija je nadasve jedno divno biće i umetnik i ja mu najiskrenije želim jos puno muzike ali i ljubavi i sreće.
Čestitam ti od srca, brate moj. 

– Vasil Hadžimanov

Na programu autorskog koncerta u povodu 50. rođendana i 25 godina Matija Dedić Trija, koji će se održati 19. ožujka, naći će se autorske skladbe Matije Dedića, kao i presjek raznolikog repertoara koji je izvodio tokom svoje bogate karijere. Matija je stekao brojna priznanja i ostvario uspjehe u Hrvatskoj, regiji, ali i u inozemstvu, nastupajući po cijelom svijetu i ostvarujući suradnje s eminentnim glazbenicima.

Višestruki je dobitnik nagrade Porin, kao i nagrade Miroslav Sedak-Benčić koju mu je HDS dodijelilo za 25. obljetnicu umjetničkog djelovanja u Hrvatskoj i svijetu kao autoru i interpretu. Na koncertu će uz Matiju Dedića nastupiti Žiga Golob na kontrabasu te Krunoslav Levačić na bubnjevima.

www.matijadedic.com

Foto: Mare Milin