Superval u Osijeku: Upoznajte Željezne pilule i Gradske bitange

Superval je 2023. krenuo s koncertima izvan Zagreba, a dosad su njihovom turnejom obuhvaćeni Šibenik, Rijeka, Sisak, Đakovo, Čakovec, Koprivnica i Dubrovnik. Idući na redu je Osijek. U suradnji sa Slamanjem, osječkom platformom za nezavisnu glazbenu i vizualnu umjetnost, u gradu na Dravi 20. travnja koncert će imati čak pet bendova uključujući zagrebačke Željezne pilule i valpovačke Gradske bitange

Prvi put kad Superval dolazi u grad, vrata ostavlja otvorena za sve, što znači da je ulaz besplatan! Nadalje, koncert će, kako je običaj na Slamanju, pratiti izložba, i to srednjoškolska. Naime izložbu će imati učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, a tri najuspješnija rada nagradit će stručni žiri.

Sastavima koji sviraju na prvom osječkom Supervalu postavili smo pet pitanja. Zanimalo nas je tko su, kako je počela njihova ljubavna priča s glazbom, kakvi su im odnosi unutar bendova, a kakve glazbene navike te što slušaju i za što mare. U prvom dijelu predstavili smo Extroft, Galanthus i Skunk. U drugom predstavljamo Željezne pilule i Gradske bitange, iskusne pitomce Supervalove škole.

ŽELJEZNE PILULE

Željezne pilule

Željezne pilule su punk bend iz Zagreba osnovan početkom 2023. godine. Sviraju punk, post-punk i riot grrrl himne, a inspiracija za naziv benda došla je od tableta koje konzumira njihova anemična prijateljica. U tekstovima se dotiču svakodnevnih društvenih problema i djevojačkih iskustava, s naglaskom na feminističke i tinejdžerske teme. Njihova prva autorska pjesma zove se “Ženska histerija”, a zanimljivo je da u kreativnom procesu sudjeluju sve članice. Bubnjeve svira Marta “Aga” Goleš Salihagić, na basu je Barbara “Generalisimus” Cvjetičanin, pjeva i vrišti Katja “Njami” Njari, a na gitarama su Morena “Zločkić” Dobrić i Mihaela “Dužna” Dužnović, usto i prateća vokalistica.

GRADSKE BITANGE

Gradske bitange

Gradske bitange su autorski rock bend iz Valpova osnovan 2018. godine. Počeli su kao osnovnoškolski cover bend, a danas iza sebe imaju tri objavljena singla i, zahvaljujući Supervalu, respektabilan broj live nastupa među kojima vrijedi istaknuti gostovanje na INmusicu 2022. godine. Naziv benda posudili su od Prljavog kazališta, a u stihovima im se također osjeti snažan utjecaj jugoslavenskog rocka. Svoj zvuk opisuju kao mješavinu novog vala, indie i alternativnog rocka, a nadahnuće za tekstove pružaju im iritantne stvari i pojave iz njihove okoline. Članovi benda su vokalist, gitarist i autor Domagoj Ivić, gitarist Mislav Sušić, basist Noa Bolkovac i bubnjar Matko Varžić.

1. Predstavite članove benda!

Željezne pilule: Katja je na jednoj fotografiji s rođendana naših prijateljica ispala malo žuto te ju zbog toga Barbara sprda da izgleda kao Big Bird iz Sesame Streeta, iako zapravo liči na Debbie Harry. Suvremeni je filozof i najbolje zna gramatiku od sviju. Morena je multitalent te zbog toga jedva broji prospavane sate. Ima puno brže moždane vijuge od ostatka, pogotovo kad u pitanje dolazi osmišljavanje same glazbe, no za ostale stvari je pljunuta Jane iz MTV-jeve Darije. Nije zainteresirana ni za šta dok ju ne pukne i onda luduje.

Ako ste tijekom djetinjstva gledali Care Bears onda vam je Mihaela dobro poznata: preslatka, draga i jako prijateljski nastrojena. Bez obzira na to, ne daje nikome da je tlači i koristi njeno vrijeme uzalud. Također, pirsa se iz dosade i njeni roditelji govore da putem plakata s koncerata „donosi demone u kuću“.

Marta ima ogroman platneni list iznad kreveta. Ne znamo je li nekad zamišlja da je buba ili je samo zaluđena čudnim dekorom (pored kreveta joj visi konjska glava s perikom pa bi sve trebalo biti jasno). Zapravo, ona je Gregor Samsa u obliku kukca, kada bi bio dobar motivacijski govornik. Ali kad smo već kod neuobičajenih soba, Barbara ima „smetlište“ na zidu. Neki ljudi rade scrap knjižice, a ona koristi zid kao platno, što se na neku foru i drugima sviđa. Ostatak benda tvrdi da izgleda ko Slađana Milošević u Crno-bijelom svijetu te da ne može proći pola sata bez da ju netko ne zaustavi na cesti jer „zna previše ljudi“.

Gradske bitange: Mislav Sušić je tehničar u bendu. Kad ne petlja po žicama na faksu, plete po gitari. Matko Vržić je ritam mašina benda. Uz to što obožava Panteru, nije mu stran ni Leonard Cohen. Noa Bolkovac je najhladniji momak pod crnim šeširom. Kad ne sluša blues, svira ga. Domagoj Ivić je, bez sumnje, najkrakatiji član benda, često umoran od šarafanja po potenciometrima.

2. Svađate li se i tko u svađi igra koju ulogu?

Željezne pilule: Zapravo, unazad godinu i pol što smo bend nikada nije izbila svađa. Imamo samo „intenzivne rasprave“ koje uvijek završe tako da se nasmijemo što smo uopće tako zapele za neku temu.

Gradske Bitange: Ne svađamo se. Sve nesuglasice riješimo kompromisom.

3. Kako ste se zarazili muzikom?

Morena Dobrić: Moja ljubav prema punk glazbi krenula je kada sam imala 8 godina. Prije sam u autu na putu s roditeljima znala slušati uglavnom rock i metal (Queen, Bowie, exYu, Metallica, Iron Maiden), no oko 9. godine počela sam sama birati i drugu glazbu koju slušam, poput punka. Također, tada sam krenula u glazbenu školu gdje sam se uvjerila da klasična glazba definitivno nije za mene.

Katja Njari: Odrasla sam uz prisutnost glazbe jer ju apsolutno svi u mojoj obitelji vole, a čak su i neki članovi moje obitelji bili pjevači u amaterskim punk bendovima poput mene pa nastavljam tradiciju!

Barbara Cvjetičanin: Moja priča s glazbom je krenula jako rano, još u vrtiću. Svirala sam violinu šest godina. Zbog tog mi je na kraju osnovne glazbene bilo toliko zlo od instrumenata da sam si rekla nikad više svirati. Dvije godine kasnije sam slušala glazbu na balkonu, mislim da je bio Fleetwood Mac, i tad sam prvi put baš slušala bas. Tad sam shvatila da je to instrument koji MORAM naučiti svirati. I evo me sad ovdje, mogu reći da sam se pronašla u tome!

Mihaela Dužnović: Muzika je otkad znam za sebe bila dio mog života bez kojeg ja ne bih bila ja. Odrasla sam na rocku jer je to glazba mojih roditelja. Tata koji je sa mnom plesao uz novi album Micka Jaggera kada sam imala 3 godine. Mama je uvijek pjevala pjesme iz svoje mladosti. Oboje jako cijene glazbu u svom životu, a to su prenijeli na svu svoju djecu. Mislim da bez njih ne bi imala tu bazu koja me kasnije usmjerila da i sama puno istražujem glazbu.

Marta Goleš Salihagić: Iako se kroz djetinjstvo nisam bavila sviranjem, a i same bubnjeve sam najvećim dijelom naučila u hodu svirajući s curama, dolazim iz obitelji kojoj je glazba, pogotovo dobra, izrazito važna. U mojoj kući je uvijek svirao radio ili neki od sto bendova koje su moji roditelji voljeli kroz život, ali i sada. Od pete godine sam vođena na rokerske, pankerske i alternativne koncerte, iako bih ih velikom većinom prespavala. Još uvijek smatram svoje roditelje glazbeno najutjecajnijim ljudima u svom životu i njihovo oduševljenje mojim sviranjem u bendu mi je uvijek bila velika inspiracija.

Domagoj Ivić: Odrastao sam u takvom okruženju. Stari i buraz su uvijek slušali kvalitetnu glazbu i njome me zarazili još kao klinca.

Mislav Sušić: Mislim da je najveći izvor moje zaraze glazbom došao iz moje obitelji. Moj tata i starija sestra su glazbenici tako da sam od malih nogu oduvijek bio okružen glazbom. Iz nekog razloga sam oduvijek imao zacrtano u glavi da ću svrati gitaru. Ne mogu reći točan razlog zašto.

Noa Bolkovac: Slušam takve stvari od malena i mislim da su roditelji zaslužni za to što slušam to što slušam.

Matko Varžić: Zarazio sam se glazbom preko društva u koje sam upao.

4. Kako obično slušate glazbu? Koja su tri benda posljednja gostovala u vašim ušima?

Morena Dobrić: Glazbu obično slušam na gramofonu, tj. ploče, a ponekad na YouTubeu ili Spotifyju kada vozim bicikl ili skejt. Tri benda koje sam zadnje slušala su: Šarlo Akrobata, VIA Talas i Lamb of God.

Katja Njari: Glazbu slušam konstantno po cijele dane, obično na Spotifyu kada se potrefi koji besplatni mjesec. Zadnje glazbenike koje sam slušala su bili The Strokes, Đorđe Balašević i S.A.R.S.

Barbara Cvjetičanin: Volim zlostavljati svoje bubnjiće tako da je glazba sa mnom najglasnija što može biti neovisno o žanru. Obično slušam preko YouTube Musica jer volim otkrivati novu glazbu usput pa je tako i moja playlista šarolika. Zadnja 3 benda koja sam slušala su savršen dokaz tog: Modjo, Idoli i Fugazi.

Mihaela Dužnović: Glazbu slušam gotovo svaki dan. Na putu do grada, obično to bude preglasno i preko Spotifya. Kada sam doma volim ju pustiti naglas u svojoj sobi ili na slušalice, glasno ili tiho, ovisno o raspoloženju. Uglavnom ju slušam s puno pažnje, ali također mi je često pozadina dok radim druge stvari. Posljednja tri benda koja su gostovala u mojim ušima su The Bangles, Haustor i The Doors.

Marta Goleš Salihagić: Iskreno nisam veliki obožavatelj slušanja glazbe u javnosti ni preko slušalica, što vrlo vjerojatno dolazi iz mog djetinjstva. Smatram da glazba najbolje zvuči kada potpuno ispuni prostor i zato ju najčešće slušam jako glasno preko zvučnika u sobi. Moj glazbeni ukus stvarno jako šara preko žanrova i izvođača ali iskreno rijetko se fokusiram na bendove već više na pojedine pjesme.

Željezne pilule na nastupu

Domagoj Ivić: Glazbu slušam preko streaming platformi i vinila, a u zadnje vrijeme najviše vrtim Atomce, Straitse i Bena Howarda.

Mislav Sušić: Glazbu slušam svakodnevno kod kuće te dok sam u pokretu, bilo to odlazak na faks, u trgovinu, na probu… Najviše je slušam preko Spotifya. Zadnja tri benda koja sam slušao su Deep Purple, Soundgarden i Atomsko sklonište.

Noa Bolkovac: Glazbu slušam stalno, vrlo glasno (jer sam gluh ko top). Zadnje sam slušao Stevie Ray Vaughan and Double Trouble, Allman Brothers Band i The Black Crowes.

Matko Varžić: Od glazbe slušam sve od Cohena do Pantere, a u zadnje vrijeme vrijedi istaknuti Bena Howarda, Repetitor i Radiohead.

5. Bendovi u Hrvatskoj (može i regiji) – tko vam je zanimljiv, na čije koncerte idete, čiju glazbu studirate? Također, tko vas živcira, koga ne volite čuti?

Željezne pilule: Sve se možemo složiti da volimo otići na koncerte starih domaćih bendova jer su sveprisutni te sve znamo za njih i volimo ih, ali volimo i podržati lokalnu scenu i naše vršnjake. Iako smo punk bend, ne limitiramo se na slušanje punka, bez obzira što je taj žanr sam po sebi opširan. Volimo ukomponirati u našu glazbu elemente potpuno suprotnih žanrova te baš zbog tog ne propuštamo koncerte s besplatnim upadom.

Također se možemo složiti da ne volimo kada je izvođač repetitivan – nema varijacija i vodi se jednom te istom formulom kojom je napisana njegova najuspješnija pjesma. Živcira nas kada su glazbenici prepotentni ili ljubomorni. Glazba je za sve i tako se prema njoj treba odnositi. Ne volimo kada bendovi pokušavaju zvučati skroz isto kao neki bend koji idealiziraju.

Gradske bitange: Od “mladih“ domaćih izvođača najviše slušamo Liku Kolorado, Porto Morto i Buč Kesidi.