Underground kroz grmlje i kamenje

U proteklih deset godina, Thru The Bushes postao je jedan od najupečatljivijih elektroničkih glazbenih događaja u regiji. Ono što je započelo kao spontani party na skrivenoj plaži na otoku Krku, izraslo je u prepoznatljivo ime domaće festivalske scene. Donosimo razgovor s kreativnim timom festivala – Markom Jovanovićem, Anom Antonovom i Majom Brašnić

Ana Antonova i Marko Jovanović

Thru The Bushes već u svom prvom izdanju premašio je očekivane okvire postavši jednim od nezaobilaznih simbola underground scene na Kvarneru, svake godine u jednodnevnom ljetnom terminu okupljajući vjerne poklonike elektroničke glazbe, ali i novu generaciju zaljubljenika u autentične festivalske doživljaje. Kao što bi se složili sami organizatori, ali vjerojatno i posjetitelji, pravi headliner ovog događanja, nerijetko okarakteriziranog i kao festival, je upravo lokacija, jedno od najčarobnijih mjesta na otoku Krku – plaža Jablanova ili Kutak za Mutak.

Kreativnu osovinu Thru The Bushes danas čine Marko Jovanović (jedan od idejnih pokretača i glavni strateg iza organizacije, produkcije i logistike), Ana Antonova (umjetnička direktorica i glavna selektorica glazbenog programa) te Maja Brašnić (najnovije pojačanje tima, zadužena za dinamične zadatke na terenu, multitasking u hodu i sve one poslove kojima Gen Z pristupa prirodnom lakoćom).

Kao što nam govori Marko, Thru The Bushes pokrenuo je još 2014. godine uz Nelu Simić i Filipa Motovunskog, a ono što je u prvom izdanju zamišljeno kao privatni party za 20–50 ljudi u startu je premašilo sva očekivanja, s posjetiteljima koji su u prvom izdanju premašili brojku od 250 ljudi, a danas na malu plažu na Krku dolazi i po petstotinjak posjetitelja.

„Nisam si tada postavio nikakve milestoneove niti znao da ćemo mi to deset godina raditi. Mislim, ja sam čak godinu nakon toga, kad sam radio negdje u Istri, razmišljao hoću li – neću li, ali puno ljudi me nagovaralo da nastavim organizirati i tako se malo po malo počela skupljati ekipa koja je nastavila dolaziti“, dodao je Marko.

Prvo izdanje TTB-a bilo je ključno za njegov organizatorski razvoj, otvarajući mu vrata prema velikim festivalima poput Outlooka, Dimensionsa i Hideouta, gdje je radio na najrazličitijim pozicijama.

Party pod zvijezdama – Thru The Bushes / Foto: Marko Lopac

Kako nastavlja, prvih nekoliko godina funkcioniranja festivala bilo je obilježeno poprilično nesustavnom podjelom rada. Ana Antonova prvi je put nastupala na festivalu 2017. godine, a već 2018. pridružila se kolektivu preuzevši artist booking, tako da je u tom periodu priča doživjela viši stupanj profesionalizacije.

Jedan od ključnih koncepata festivala postaje kombinacija etabliranih izvođača i prostora za mlade nade elektroničke scene. Svakim izdanjem priliku dobivaju newcomeri – mladi DJ-evi i producenti koji tek grade svoje ime. No, ono što je postalo gotovo nepisano pravilo posljednjih godina jest da završni slot, trenutak kada se događaj privodi kraju u ranim jutarnjim satima, uvijek pripada Antonovoj.

„Sve ovo omogućilo mi je da postavim određene milestoneove, posebno u regiji. Na neki način, ta zatvaranja Thru The Bushes postala su moj zaštitni znak. Ljudi znaju da ću svirati posljednja, da će to biti pravi rusvaj za kraj i jamačno vidljivost svojih setova dugujem upravo ovom festivalu. Sigurna sam da sam izgradila određeni dio publike ovdje u Rijeci i okolici kad bih zakucala taj set u osmom mjesecu. Mislim da smo se svi u timu u svojim interesnim sferama izgradili u ovome“, istaknula je Antonova.

Deset godina kasnije, Thru The Bushes nije samo glazbeni događaj; on je ritual, ljetna točka susreta onih koji vole elektroniku, ali još više vole dobru vibru na pravom mjestu.

„Cijela priča razvijala se jako organski: od publike, organizacije, poznanstava. Doslovno je krenulo ni iz čega i, malo pomalo, zbog Markove karizme i poznanstava, sve se gradilo povjerenjem. Vjerojatno se svaki event tako progresivno organski razvija, ali ovaj možda, u jednom postotku,više nego ostali. Najljepši dio svega toga je saznanje da su tu prijatelji i poznanici koji su uvijek spremni uletjeti, a ne traže puno. To je baš lijep community koji je dao ovakav rezultat za desetu godišnjicu“, istaknula je Maja, koja je ušla u kreativni tim 2023. godine.

Ipak najjača komponenta, koja je definirala već desetogodišnje funkcioniranje TTB-a, jest menadžment u izrazito nepristupačnim uvjetima plaže Jablanova. Prvi i osnovni kamen spoticanja jest nepostojanje kopnenog pristupnog puta i stoga se kompletna produkcijska oprema te agregati za struju prevoze u gumenjacima u nekih pet-šest tura. Svaki faktor, s naglaskom na vremensku prognozu, mogao bi destabilizirati i u konačnici spriječiti održavanje festivala, no takva situacija u ovih deset godina nije se dogodila. Moglo bi se reći – pukom srećom.

Jednodnevni spektakl uz more / Foto: Marko Lopac

U nekoliko se navrata Thru The Bushes ipak održao na drugim lokacijama. Još 2017. tadašnja ekipa organizirala je TTB na plaži Voz u blizini Krčkog mosta, no zbog zabrane lokalnih vlasti, ta lokacija nije uspjela zaživjeti. Nadalje, prvi put 2020. festival je zbog pandemijskih okolnosti preseljen u riječku Harteru, što se pokazalo kao pun pogodak – te godine event je osvojio nagradu Ambasador za događaj godine. Nakon pandemijske pauze 2021., festival je 2022. ponovno organiziran u Harteri, dok se posljednje dvije godine vratio u svoj prirodni habitat, na Kutak za Mutak.

Ipak, nije to ista stvar kada se događa na Kutku ili u Harteri, no kako je otkucala deseta godina, tema koja se pojavila na aktualnom satu svakako jest budućnost Thru The Bushes – može li festival ostati vjeran svojoj izvornosti, a istovremeno rasti i adaptirati se u novim uvjetima?

Kako stvari stoje, čini se da će upravo to biti ključno jer je pred organizacijom velika promjena – nakon deset godina, Thru The Bushes napušta svoju kultnu lokaciju.

„Prvi put smo se 2018. mogli nazvati festivalom jer smo tada jedini put održali događaj u trajanju od dvije večeri zaredom. Iako je iskustvo bilo odlično za publiku, organizacijski smo bili na rubu financijskog kolapsa. Onda smo shvatili da jednostavno na toj lokaciji ne možemo raditi festival koji traje dvije večeri zaredom i tri dana. Lokacija nema toalet, nema smještaj, nema mogućnost postavljanja šatora. Nema pristupne rute – možeš doći isključivo brodom ili pješke through the bushes“, objasnio je Marko, dodajući da je svejedno taj pokušaj festivala ispao sjajan, s dvije večeri u kojima je nastupilo više od dvadeset izvođača.

Kroz godine Thru The Bushes je pod svojim okriljem izgradio lojalnu publiku, naviknutu na izazove koje donosi ova specifična lokacija. No, možda je upravo sada pravi trenutak da se preispita kako festival može rasti, a da pritom ne izgubi svoj duh.

Festival Thru The Bushes bio je uspješan i u riječkoj Harteri / Foto: Stephany Stefan

„Mi smo uvijek za to da dolaze nove glave i novi klinci. No, po meni, treba rasti malo i sa svojom lojalnom publikom. Kao što je Marko rekao: sve je to krenulo prije deset godina, dok su oni bili klinci. I tad je bilo super biti na plaži bez vode, bez hrane, s tri piva. A sada ta ekipa već ima trideset, trideset i pet godina. Možda bi ljudi negdje odspavali, možda bi nešto pojeli. Želimo im to ponuditi baš zbog spomenute lojalnosti“, istaknula je Maja.

I dok se jedno poglavlje zatvara, novo se tek počinje ispisivati. Thru The Bushes možda napušta svoju kultnu lokaciju, ali ne i svoj duh – onaj isti koji je prije deset godina okupio malu grupu entuzijasta na skrivenoj plaži i izrastao u prepoznatljiv festivalski brend. Promjena donosi izazove, ali i prilike, a organizacijski tim ostaje vjeran svojoj viziji: stvaranju jedinstvenog glazbenog i zajedničkog iskustva, uvijek u skladu s prirodom, uvijek s fokusom na ljude koji su ga učinili onim što jest.

„Na ovoj lokaciji nas bi spasila jedna Martinska, jer sjajno je to što su uspjeli napraviti – da na jednoj lokaciji funkcionira više festivala. I ti festivali jesu onakvi kakvi su u svojem coreu, u svojim vizualima, line upu i umjetničkom dijelu, samo se izmjenjuju na lokaciji. I tome se ja nekako nadam: da smo mi dovoljno jaki da odlučimo promijeniti tu lokaciju, zato što ne bismo išli u zatvoren prostor, nego i dalje ostajemo vjerni onome što jesmo, ostajemo u prirodi“, zaključila je Antonova.