Je*ala vas publicistika: 1001 najluđi svjetski i ex-yu rock biser
Prije nekoliko dana knjižara Rockmark predstavila je najnoviju knjigu autora Josipa Dujmovića, 1001 najluđi svjetski i ex–yu rock biser. Radi se o knjizi koju bi vam prijatelji nehotice mogli pokloniti za rođendan pa ne bi bilo loše da još danas pripremite svoju reakciju na taj poklon.
Josip Dujmović / foto: Rockmark
1001 svjetski i ex-Yu rock biser četvrta je knjiga zeničkog glazbenog novinara, publicista, radijskog voditelja i urednika Josipa Dujmovića, autora romansirane biografije Indexi: U inat godinama, fotomonografije Zenica blues: od Perviza do Arene i antiratnog romana Krici iz dubine. Zbirka natuknica o čuvenim i opskurnim kolekcionarskim trenucima velike povijesti rock’n’rolla njegov je dosad najambiciozniji pokušaj prodora na uvijek živahno tržište glazbene publicistike, na kojem strani autori u pravilu jedu domaće.
Iznimke od tog pravila uvijek su one knjige koje činjenice, brojke i zanimljivosti tretiraju kao predjelo, prilog ili desert, dok nam kao glavno jelo poslužuju samoga autora, njegovo životno iskustvo, duh vremena u kojem piše i poruku za one koji će knjigu čitati u budućnosti. Takve su, primjerice, Škugorova knjiga Glazba za žedno uho i Perkovićeva Sedma republika – pop kultura u Yu raspadu. Dujmovićev 1001 najluđi svjetski i ex–yu rock biser nije jedna od tih knjiga.
1001 najluđi svjetski i ex-yu rock biser / foto: Rockmark
Premda su u to izdanje utkane godine profesionalnog iskustva i ideja da je ljudima u teškim vremenima potrebna ova vrsta zabave, koja im teško stečenu pažnju s pandemije, rata i inflacije preusmjerava na lakše teme, ona uspijeva ostati bezlična knjiga za plažu, last-minute poklon za dežurne glazbofile i, u najboljem slučaju, priručnik za sastavljače kvizova.
Autor o svojoj knjizi govori kao o jedinstvenom projektu. „Postoji Guinnessova univerzalna knjiga rekorda svih vrsta, imate Rankerove liste o svemu i svačemu, ali ja nisam naišao na knjigu poput 1001 najluđi biser“, kaže Dujmović. Pitam se je li uopće tražio nešto slično? Naime, pretpostavka je da će autor ili barem urednik imati takvu informaciju prije no što uopće dođe do razgovora o tiskanju knjige u fizičkom obliku. Tvrdnja da na takvu knjigu nije naišao, pa je sasvim moguće da ona ni ne postoji, govori o diletantskoj prirodi samog poduhvata.
U površnom pretraživanju Interneta pronašla sam tri knjige čiji opisi odgovaraju onom knjige pred nama. Riječ je o 1001 Bizarre Rock ‘n’ Roll Stories: Tales of Excess and Debauchery Roberta Lodgea te Rock & Roll Facts, Figures & Fun i Rock ‘N’ Roll’s Strangest Tales: Extraordinary Tales from Over 50 Years of Rock Music History Mikea Evansa. Kolege Britanci napisali su nekoliko sličnih knjiga o različitim temama. Naravno, radi se o knjigama na engleskom jeziku pa je autor u pravu kada kaže da „takvih kod nas nema“.
Dakle, daleko od toga da takvih knjiga nema, ali točno je da ih dosad nije bilo na domaćem tržištu.
***
Iza projekta “1001 rock biser“ stoje godine i godine rada, ali konačan proizvod ostavlja dojam nedorađenosti, spisateljske nezrelosti i brzopletosti. Brojne nelogičnosti koje slabe ukupan dojam čitanja knjige mogle su se lako izbjeći samo da je knjiga prije svoga objavljivanja prošla kroz nešto veći broj dobronamjernih i zainteresiranih ruku.
Krenimo od naslova. Ljudi vole brojke i sasvim je očito da takvi naslovi privlače velik broj čitatelja. Međutim, natuknice u knjizi nisu numerirane. Pokušaj numeriranja implicirao bi da u organizaciji teksta postoji snažna logika, a nje se autor u startu odriče, naglašavajući da se radi o štivu koje će čitatelja zabaviti i, riječima autora, „relaksirati u ovo hudo doba u kojem smo mjesecima bili davljeni pandemijom i svim kontradiktornim stavovima“.
Isto tako izraz „biser“ iz naslova možemo tumačiti na više načina. Naime, biser je dragocjenost, ali biser je i zapis iz antologije ljudske gluposti, odnosno nešto toliko upečatljivo glupo da se ne smije zaboraviti. Biseri iz Dujmovićeve kompilacije previše su raznorodni da bismo ih pomirili jednom definicijom. Čak je i to da se radi o „rock“ biserima moguće problematizirati jer se granica između rocka i drugih žanrova u knjizi često ne vidi. Od prve stranice borite se s tekstom koji je oblikovao netko neizbirljiv i površan.
1001 najluđi svjetski i ex-yu rock biser / foto: Rockmark
Glavni princip organizacije teksta je tematski, po poglavljima – duhovito, bizarno, istinito, pogibeljno, tragično, kontroverzno, itd. Gotovo svako poglavlje ima svoju svjetsku i ex-Yu inačicu. Bilješke o potonjoj čine vjerojatno najvrjedniji dio te knjige. Stoga se postavlja pitanje zašto to nije bila knjiga? Bez obzira na to što su bizarnosti na našoj skromnoj sceni nešto rjeđe, u kontekstu u kojem se naše autore ne uspoređuje s kolegama iz anglofonskog svijeta, ti bi podaci postali dio velikog tkanja, koje bi zaintrigiralo i one koji se glazbom bave samo dok voze.
Jeste li znali da je prvu bistu na grobu Jima Morrisona napravio hrvatski kipar Mladen Mikulin 1981. godine? Znate li u kojim je okolnostima umro Wayne Mills? Tko je Jasminu Stavrosu osmislio umjetničko ime i zašto? Koja je količina decibela zakonita u vašem gradu? Kako je Madonna potaknula mlade Amerikance da izađu na izbore? Zbog čega je Igor Vidmar bio u zatvoru? Koji je hrvatski gitarist svirao s Hendrixom? To su samo neka od pitanja na koje odgovara knjiga “1001 Rock biser“.
U moru informacija možete pronaći nešto za sebe, ali razloga za višestruko prelistavanje i proučavanje knjige je malo. Knjigu je teško koristiti i kao odskočnu dasku za daljnje istraživanje, jer korišteni izvori nisu precizno popisani. Od publicista nitko ne očekuje znanstveni rad s potanko opisanim kriterijima i precizno navedenom literaturom, ali nema sumnje da bi takva knjiga samoj sebi automatski podigla vrijednost.
Ipak, čak i tako šlampavo složena, knjiga u sebi krije nekoliko istinskih dragocjenosti. Osim bilješki o regionalnim izvođačima, domaćoj diskografiji i njezinim povijesnim trenucima, to su i zanimljivosti vezane uz bizarna ponašanja, odnosno beskompromisni karakter rock zvijezda. Upravo su nam zbog te neprilagođenosti u našoj palači konformizma rock zvijezde neiscrpan izvor nadahnuća i svojevrsni totemi slobode. Svaki podsjetnik na to dragocjen je sam po sebi.
S tim na umu ovu knjigu ipak ne preporučujem publici kojoj je čitanje uvijek i potraga za novim i neistraženim, a ne tek puka razonoda.
*Stavovi izneseni u kolumnama, komentarima i recenzijama osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Glazba.hr.
