The Black Room: Motel Monaco
Motel Monaco sjajan je konceptualan album kojim The Black Room nadilazi žanrovsku ideju. Zbog jednostavnosti i sjajnih melodija posjeduju pop senzibilitet koji ih čini bliskim različitim slušateljima
Priznajem, imam predrasude kad mi najave novo glazbeno ime iz Rijeke.
Riječki rock je cijela jedna podvrsta domaće glazbe i koliko god sjajno djelovala ideja da okolina utječe na formiranje novih bendova, stvarno treba posjedovati vještinu pronalaska autentičnog zvuka. U jednom periodu, svaki je novi bend zvučao isto, ali imam dojam da su se stvari ipak počele mijenjati kad se na sceni pojavio Jonathan. Iskusni glazbenici, sjajna prezentacija i fantastična glazba bili su savršen recept za privlačenje pažnje. Bila sam osupnuta njihovim prvim singlom, a onda i svime što su objavili nakon njega. Nekako mi je na tom pragu i bend The Black Room. Trebali su mi tjedni da otvorim e-mail s glazbom ovog riječkog benda, a kad sam ga konačno otvorila, album je ostao tjednima na repeatu. Jednostavno su me oborili s nogu!
The Black Room su briljantni! Iako se drže riječkog rock nasljeđa, njihova glazbena tradicija ipak pada u drugi plan zbog savršene kombinacije uhu ugodnih melodija i potpuno svladanog sviračkog umijeća. The Black Room ipak posjeduje nešto posebno – vlastiti jedinstveni zvuk kojim dominira poprilično elegična gitara. Album Motel Monaco digitalno je objavljen još početkom travnja. Iako su autori sve glazbe, stihova i aranžmana Ivan Ritoša, Leo Ventin, Kruno Kukuljan i Jakov Katalinić, došlo je do promjene postave benda gdje je Kukuljana na bas-gitari zamijenila Ani Šešet.
Bilo da se radi o pjesmama poput „Motel Monaco“ ili „Lawless Boulevard“, ova je ekipa svojom glazbom unijela vitalnost među nove izvođače i pokazala izuzetan potencijal kojim The Black Room narednih godina može postati bitno rock ime.
Zaronivši u zamršenost sjete, neizvjesnosti, strepnje i bespomoćnosti, kao kontrast lirici dolazi čist i uvjerljiv glazbeni rukopis. „Wasted Youth” može se pohvaliti početnim bas grooveom prije punokrvnih ritmova s plesnom perspektivom, „Ride” je istovremeno elegantna, ali i energizirajuća, a „Neon Love“ iskače zbog syntheva u prvom planu.
Ekipa iz The Black Rooma ima snažan osjećaj za melodiju i prirodno razumijevanje ritma, a vokal Jakova Katalinića, koji bojom naizgled podsjeća na Briana Molka iz Placeba, dolazi kao svojevrsni simbol prepoznavanja daljnjeg rada ovog benda. Instrumentalna raznolikost pjesama govori o njihovom interpretacijskom rasponu, ali zaključna „Weeks In Oblivion” ima poprilično kompozicijski uravnoteženu melodiju gdje fraziranje ostavlja osjećaj kao da se suzdržavaju od potpuno objektivnog prikaza.
Iako svaka pjesma može stajati zasebno, Motel Monaco sjajan je konceptualan album kojim bend nadilazi žanrovsku ideju. Zbog jednostavnosti i sjajnih melodija posjeduju pop senzibilitet koji ih čini bliskim različitim slušateljima. Kod njih sve nekako ima smisla – i pop melodija, i noise, groove, rifovi, vokal… Sve to uspijeva isplivati van u pravom trenutku, na maštovit način i u jedinstvenom stilu. I kad se sve zbroji, ova će glazba slušatelja zajamčeno izuti iz cipela i potpuno ga prepustiti novom dinamičnom zvuku. The Black Room se usidruje u snimljenim izvedbama stvarajući svojevrsnu pjesmaricu koja ih čini nevjerojatno uvjerljivima.
Motel Monaco nije njihov debitantski album. Još su 2016. objavili In This Town Lies A City, a nakon njega i EP After Dark, ali Motel Monaco je zasigurno album kojim bi trebali promijeniti percepciju javnosti. Ukratko, on je zadivljujuć dokaz benda u svom najboljem izdanju. The Black Room je predodređen za velike stvari!
Singlovi: „Motel Monaco“, „Lawless Boulevard“, „I’ll Talk You Into It“
Producent: Matej Zec
Format: streaming, CD
Izdavač: Dallas Records
