KAOTIČNO I UZBUDLJIVO
Borna Šercar - FolkDrum
Spajanje tradicionalnog i suvremenog već je dobro provjerena kombinacija, pa je i Borna Šercar krenuo tim putem
Borna Šercar / Foto: Matej Grgić
Kad god pomislim na spoj tradicionalnog i suvremenog, odmah mi na pamet padaju Hrvoje Crnić Boxer i Boris Harfman, koji su brendirali Lado Electro. Već je na Jazziani Croatici Borna Šercar počeo koketirati s tradicijskom vokalizacijom u skladbama “Moja ponosna”, “Rose of Zagorje” i “Klek’s Witches”, no njegov najnoviji album FolkDrum stilski odudara od svega što je dosad kreirao. On okuplja raznolik ansambl talentiranih umjetnika, predvođen vokalnim ansamblom Harpije, koji čine Kristina Opačić Vrućina, Klara Kašnar, Jana Radić, Ina Milačić i Tea Jančinec. Harpije vokalno nose gotovo svaku pjesmu, pa tako i “Lipu Maru”, skladbu koja otvara album, ujedno i prvi singl, a koja je pravi primjer razjarene prirode albuma.
U Šercarovu bubnju krije se klica ravnoteže svake skladbe jer je, kao potpisnik svih aranžmana, uporište ovih skladbi, dok je za produkciju, miks i mastering bio zadužen Alan Dović. U Šercarov moderan način novih tumačenja hrvatske tradicijske glazbe vrlo su se lijepo uklopile i autorska skladba “Ulyanik” i “Sunny Field”, odnosno “Sunčana polja” Blagoja Berse za koju je napisao tekst, ali i “Make Up”, koja je već godinama na repertoaru Josipe Lisac, čijeg je pratećeg benda član.
Borna Šercar je album realizirao s Harpijama
Ovakvim pristupom tradicijskoj glazbi Šercar razbija mnoge iluzije. Ona nije zastarjela, nego kroz dinamičan i atraktivan aranžman još jasnije prenosi svoju poruku. Ovaj ambiciozan projekt spoj je glazbenih svjetova gdje su loopovi obogaćeni pažljivim interakcijama glazbenika. Na “Tajnoj ljubavi” gostovao je njujorški saksofonist Chase Baird, “Baranjska suza” dobila je Tonija Starešinića sa svojim prepoznatljivim space potpisom kao pojačanje, violinist Marko First iz Cinkuša sudjelovao je na skladbi “Konavoska stapalica”. Šercar je proširio instrumentarij uvevši oboisticu Jelenu Ilčić, ali i sasvim neočekivano Mihaela Kvorku na “Juru”, a flautista Danija Bošnjaka i basista Roberta Vrbančića na “Dojdi dragi”. Blagojinu skladbu trubom je obogatio Antonio Geček, dok je Alan Dović uskočio kao gitarist na “Save vode”.
Spontanost i prirodnost mogu se pripisati baš svakoj skladbi na ovom albumu zbog lakoće kojom ideje teku i nadovezuju se jedna na drugu, no samo se čini da je to tako jednostavno. Do detalja promišljeni aranžmani, igra kao poziv na nešto mnogo veće, utjecali su na živahnost konačnog izraza. Ovaj je album kaotičan i uzbudljiv, posebno kad se stvori niz dualnosti kao kad, primjerice, u “Baranjskoj suzi” dođe do sudara toliko poznate melodije i Starešinićeve dionice ili kad Harpije dobiju metal prizvuk zbog instrumentalnog aranžmana u “Save vode”.
Šercar se okitio još jednim dinamičnim albumom s impresivnim učinkom na kojem je odvažno pokazao jednu svoju novu estetiku. Ovakva vrsta glazbe ima svoje sljedbenike kod nas i ovo je vrlo lukav način da na svoje nastupe pridobije neku novu publiku.