28
ožu
Izvještaj

LADO Electro - Inducirana sinestezija oka i uha

LADO Electro Foto: Petra Slobodnjak

share

Tijekom subotnje večeri, 26. ožujka 2022., u zagrebačkoj se Tvornici Kulture produciralo novo izdanje mlađeg proizvoda umjetničke ‘institucije’ LADO. Iako je na tržištu već dvadeset godina, taj proizvod svojevrsni je ‘unuk’ Ansambla LADO koji ove godine slavi svoju 73. godinu postojanja.

Baš kako to i inače biva s raskorakom između mlađe i starije generacije, i ovaj se unuk odmetnuo od tradicionalne izvedbe svojih baka i djedova, kliznuvši u digitalni svijet, što više pristaje duhu 21. stoljeća.

Foto: Petra Slobodnjak

Tradiciju je ipak zadržao, posudivši vokalno-instrumentalne glazbene obrasce iz bogate riznice hrvatske tradicijske glazbe za igru s elektroničkim zvukovima. Riječ je o danas diljem svijeta uvriježenom spajanju tradicijske i elektroničke glazbe i prirodnom mehanizmu evolucije koji bježi od konzervacije i okova prošlosti.

Foto: Petra Slobodnjak

Iza projekta LADO Electro, osim dvadesetak članica i članova Ansambla LADO, nalazi se dvojac HR Electro kojeg čine još jedan član ansambla, Boris Harfman i već etablirani glazbenik Hrvoje Crnić Boxer. Njihove su snage unatrag dva desetljeća producirale dva nosača zvuka s četrdesetak pjesama, od kojih su neke danas prepoznatljive široj hrvatskoj publici, poput 1 pura 2 pandura, Ljeljo i Dej mi.

Dok je prvi album LADO Electro naglasak stavio na elektronički zvuk i gotovo asimilirao tradicijske vokale u svoje digitalno tkivo, drugi je album, 2.0 Memorabilium, izvukao vokale i pojedinačne instrumente, osnaživši ih većim pravom na glazbeni prostor u pjesmama.

Foto: Petra Slobodnjak

O njihovoj kvaliteti dovoljno svjedoče nominacije za Porin obiju albuma, a album prvijenac netom je po objavljivanju dospio u sam vrh najboljih hrvatskih albuma objavljenih 2003. godine. Unatoč tome što je zvuk LADO Electra u cjelini smjesta prepoznatljiv i glazbeno unikatan, svaki je broj s albuma osebujan fraktal, prožet kreativnim bespućem elektroničkih zvukova i stoljećima starim slojevima povijesti komprimiranim u narodnu pjesmu.

Iako je glazbeni proizvod LADO Electra konačni rezultat tog projekta, doživljaj je potpun tek u spoju s vizualni elementom. Stoga, nimalo ne iznenađuje dugački red ispred Tvornice Kulture, okružen HRT-ovim vozilima i snimateljima, spremnim da zabilježe taj slavljenički nastup.

Foto: Petra Slobodnjak

Dok se možda neki apologeti imena LADO zgražaju nad vitoperenim proizvodom i novim prostorom klupskog karaktera koji ne pristaje uvriježenoj viziji ansambla narodnih pjesama i plesova što je s osnivanjem Jugoslavije dobio ulogu svojevrsnog predstavnika Republike, takav je odmak zapravo izuzetno pohvalan i, štoviše, vrlo osvježavajući.

Očuvanje ne podrazumijeva konzervaciju u određenu povijesnom trenutku, već suživot s današnjicom

Naime, iza imenice institucija u ovom tekstu pridodane tom ansamblu, podrazumijevam probrani i kanonizirani repertoar hrvatskih tradicijskih pjesama i plesova koji legitimno predstavlja nacionalnu kulturnu baštinu, a koja u izvedbi profesionalnih plesača, pjevača i glazbenika, postaje umjereno stilizirana, donekle od društvene uloge sterilizirana i postavljena na pijedestal kao uzor amaterskim izvođačima u KUD-ovima diljem države. Ona sa sobom nosi asocijaciju na ono najvrijednije iz naše povijesti, kao i na važnost očuvanja te iste vrijednosti.

Međutim, očuvanje ne podrazumijeva konzervaciju u određenu povijesnom trenutku, već suživot s današnjicom. Stoga ovakav osjetljivi eksperiment tradicije s elektronikom sasvim legitimno dolazi od izvedbenog vrha hrvatske tradicijske glazbe i renomiranoga elektroničkog glazbenika.

Foto: Petra Slobodnjak

Jedan od navedenih ciljeva LADO Electra bilo je približavanje tradicijske glazbe mlađoj generaciji i stvaranje nove publike, što se nije u potpunosti ispunilo, barem s obzirom na visok prosjek godina i broj sijedih vlasi u zagrebačkoj Tvornici Kulture. Došavši na koncert, publika LADO Electra – možda već davno upoznata s radom ansambla – poredala se s namjerom nešto drugačijom od one kakvu je sugerirala klupska glazba s pozornice. Bilo je potrebno svega pola sata i dobra doza disco zvuka u odličnom spoju sa zvukom sopila, pjesmom Cviće moje, ja bi tebe brala s otoka Cresa i odličnom koreografijom kako bi rasplesala dotad ponešto suzdržanu publiku.

Približavanje tradicijske glazbe mlađoj generaciji i stvaranje nove publike jedan je od ciljeva LADO Electra

U nizu pjesama koje su uslijedile, pojedinačno se predstavilo nekoliko solistica ove manje vokalne skupine, ali i jedan solist s ojkalicom odlično upakiranom u elektronički zvuk. Tambura samica, sopile, frula, mih, veliki bubanj i električna violina začinile su vokale trinaestero pjevačica, a efektni kostimi Lidije Fištrek, predsjednice udruge Arts, zanimljiva i fizički često zahtjevna koreografija te raznobojna rasvjeta održavale su dinamiku nastupa puna dva sata.

Foto: Petra Slobodnjak

Slavljenički nastup LADO Electra u Zagrebu uslijedio je nakon nastupa na svjetskoj izložbi u Dubaiju gdje je upravo Ansambl LADO predstavljao hrvatsku kulturu. Niz novih pjesama i glazbenih eksperimenata najavio je aktivnost unutar skupine, od koje se uskoro nadamo i novom nosaču zvuka.

Foto: Petra Slobodnjak

Moglo bi Vas zanimati