Chui: Zagreb - Berlin

Šesti album skupine Chui proširuje njihove horizonte i zaključuje desetgodišnju diskografsku transformaciju od malog jazz kvarteta u instituciju koja suvereno nastaje na obodu suvremene hrvatske popularne glazbe. Drugim riječima – glazba Chuija više nije samo za hipstere

Nakon deset godina diskografskog djelovanja i pet albuma, kvartet Chui albumom Zagreb – Berlin dovršio je svoju transformaciju od entuzijastičkoga side-projekta do etabliranja svoga fuzijskog izraza u nezaobilaznu kategoriju vrha hrvatske glazbe. Dvostruki album Zagreb – Berlin nije nastavak njihova hvaljenog ostvarenja Iz kapetanovog dnevnika, nego – sasvim očekivano – novi krak istraživačkog glazbodjelstva uz različite stilske alate, ponajprije jazza, ali i rocka, elektronike, orkestracije primjerene vizualnim doživljajima i neizostavnog noisea.

Inovativnim pristupom i inspiracijom u svjetovima budućnosti, Chui je svoj nu jazz izraz uistinu raširio aktualnim albumom. Osam pjesama svojevrsnih je osam instrumentalističkih priča a podijeljene su na dva albuma, slično kao što je Urban podijelio recentni album Lipanj, srpanj, listopad u dva dijela. Ovdje razliku čini pristup skladanju pjesama. Dok je prvi album – Zagreb nastajao za vrijeme pandemije, drugi, Berlin, nastao je kao soundtrack za nijemi dokumentarni film Waltera Ruttmanna Berlin – simfonija velegrada. Chui je glazbu premijerno izveo na otvaranju Zagrebačkog Berlinale Specijala, a svaki član benda skladao je jedan stavak.

Snažne simfonije berlinskog metropolisa naglašeno su suprotstavljene prizemljenim taktovima zagrebačke glazbene suptilnosti, no taj opozit ipak ne funkcionira na sličnim dvojnim albumima gdje su razlike mnogo naglašenije, kao što je slučaj, na primjer, s berlinskim Bowiejevim albumom Low. Djelomično je za to zaslužan i producent Ivan Božanić koji je bendovske meandre ukalupio u jedinstvenu zvučnu sliku. Tako su dva albuma, zapravo, dvije glazbene metafore različitih urbaniteta, ne nužno onih koji su im poslužili kao inspiracija. Pjesme “Grounded Sun” i “Nine Views” posvećene su prepoznatljivoj instalaciji Ivana Kožarića Prizemljeno sunce u Bogovićevoj ulici te njezinome upgradeu – postavljanju malih kugli koje predstavljaju devet planeta u istom odnosu veličine, udaljenosti i pozicije prema Suncu (slučajno ili ne, treći album Chuija zove se Third Sun from The Stone), što je realizirao Davor Preis.

I dok glazba Chuia nenametljivo prekriva zagrebačke vedute, kao da je Toniju Starešiniću, Vojkanu Jociću, Konradu Lovrenčiću i Ivanu Levačiću bilo iznimno stalo da nijemi film što je snažnije obogate lepezom raznorodnih zvukova naglašavajući tu užurbanost i gradsku pulsirajuću nezaustavljivost. Štoviše, berlinske pjesme su i primjereno duge, traju i do 14 minuta, dok će uvodni zagrebački singl “First Of All…” zauzeti manje od četiri minute.

I u toj podjeli minuta osjeti se, zapravo, da chujedinjeni glazbenici vole strast improvizacije, da se neopterećeno igraju stvarajući glazbu kojom će, prije svega, oni biti zadovoljni. Nakon toga se, očito, pristupilo formalnijem definiranju albuma, od vrsne snimke i primijenjene produkcije do ovitka koji nadrasta uobičajene standarde hrvatskoga albumskog dizajna. Sigurno je kako će ovitak Igora Kordeja punim nabojem bljesnuti kad se na tržištu pojavi vinilno izdanje albuma, no već je sada evidentno da njegov ovitak snažno nadgrađuje poetiku albuma.

Pitanje koje ovaj album otvara je – u kojoj mjeri podizanje kvalitativne letvice Chuijevih ostvarenja opterećuje Tonija Starešinića, s obzirom na njegov autorski i svirački doprinos u drugim glazbenim projektima – Mangrooveu, Je Veux, solo-projektima i gostovanjima na neodređeno vrijeme. Chui ovim albumom definitivno postaje band u kome improvizacija može biti jedino glazbena kategorija, sigurno je kako će njegov pogon iziskivati i više vremena. Jer, Zagreb – Berlin je uistinu velik album, što je i velik zalog za budućnost.

Producent: Ivan Božanić

Format: streaming (od 27. svibnja)

Izdavač: Dancing Bear