Ludi plan Damira Poše
Paralelno objavivši knjigu Moj ludi plan i glazbenu ekstenziju – album Moj ludi plan još traje korčulanski kantautor sa zagrebačkom adresom pokazao je kako njegove morske šansone uspješno pomiruju tematsku nostalgiju i stihovnu razigranost
Rijetki su domicilni izvođači koji su odlučili ukoričiti svoje stihove. Osnovni je razlog jednostavan – među koricama knjiga, bez glazbene nadgradnje posve drukčije funkcioniraju, a i fanovima se uistinu mora predočiti živo slovo na papiru.
Tijekom desteljeća, u knjižarama i antikvarijatima zateći ćemo knjige stihova Arsena Dedića, Branimira Štulića, Jurice Popovića, Livija Morosina, Dražena Turine Šajete i drugih, a odnedavno se toj kolekciji pridružila knjiga stihova Damira Poše Moj ludi plan.
Njegov ludi plan sadrži gotovo sve uglazbljene mu stihove tijekom posljednjih četrdesetak godina, ali i neke koje su nastale mimo njegova prebiranja po žicama gitare. Taj je dio knjige nazvao “Pjesme nadanja i slobode”. Osim toga, knjiga koju je objavilo Hrvatsko književno društvo iz Rijeke sadrži razne biografske detalje, isječke iz novina i druge artefakte, uključujući CD Live in Vienna.
Korčulanski kantautor sa zagrebačkom adresom diskografski je aktivan od 1993. godine a nanizao je impresivan slijed od 12 studijskih i četiri live-albuma uz nekoliko kompilacija za šest diskografskih kuća. Upitate li se koji su ovdašnji izvođači u svojoj diskografiji uspjeli objaviti više od tri live-albuma, rješenje bi se moglo nabrojati na prste jedne ruke i u pravilu počinje sa slovom P – Parni valjak, Prljavo kazalište, Psihomodo pop i… Poša, koji je naredao četiri albuma snimljena uživo u raznim formatima, od onoga neuštekanog do bogato produciranoga koji prati i DVD. Paralelno je snimao songove za HRT-ovu glazbenu proizvodnju te glazbu za filmove šireći svoje glazbene domete i izvan osnovnoga kantautorskog iskaza.
Ono što odlikuje Damira Pošu jest podjednaka posvećenost stihovima i glazbenom izrazu. Nastojeći da uđe u estetiku ljubavnih (ali i drugih) odnosa, plete svoje stihove oko specifičnih situacija na način da mogu elegantno funkcionirati i na papiru, mimo glazbene nadogradnje.
Unikatnost njegova autorskog izričaja je neprijeporna, što dokazuje i aktualni album koji na neki način prati knjigu i zove se Moj ludi plan još traje (Cantus). Na njemu vješto kombinira klasične akustične songove i kantautorske zahvate u standardnome instrumentalističkom okruženju. Već po naslovima pjesma zapazit ćemo kako je njegova vječna inspiracija zov valova (“More i grad”, “S brodovima dalekima”, “Mjesec iznad Pelješca”, “Blues iz Koromačine”…) u kombinaciji sa zubom vremena, s obzirom da mu je nostalgija generalni lajtmotiv.
Gitaristički suveren, i na ovom albumu Damir Poša iskazuje snažnu šansonijersku motivaciju koja bi u nekim drugim vremenima zacijelo bila prihvaćenija, a danas se doima kao boutique glazba za nostalgične slušatelje. U kombinaciji s knjigom, očito je kako Pošin ludi plan u potpunosti uspijeva.
