Der Sturm: predivno djelo bez htijenja da se mijenja umjetnost

300.000 V.K.: Der Sturm 

A strana

1. THOTH – Sounds Of The Sun
2. Transzentral R.O.G.
3. Ride On
4. Ashes

B strana

1. Grozny
2. Sturmische Bewegung (Live From Reykyavik)
3. Der Geistseher Aus Der Zukunft
4. MMXXII (Requiem Fur The Solar Corona)
5. Atlas

Izdavač: Dallas Records, 2022.

Ako se slučajno ovaj vinil nađe u rukama dvadesetogodišnjaka ili nekog starijeg ljubitelja glazbe, a bez detaljnijeg znanja o Laibachu, vjerojatno će izazvati reakciju poput: A što je sad ovo? Kakvih 300.000? Je li to neka moneta? Voltaža? Što je to VK? I kakve veze to ima s albumom Der Sturm? OK, riječ je o gromu, oluji, groznoj vremenskoj nepogodi, ali tko su autori cijeloga albuma i svega na njemu? Baron Reichenbach, A.D. Knez i Elk Eber. Snimano u Transzentral R.O.G. (Cirkulacija 2).

Krenimo ovog puta od kraja. Transzentral je prostor protoka ljudi, ideja i simbolične razmjene koja nastaje i tone prema trenutnim potrebama. Prostor protiv umora i mlakosti, a nalazi se u Ljubljani u tvorničkim halama gdje su se još između dva svjetska rata, pa i kasnije, proizvodili bicikli čuvene slovenske marke ROG. Danas su tu aktivni najrazličitiji umjetnici mimo bilo kakve srednje struje. Cirkulacija 2 jedno je od skladišta. 300 000 VK u slobodnom prijevodu s njemačkog znači tristo tisuća različitih nereda, a iza ona tri autorska imena stoji samo jedan umjetnik – Dean Knez.

Mladić koji je 1980. utemeljio Laibach(?!), ali isto tako u isto vrijeme i Sound Division of Laibach Kunst – 300.000 VK! S njim je u početku bio i Tomaž Hostnik i u Laibachu i divisionu, ali je već kroz dvije godine Hostnik počinio ritualno samoubojstvo vješanjem. Kroz neko vrijeme projektu je pristupio i slovenski filozof Peter Mlakar koji sebe naziva rock filozofom, a Slavoja Žižeka pop filozofom. Mlakar je objavio i nekoliko svojih albuma. Knez je u međuvremenu neprestano imao problema s Laibachom – a i oni s njim – pa je grupu definitivno napustio 2006. godine.

A osobno ju je utemeljio.

Odlaskom, naravno, nije nestala njegova stalna želja za novim u umjetnosti. Nije čudo što su Laibach bili nadahnuti s Cabaret Voltaire koji su, pak, ime uzeli prema kafiću u Zürichu gdje se početkom 20. stoljeća pojavio pokret dadaizma. Nisam siguran, ali ne bih se iznenadio da je Knez svojemu najnovijem albumu Der Sturm ime dao, možda, prema njemačkom avangardnom umjetničkom i književnom časopisu Der Sturm objavljivanom 1910-1932.

No, sad dolazimo do nečega veoma zanimljivog: dok preslušavam album Der Sturm, to je spoznaja da Dejan Knez, naravno, nije radikalan kao što je to bio prije četrdeset godina. Der Sturm je predivno djelo bez htijenja da se mijenja umjetnost ili svijet kao nekada.

Poznatu uzrečicu „Romi lete u nebo“ možemo modificirati u “Knez odletio u Svemir i udobno se u njemu smjestio“. Laibach WTC (Laibach merchandise) Der Sturm ističe kao „metafizički album techno-elektroničke provenijencije s temama koje se oslanjaju na planetarnu, atmosfersku, kozmičku i međuzvjezdanu komunikaciju radio valovima“.

Ovo je napisano možda i zbog marketinške dobrobiti. Uostalom, i Laibach je imao mitoloških i interpretativnih naslaga. No, svejedno nas Knez na Der Sturmu vodi na bajkovito putovanje u lebdeću opuštenost svemira, daleko od ovozemaljskih muka i trauma. Zanatski izuzetno vješt glazbenik (glavni mu je suradnik bio Iztok Turk) ipak ne može izbjeći Zemlju u temama ”Grozny” i ”Exodus”, s fantastičnim inkorporacijama munja, grmljavine i oluja. Napetost i osjećaj straha na trenutke, ali samo kreativnom eksploatacijom, podsjećaju na atmosferu talijanskih horor filmova u stilu giallo (specifični podžanr misterije, horora i trilera), redatelja Johna Carpentera ili, naravno, Cabaret Voltaire koji su bili i ostali kamen temeljac u estetskom i glazbenom formiranju Laibacha.

Der Sturm je, ustvari, elektronički svemirski pop za učinkoviti odmak od realnog svijeta. Da bismo ostali na Zemlji, tu su Knezove munje i oluje,  gromovi kojima nas ionako svakodnevno plaše.

Opsjednutost olujnim vremenom u Kneza ima i osobnu notu. Naime, godine 1987. doživio je udar groma i, prema Laibach WTC, „to je rezultiralo i produbljivanjem bipolarnog poremećaja koje je dovelo do raslojavanja osobnosti i povremenih epizoda manične depresije“.

Bilo kako bilo, Der Sturm je nadahnuto djelce glazbenika koji je utemeljio Laibach i koji je krajem sedamdesetih, prema slovenskom pjesniku i prevoditelju Urošu Županu, bio poznat prema svojoj kosi, čizmama sa šiljcima, kožnoj jakni, trenirci s točkicama; kao da su ga izbacili iz Mothers Of Invention i sprema  se pristupiti Ramonesima.

A onda, umjesto u Ramonese, naš Knez oformljuje vlastiti Laibach.

Uroš Župan povodom trideset godina Laibacha ističe kako „svi mi volimo vokalno instrumentalni sastav Ljubljana. Pa i Sound Division of Laibach Kunst i Dejana Kneza.“

Eto, a danas nudi svemirski elektronički pop koji zbog svoje ljepote i sofisticiranosti – s tu i tamo udarima groma i dubokoga, bogatog (cerebralnog) sadržaja i izvedbene izvrsnosti – sigurno nije preporučljivo emitirati na masovnim okupljanjima iliti elektroničkim partyjima s DJ-ima. To bi bilo preambiciozno, a i bez učinka. Der Sturm je lijep, ali zahtjevan komad svemirske glazbe jednog Zemljanina kojega je stvarno udario grom. Beskrajni zvjezdani svemir u ovom je slučaju poput intravenoznog lijeka za ovozemaljske gadosti i žalosti.

Sniman je parcijalno, u različitim prigodama, uz duge stanke kroz dugi period od deset godina. Time, naravno, nije nimalo izgubio na kompaktnosti. Naprotiv. Dean je album posvetio ocu, poznatom slovenskom slikaru Janezu Knezu (1931. – 2011.).