Jerko Jurin Quartet: Deceptive Simplicity

Glazba nastaje iz susreta. Razumjeti te susrete, znači razumjeti cijeli spektar međuodnosa, pojedinaca i kolektiva, proces “varljive jednostavnosti”. Upravo glazba koju zamišlja i izvodi Jerko Jurin Quartet po svojoj genezi sadržava kompleksnu jednostavnost proizašlu iz različitih glazbenih pristupa i utjecaja njegovih članova. Rezultat je objavljeni album Deceptive Simplicity u izdanju diskografske kuće Cantus.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Zagrebačka jazz scena u posljednje vrijeme čini se sve više postaje važan poligon za procese kreativne razmjene ideja. Možda i stoga što glazbenici sve slobodnije i svjesnije ignoriraju definirane žanrovske granice. Najbolji primjer svakako je kvartet Jerka Jurina koji je u posljednje dvije godine svoj zvuk brusio kroz Future lounge sessione u Bachussu. Osim Jerka na bubnjevima, kvartet čine i dva gitarista Pavle Jovanović i Luka Čapeta, te Hrvoje Kralj na kontrabasu ili električnoj bass gitari.

To su iskusni i desetljeće aktivni glazbenici koji intenzivno surađuju u nizu najrazličitijih kombinacija, no u ovom sastavu uspješno tvore sasvim jedinstveni zvukovni svijet. Povezuje ih senzibilitet  za improvizaciju, moderni jazz, rock, elektroničku, suvremenu, eksperimentalnu, ambijentalnu pa i filmsku glazbu, tek toliko da sve to mogu staviti sa strane i posvetiti se oblikovanju vlastitog kolektivnog zvuka kroz neki drugačiji pristup i druga glazbena rješenja.

Foto: Marina Uzelac

Od sedam autorskih kompozicija na albumu, dio je proizašao iz suite Iridescence koja je skladana za Jurinov diplomski koncert u Grazu i od kuda je sve krenulo, no riječ je zapravo o pažljivo sklopljenom mozaiku ideja koje su kroz vrijeme prošle kritičko sito samog kvarteta pod vodstvom Jerka Jurina.

Svojevrsni perfekcionizam u pristupu zamjetan je već na uvodnoj skladbi “Bonus Level” koju autorski potpisuje Luka Čapeta, a koji se ogleda u istovremenoj jednostavnosti i kompleksnosti zvučne slike zanimljivih međuodnosa članova sastava i njihovo poigravanje ulogama. S jedne strane Čapete i Jovanovića koji imaju razvijen poseban način komunikacije, s druge Jurina i Kralja kroz njihovo prostorno-vremensko poigravanje pulsom. Upečatljiv je Čapetin gitarski solo koji odlazi do točke iskrivljenosti odlijepljen od Jovanovićevog teksturalnog istraživanja zvukova naoko neovisnog od ritmičkog diktata basa i bubnjeva.

Po istom ključu “Paul’s Gambit”, zajednički rad Jovanovića i Čapete, stavlja u fokus međuodnos gitara, novo mijenjanje uloga kroz jazz reference ali u korist vlastite zamisli. Slijedi još jedna Čapetina skladba “Element”, natopljena zvukovnim pejzažima i ambijentalnom glazbom uslojena punokrvnim grunge zvukom gitare uz jednostavne melodije u kontrastu s vrhunskim gitarskim solom, odjecima komplementarnih boja i vrhunske napetosti.

Na slijedećoj, “BLACK”, sastav se odmiče u svom zvukovnom istraživanju širenjem spektra kompozicijske metode prema sasvim otvorenoj improvizaciji i slobodnom glazbenom vokabularu koji je nevjerojatan. Stječe se dojam da bubnjevi i bas svojim kukama moraju držati posve zaigrane gitare koje slobodno manevriraju u prostoru. Na “Lifetime” privlačnom poetičnom melodijom i zavaravajućom tehnikom glazbenog minimalizma gitaristički dvojac opušteno gradi i uslojava zamišljenu ideju ne bi li ju trenutak kasnije dekonstruirali i raskomadali do golog kostura.

Još jedno vježbanje zavaravanja jednostavnošću možemo osjetiti i u jazzerskoj skladbi “Rhythm Changes” u slojevima i u promjenama jednako. Za kraj, Jovanovićeva skladba “Tremor”, prepuna začudnih zvukova i jeka proparanih potezima gudala Kraljevog kontrabasa na visini zadatka koji zahtjeva vrhunsku vještinu proširenih tehnika. Poigravanje skladom i neskladom tvori kompleksan ali fluidan zvukovni pejzaž u srazu s plesnom ritmikom.

Poznato je da Čapeta i Jovanović oboružani arsenalom pedala svoje ideje crpe iz jako puno izvora zvuka, no čini se da je u ovoj kombinaciji njihov najveći izazov ne iskoristiti sve ideje i reducirati svoj zvuk. Poduprti poznatim ritamskim obrascima Jerka i Hrvoja, njihov zadatak je stvoriti atmosferu i osjećaj biranjem što ne svirati. To je onaj varljivo jednostavan proces koji spontano nastaje samo uz susrete i zajedničko muziciranje, razumijevanje pa onda i poigravanje svim mogućnostima svojih međuodnosa.

Album Deceptive Simplicity u tom je smislu samo jedna od verzija zvukovnog svijeta koji je kvartet Jerka Jurina sposoban proizvesti. Ostale tek trebamo doživjeti u nekoj koncertnoj prilici.

Tonski snimatelj bio je Mario Juničić, produkciju – u suradnji s članovima kvarteta – Jere Šešelja, a mastering Filip Vrtarić. Popratni tekst napisao je Lujo Parežanin, likovno oblikovanje potpisuje Sven Sorić, a urednica izdanja je Srđana Vrsalović.