KKKK - Idealne interpretkinje skladateljskih 'sanjarenja'

#KKKK: Sanjarenje

Dugoočekivana promocija nosača zvuka Sanjarenje violinistice Katarine Kutnar i pijanistice Katarine Krpan održana je u petak, 11. ožujka, u prostoru Centra za kulturu i informacije Maksimir. Koliko dugo se doista „sanjalo” o izdavanju ovog nosača zvuka u nakladi izdavačke kuće Cantus d.o.o., kao i o promociji, svjedoči činjenica da je prvi termin snimanja bio otkazan 2020. godine zbog početka prvog lockdowna. Tako su od početne ideje i snimanja pa do same promocije prošle pune dvije godine, a nedavno je protagonistice projekta – Katarinu Kutnar i Katarinu Krpan, ali i čitav produkcijski tim – dočekala sjajna vijest: nominacije u čak pet kategorija za nagradu Porin.

Katarina Krpan i Katarina Kutnar / Foto: Marko Pletikosa

Sprega sjajnih suradnika i probranog repertoara

Stotinjak sjedećih mjesta prostor Centra za kulturu i informacije Maksimir, gdje se održala promocija, gotovo je u potpunosti popunjeno, a pogled je privlačila i raskošna scenografija netipična za koncerte klasične glazbe. Plavo i ljubičasto scensko osvjetljenje te bijele dekoracije dočarale su publici temu ove promocije, a to su snovi, kao što i sam naslov nosača zvuka sugerira. U publici je bio i hrvatski skladatelj Krešimir Seletković, zahvaljujući čijoj izvrsnoj produkciji ovaj nosač zvuka dobiva nominaciju u kategoriji br. 28 za najbolju produkciju albuma klasične glazbe te nominaciju u kategoriji br. 24 za najbolji album klasične glazbe, dok ga tonski snimatelji Alan Šnajder i Božidar Pandurić dovode do nominacije kategorije br. 27 odnosno nominacije za najbolju snimku albuma klasične glazbe.

Glavne akterice projekta, Katarina Kutnar i Katarina Krpan, snimkom Papandopulove skladbe Meditacija dobivaju nominaciju br. 26 za najbolju izvedbu klasične glazbe. Petu nominaciju u kategoriji br. 25 za najbolju skladbu klasične glazbe, Il canto di Amaraath, il sogno del ritorno, dobiva njezin skladatelj Berislav Šipuš.

Upravo zahvaljujuću njemu započinje suradnja ovih dviju iznimnih umjetnica, a sve je počelo 2018. godine zajedničkim snimanjem skladbe Tri kratke priče iz slijepe šume Berislava Šipuša za njegov autorski nosač zvuka Zajedno. Iste godine ovu skladbu izvode na natjecanju Ferdo Livadić s kojom osvajaju nagradu za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog autora. Od tada se njihova suradnja nastavila nizom uspješnih nastupa i gostovanja, a rezultat i kruna njihovog zajedničkog glazbenog senzibiliteta, uspješne kolaboracije i glazbenog razumijevanja je nosač zvuka Sanjarenje.

Promocija je započela upravo praizvedbom skladbe Berislava Šipuša koji ju je i napisao (odnosno preradio) upravo za snimanje ovog nosača zvuka. U opsežnoj i kvalitetnoj popratnoj knjižici nosača zvuka koju potpisuje Dina Puhovski, Berislav Šipuš opisuje intrigantnu priču koja je nosilac skladbe (ili je skladba nosilac priče?), a radi se o putu preko zvijezda do zamišljenog utopijskog planeta Amaraath, zbog čega u skladbi dominiraju motivi svjetla, utopije, puta, nepoznatog i mističnog.

Kada bi se u analizi tragalo za doslovnim, sam početak skladbe predstavljao bi tonsko slikanje zvijezda, a taj je efekt postignut kratkim i naoko nasumičnim izborom tonova u najvišem registru klavira uz muted pizzicato najvišeg registra violine. Ovi tonovi postepeno se zgušnjavaju i dovode do drugog dijela skladbe u kojemu klavir iznosi akorde u slobodnom suodnosom s beskonačnom i tečnom melodijom violine. Ova je melodija slobodna, lišena svakih pravila simetrije, poput smjera misli, a istovremeno njezin tijek ima jednu pozadinsku logiku i jasan cilj u svojoj simbolici putovanja.

Završni dio skladbe započinje statično i u dubljem registru iz kojega kreće konačno putovanje i povratak u visine. No završetak nije repriza ili banalna reminiscencija na sam početak skladbe, jer ga slušatelj sada doživljava u potpuno drugačijoj percepciji. Posljednji motiv ponavljanja nekoliko tonova klavira odaje dojam da skladba zapravo nema završetak, već se ovi meki tonovi imaginarno ponavljaju i odjekuju u beskonačnost.

Spontanost i šarm izvedbe uživo

Sama se izvedba na koncertu u segmentima razlikovala od one na nosaču zvuka. Izvedba uživo dala je određen šarm zbog izražene akustike prostora te je odavala dojam velike lakoće i studioznog poznavanja glazbenog materijala obiju sviračica, što – nažalost – često nije tipično za koncertne izvedbe općenito, a pogotovo ne na ovako visokoj razini. Pri tome su si i Kutnar i Krpan, vrlo suptilno, dopustile izraženije interpretacijske slobode glazbene spontanosti u duhu izvedbe trenutka.

Nakon ove izvedbe slijedio je zanimljiv i informativan razgovor s muzikologinjom i radijskog urednicom (te kolumnisticom portala Glazba.hr) Ivom Lovrec Štefanović u kojemu su obje umjetnice sudjelovale, a kratim izjavama priključili su se i producent nosača zvuka Krešimir Seletković te skladatelj Berislav Šipuš.

Iz razgovora se posebno može istaknuti jedna crtica s kojom javnost nije bila upoznata, a to je ishodišna ideja za snimanje nosača zvuka koju nam je objasnila Katarina Kutnar.

Polazišna ideja bila je skladba Stanka Žepića Uspavanka za Katharinu koja se svidjela objema, dijelom i zbog njihova zajedničkog imena u njezinu naslovu te su je odlučile zajednički snimiti. Upravo zbog tematike uspavanke, razvoj ovog projekta odlazi u smjeru potrage za skladbama sličnog senzibiliteta. Hrvatski skladatelji Frano Đurović i Berislav Šipuš pišu (Šipuš prerađuje) nove skladbe za ovu prigodu, dok su ostatak programa Kutnar i Krpan odabrale tako da jednako zastupaju inozemne i hrvatske skladatelje.

Muzikologinja Erika Krpan, pijanist Vladimir Krpan, Gorjana Jurilj, Berislav Šipuš i Krešimir Seletković / Foto: Nikola Radovani

Izbor partitura s obzirom na tematiku nije bio orijentiran isključivo prema naslovima, već i prema atmosferi ili priči koja stoji iza određene skladbe. Praizvedba Šipuševe skladbe na promociji može stvoriti dojam da nosačem zvuka dominira stilski suvremeniji glazbeni izričaj, što nipošto nije slučaj.

Nosačem zvuka prevladavaju eterične melodijske linije i meke, ‘plutajuće’ harmonije stilski bliske nježnom (kasnom) romantizmu i tzv. glazbenom impresionizmu uz zvukovno osvježenje Šipuševe i Đurovićeve slobodnije skladbe suvremenijeg glazbenog jezika. Stilski odskače i ljepota jednostavnosti skladbe Nana temeljena na španjolskom tradicijskom napjevu skladatelja Manuela da Falle.

Odabrane skladbe dijele i otvorenost forme, zbog čega se lako slušaju jedna za drugom, a njihov je redoslijed pomno odabran. Primjerice, formalno najodređenije i ‘klasičnije’ skladbe Dore Pejačević (Canzonetta, Menuett, Romanca, Elegija, Meditacija) od kojih svaka predstavlja određenu vlastitu zaokruženu priču, smještene su jedna uz drugu pri samom kraju albuma, čime nisu prekidale tečnost i kontinuitet često harmonijski prozračnijih, karakterno atmosferičnijih i formalno otvorenijih skladbi.

Spretno su uklopljeni i tzv. kanoni klasičnog glazbenog repertoara koji bi se mogli čak nazvati i ‘hitovima’ klasične glazbe, a radi se primjerice o aranžmanu Debussyjeve Mjesečine (Claire de Lune iz Suite bergamasque), aranžmana skladbe Poslije sna (Après un rêve) Gabriela Fauréa i spomenutog aranžmana skladbe Nana Manuela da Falle.

Mistična tematika snova kao povoljan kontekst Đurovićeve ‘minimalnosti’

Nekoliko posebnih riječi treba posvetiti jednoj od najrecentnije nastalih skladbi, Djevojčice će ti pričati o svojim snovima, skladatelja Frana Đurovića koji je skladbu napisao na narudžbu, upravo za Sanjarenje. Igrom minimalnih (ne i minimalističkih!) motiva stvara specifičnu zvukovnu sliku svakog od pet kraćih stavaka i to na način da svaki stavak ima određen odabir ponavljajućih tonskih visina i motiva, što ukupno rezultira zvukovnom statikom. No istovremeno u svakom stavku način iznošenja glazbenog materijala je različit, primjerice mijenja se duljina trajanja tonova i motiva zbog čega dio stavaka  – gdje dominiraju kratke notne vrijednosti – djeluju gotovo punktualistički (npr. početak 1., 4. i 5. stavak), a dio stavaka u kojima prevladavaju dulje notne vrijednosti rezultiraju meditativnom atmosferom (npr. 2. i 3. stavak).

Ovo je vješt primjer skladbe u kojoj minimalna promjena – odnosno trajanje – može biti glavni gradbeni element skladanja, koji ujedno i mijenja percepciju slušanja istih motiva. Skladateljeva tipična nerječitost o vlastitim skladbama, vidljiva iz popratnih tekstova programske knjižice, ovom se prigodom odlično uklopila u ovu pomalo mističnu tematiku o snovima.

Idealne interpretkinje stilskih raznolikosti

I Kutnar i Krpan se izvođački izvrsno snalaze u svim žanrovima, pristupajući im također na različite načine. U tzv. ‘hitove’ i kanone klasičnog repertoara ne unose patetiku, već imaju kontroliran pristup partituri. S druge strane, u skladbe nježnih impresionističkih zvukova unose cijelu paletu različitih načina izvođenja – Kutnar u izuzetnim intuitivnim promjenama nijansiranja samog timbra, a Krpan (koja u tom smislu barata nezahvalnijim instrumentom) fantastičnim balansom mekog i tečnog klavirskog zvuka.

Treći pristup je onaj suvremenijim skladbama (Šipuš i Đurović) koje interpretiraju s lakoćom te očitim traganjem za smislom i redom. Stvaraju jasno zaokružene cjeline kojima gotovo da objašnjavaju slušatelju bit samih skladbi, čineći ih doista uhu pristupačnijima nego što bi se to moglo pomisliti pogledom na same partiture.

Ovdje nema ružnih snova i noćnih mora, snovi su blagi, mirni, vlada spokoj pa i svjetlost.

Nosač zvuka započinje skladbom Jeana Sibeliusa Uspavanka (Berceuse), pitkom i kratkom minijaturom koja se odlično uklopila kao uvodna točka. Sličnu atmosferu i impresiju stvara završna skladba Dječji san (Rêve d’enfant) belgijskog violinista i skladatelja Eugènea Ysaÿea, čiji nevin naslov najbolje karakterizira čitavo ozračje albuma: ovdje nema ružnih snova i noćnih mora, snovi su blagi, mirni, vlada spokoj pa i svjetlost.

Na završetku promocije čuli smo još jednu izvedbu uživo, a radilo se o Fauréovoj skladbi Poslije sna. Zbog momenta nastupa uživo, publika je mogla i vazalno posvjedočiti koliko su obje Katarine uigrane do krajnosti. Bilo je jasno da glazbeni materijal poznaju do srži, a tijekom same izvedbe zajedno su disale te se nisu uopće pogledavale za ‘davanje znakova’, čak ni pri izvedbi suptilnih ubrzavanja ili usporavanja na melodijskim vrhuncima ili završetcima fraza koje doziraju pažljivo i s ukusom.