Martina Jembrišak: Echoes of Croatia – Accordion Adventures

Govoriti u istoj rečenici o harmonici i o klasičnoj glazbi ne bi nas trebalo čuditi, ne više.

Iako, za prostor u koji je taj instrument, široko raširen u različitim vrstama glazbovanja, na visokoškolsku razinu ušao pred (samo) tridesetak godina, doza čuđenja još uvijek nije neuobičajena. Čak i solistica, mlada osoba naizgled ni s čim opterećena, u uvodnoj bilješci na albumu spominje put od predrasuda do prihvaćanja koji – očigledno i prema njezinom iskustvu – još uvijek prolazi njezino glazbalo. Harmonika je, međutim, u klasičnoj glazbi, globalno gledano, već dugotrajan fakt; bez obzira na to što tko mislio o tome.

Harmonika i otpor

Godine 1993. na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Puli otvoren je prvi visokoškolski studij harmonike u Hrvatskoj. Korektno je dodati da je na nižim razinama obrazovanja harmonika godinama bila prisutna te da se podučavala više-manje na solidnoj razini. Tradicija toga instrumenta u Hrvatskoj, koji se i danas podučava diljem domovine, zapravo je prilično dobro ukorijenjena i čvrsta činjenica.

Na razini amaterizma – kada je riječ o orkestralnom muziciranju – bilo je i zanimljivih fenomena, poput Akademskog harmonikaškog orkestra SKUD-a Ivan Goran Kovačić koji je vodio Zvonko Šiljac, legendarni Šiljo, inženjer i stručnjak za liftove, ali i veliki harmonikaški entuzijast koji je išao ispred svog vremena. Za Šiljca i Goranovce (točnije, više različitih orkestara koje je Šiljac vodio, a Goranovci su bili posljednji među njima) krajem 1980-ih i 1990-ih skladali su Tomislav Uhlik, Ivo Josipović, Zlatko Tanodi, Anđelko Klobučar i Mladen Tarbuk (među ostalima), a i Vjekoslav Nježić početke svojega skladateljstva veže upravo uz taj ansambl.

Za takve pothvate Šiljac je na raspolaganju morao imati dobru razinu većinom srednjoškolski školovanih harmonikaša. No razina na kojoj je otvorena mogućnost odlučnog iskoraka prema profesionalizmu, a to je ulazak u visokoškolski obrazovni sustav, u slučaju harmonike javila se, kako rekosmo, pred tridesetak godina.

Tri desetljeća kasnije pred nama je album temeljito školovane mlade glazbenice koja je, doduše, svoje umijeće stjecala većim dijelom izvan Hrvatske (kratko ipak Pula, no ubrzo zatim Detmold pa Varšava), no karijeru danas ipak razvija u domovini (njezina domicilna sredina je Lobor). Ona se sada predstavlja albumom djela hrvatskih skladatelja u rasponu od četrdesetak godina – gledamo li na Josipovićevu ARAMbesque kao na početku točku toga niza (1988.). Nešto točnije, nakon ARAMbesque, većina skladbi nastala je u dva vremenska bloka, prvom u prvom dijelu 1990-ih te drugom u recentno doba, od 2016. do danas.

Foto: Alessandro Giambartolomei

Echoes of Croatia – Accordion Adventures

Redom nastanka na izdanju predstavljene su skladbe: Koncertna suita Miroslava Miletića (1991.), Sonata br. 2, Posthumnu Davora Bobića (1993.), Golden Rocks in the Moonlight Adalberta Markovića (1996.), potom May the Rock by Thy Pillow Gordana Tudora (2016.), Nevera na moru (O more duboko) Blaženka Juračića (2020.) te Little Mad Cat Helene Skljarov (2024.). Na samom CD-u raspored je malo drugačiji, tako da album otvara virtuozna ARAMbesque, a zaključuje deskriptivna i ambijentalna Nevera.

Najranija skladba, Josipovićeva ARAMbesque, nije napisana za hrvatskog harmonikaša; kompozicija je bila namijenjena baskijskoj harmonikašici Nekane Iturrioz kao skladateljska posveta armenskom neoklasičaru Aramu Hačaturjanu. Najrecentnija skladba, Little Mad Cat Helene Skljarov, u kojoj je harmonika prihvaćena prije svega kao resurs velikog dijapazona ekspresiviteta i tonskih boja, skladana je, s druge strane, baš za Jembrišak, kao jedno od šezdesetak (!) djela koje ona spominje u svojoj biografiji, a koje je potaknula i praizvela.

Negdje između Josipovića i Skljarov, kao između dvaju polova, očituje se prostor izražajnosti, stilova, tehnika i pristupa koje je Jembrišak obuhvatila izborom na albumu.

Neke su skladbe među odabranima već repertoarne. Među njima se svakako ističe Druga sonata Davora Bobića. Neke druge, pak, još pretendiraju na to mjesto. Posebno mjesto na albumu, izražajnošću, zaokruženošću i atmosferičnošću zauzima Golden Rocks in the Moonlight Adalberta Markovića. To djelo u izboru svakako treba izdvojiti.

Skladba May the Rock be Thy Pillow Gordana Tudora poigrava se stereotipima, u njegovom slučaju, prilično očekivano, različitim stereotipima estradne glazbe. Skladba Nevera na moru (O more duboko) Blaženka Juračića oslanja se pak također na stereotipe, one zvukova vjetra, valova i mora, ali ih autor promatra kao „pogonsko gorivo“ za pokretanje svoje glazbe.

Glazbeno tržište uvijek je otvoreno na različite niše, a harmonika bi se definitivno mogla pokazati jednom od njih

Jedan poljski menadžer svojevremeno je Martini Jembrišak rekao da prvo mora svirati ono što se publici sviđa, a da će, kad osvoji tu publiku, moći svirati (i) ono što bi je doista zanimalo. Tu anegdotu ispričala je upravo u razgovoru za glazbu.hr. Izgleda kako Martina, barem kad je o ovom albumu riječ, nije poslušala menadžerski savjet. Odlučila se, kao što je i naslovila album, na avanturu. Ne treba pritom podcjenjivati interes koji bi album, ako mu se malo posreći, mogao imati na međunarodnoj sceni. Glazbeno tržište uvijek je otvoreno na različite niše, a harmonika bi se definitivno mogla pokazati jednom od njih.

Potrebno je također posebno naglasiti kako je album Martine Jembrišak prvi album u hrvatskoj glazbi koji u cijelosti, u svih pedesetak minuta snimljenog materijala, predstavlja djela hrvatskih skladatelja originalno pisana za harmoniku. Prije Jembrišak, u hrvatskoj diskografiji nalazimo samo jedan raniji primjer harmonikaškog solo albuma, koji je Vitalij A. Muntjan godine 1997. snimio za HDS. No taj album, iako redom superiornih izvedbi, donosi tek tri originalne kompozicije (Ivo Josipović ARAMbesque, Adalbert Marković Golden Rocks, Massimo Brajković Kontrasti). Preostalo na albumu Muntjanove su obradbe djela za klavir ili orgulje (Parać, Brkanović, Klobučar, Miletić, Ruždjak, Magdić).

Album Martine Jembrišak prvi album u hrvatskoj glazbi koji u cijelosti predstavlja djela hrvatskih skladatelja originalno pisana za harmoniku

Odluka da snimi solistički album u slučaju Martine Jembrišak mogao bi se promatrati kao čin odvažnosti; u odnosu na percepciju koju, kako ona piše, sredina ima prema njezinom instrumentu, također i prema repertoaru koji će, barem na prvu loptu, zainteresirani uži krug slušatelja. Ne bi, međutim, trebalo biti tako. Svakom ljubitelju glazbe, bez obzira na to koliko je upućen u harmonikaški repertoar ili u hrvatsku suvremenu glazbu, album može biti poticajan na puno razina, a prije svega trebao bi izazvati znatiželju.

Martina Jembrišak samostalno

Promatrajući album, kao i djelatnost Martine Jembrišak u cjelini, izgleda da za nju avantura tek počinje. Bit će tu kroz nastavak karijere još puno prostora za osvajanje novih skladbi i autora, za kreiranje različitih programskih koncepata, za daljnje širenje izvedbenih mogućnosti i izražajnosti instrumenta koji nije ni izbliza iscrpljen, čija avantura također tek počinje.

Bez obzira na navedene suradnike u realizaciji, osjeća se kako je posrijedi prije svega bio one person project. Martinina osobna avantura u kojoj, vrlo vjerojatno, nije imala puno suputnika ili ih je imala u tek ponekim etapama tog putovanja. Moglo bi se pritom razgovarati o tome je li album, recimo, mogao biti drukčije snimljen (iako treba odmah dodati kako je snimka realizirana profesionalno) ili je li Martina u svakom trenutku doista pokazala najbolje od sebe (iako je i tu odrađen dobar posao). Sve su to pitanja koja će se moći postavljati već s njezinim sljedećim albumom, sa sljedećom avanturom.

Osjeti se zdrava ambicija te dobra i pozitivna energija koja je ovaj album oblikovala, koja nas poziva na putovanje

Zasad, a to je zapravo u ovom trenutku najbitnije, prije bilo čega drugog, osjeti se zdrava ambicija te dobra i pozitivna energija koja je ovaj album oblikovala. Koja nas poziva na putovanje na koje se dosad vjerojatno niste zaputili. Ono s harmonikom hrvatskom glazbom. Avanturu koja je, ako se Martinu pita, očigledno tek započela. I koju, ako ste imalo glazbeno znatiželjni, nećete propustiti.