23
lip
Intervju

Uspješni mladi glazbenici: Martina Jembrišak

Martina Jembrišak

share

Martina Jembrišak (Zagreb, 1995.) diplomirana je harmonikašica koja svojim inovativnim repertoarom i aranžmanima proširuje harmonikaški opus zahvaljujući brojnih koncertnim turnejama i suradnjama sa suvremenim skladateljima. Vrlo mlada odlazi na studij u Varšavu (Uniwersytet Muzyczny Fryderyka Chopina) od kada joj putovanja nisu strana: osim u Hrvatskoj, nastupa na brojnim turnejama u Europi, Aziji i Africi. Uz četrdesetak inozemnih nagrada, svakako treba izdvojiti hrvatsku nagradu Ivo Vuljević za najuspješniju glazbenicu 2020. godine. Iako njezin repertoar obuhvaća sva stilska razdoblja, valja posebno istaknuti njezinu intenzivnu suradnju sa suvremenim skladateljima zahvaljujući kojoj su nastale brojne skladbe za harmoniku posvećene upravo njoj, čime je ova mlada umjetnica izuzetno proširila harmonikaški repertoar.

Glazbeni počeci

Kako si došla do odluke da sviraš harmoniku?

Harmoniku sam odabrala potpuno slučajno. Mama me dovela u glazbenu školu, iako u tom trenutku nisam bila uopće zainteresirana te me zamolila da odaberem instrument koji bih željela svirati. Ja sam izrazila želju da upišem instrument koji je najbliže izlazu, kako bih se upisala i išla doma, jer sam ionako od svega planirala odustati. Sve do četvrtog razreda osnovne škole nisam bila posebno zainteresirana za sviranje harmonike, ali sjećam se da me jedna skladba španjolskog karaktera toliko zaokupila da sam postala fascinirana instrumentom.

Smatraš li da je harmonika u Hrvatskoj nadišla predrasudu da je riječ (samo) o tradicijskom instrumentu?

Harmonika u Hrvatskoj svakodnevno raste, i u glazbenom svijetu je svakako nadišla ovu predrasudu. Na žalost, u svijetu ‘običnog pučanstva’ u Hrvatskoj harmonika je još uvijek i isključivo smatrana instrumentom za narodnu glazbu i ljudi začuđeno reagiraju kada im kažem čime se ustvari bavim i kakvu vrstu glazbe sviram.

A u inozemstvu?

U inozemstvu je to ipak malo drugačije, a i malo bolje, jer je harmonika prisutna na visokoškolskim ustanovama već dulji niz godina. Kod nas je studij harmonike otvoren tek 1993. godine, a u bivšem Sovjetskom Savezu i, recimo, Njemačkoj već tridesetih godina dvadesetog stoljeća. To doista ukazuje na činjenicu koliko smo u velikom zaostatku za ostalim državama.

Repertoar

Pati li harmonika i dalje zbog nedostatka repertoara i kako se s time nosiš?

Mišljenja sam da harmonika (kao solistički instrument) više ne pati od nedostatka literature. Problem je jedino što instrument nije nastao, primjerice, u vrijeme baroka ili romantizma, pa nemamo originalnih skladbi iz ranijih stilskih razdoblja. Međutim, svakako transkripcijama možemo nadoknaditi taj nedostatak, no posebno me raduje da svakodnevno nastaju nove skladbe za ovaj instrument i skladatelji raznih generacija sve su više zainteresirani za mogućnosti koje on pruža. Međutim, i dalje, nažalost, nedostaje komornih skladbi koje uključuju harmoniku, a ovo se odnosi i na kombinacije s većim ansamblima.

Posebno me raduje da svakodnevno nastaju nove skladbe za ovaj instrument i skladatelji raznih generacija sve su više zainteresirani za mogućnosti koje on pruža.

Što bi se moglo učiniti da se harmonika popularizira?

Dugi niz godina smatrala sam da za popularizaciju instrumenta treba stvarati novi originalni repertoar i poticati suradnju sa skladateljima. To je zasigurno dobar put, ali s obzirom na relativno mali broj ljubitelja suvremene glazbe, trebalo bi uključiti još neke načine, primjerice, suradnju s drugim klasičnim glazbenicima, promociju klasičnog instrumenta u osnovnim školama, a zasigurno jedan od najvažnijih je predstavljanje ‘popularnih klasičnih’ skladbi originalno napisane za druge instrumente odsviranih na harmonici.

Nedavno mi je jedan od uspješnijih poljskih menadžera Stanisław Sobola koji je izrazio želju da za njihovu izdavačku kuću snimim novi nosač zvuka, dao jedan izuzetno vrijedan savjet koji će vjerojatno poslužiti većem broju mladih glazbenika, posebno harmonikašima, a glasi:

„Martina, ti si u širem svijetu glazbe još nepoznata i neprepoznata jer si mlada, a i zbog toga što sviraš repertoar koji sviraš, onaj koji nije poznat široj masi. Da bi uspjela, trenutno trebaš svirati ono što ljudi prepoznaju, a ne ono što ti voliš. Na početku će svi htjeti slušati, recimo, Chopina jer prepoznaju prezime i to je ono što puni dvorane – svi će doći poslušati Chopina, a kasnije kad razviješ ime trebaš se bazirati na ono što voliš svirati, jer onda ćeš ti biti ta koja diktira program i zbog koje ljudi dolaze na koncert.“

I to se definitivno pokazalo istinitim.

Je li ti taj savjet koristio i kako biraš skladbe koje aranžiraš?

Da, trenutno biram skladbe koje su atraktivne publici, a koje se ujedno sviđaju i meni. Želim uvesti i neke promjene u svoj repertoar – s obzirom na to da na studiju nisu bili baš skloni repertoaru iz razdoblja romantizma, sada se želim posvetiti najviše tom pravcu. Na to koliko je program prilagodljiv harmonici s tehničke strane ne obraćam pozornost i jednostavno smatram da se sve može odsvirati. Tu vrijednu lekciju naučila sam u suradnji s jednom mladom uspješnom poljskom skladateljicom Zanetom Rydzewskom koja mi je skladala suludo tešku skladbu koju sam trebala uvježbati u izuzetno kratkom periodu.

Požalila sam joj se da ne mogu odsvirati sve što je zapisano jer je ‘nesvirljivo’, na što mi je ona odgovorila: „ako ne možeš ti, moći će netko drugi, možda za godinu, možda za deset, dvadeset, ali će doći netko tko će moći, a ja svoje note neću mijenjati, jer želim unaprijediti tehniku sviranja na ovom instrumentu.”

I tako je ostalo, ništa nismo mijenjale, a ja sam na kraju iz svoje upornosti i tvrdoglavosti uspjela sve i odsvirati.

Nedavno smo te slušali na koncertu u Lisinskom: zanima me kako si pristupila aranžmanu ciklusa Slike s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog koju si tom prigodom izvela?

Kod aranžiranja se većinski držim zadanog notnog teksta i ne izbacujem dijelove harmonija ili oktave što je slučaj u velikom broju drugih aranžmana za harmoniku. Napravim dobru podjelu i pokušavam dobiti dobar balans boja između obje ruke te najviše pridodajem pažnje registraciji koju smatram ključem dobre izvedbe. Kod Musorgskog to nije bio veliki problem jer je skladba skladana na izuzetno slikovit način, a pomoglo mi je i proučavanje orkestralne verzije.

Što trenutno aranžiraš i što je u planu?

Trenutno se bavim aranžiranjem skladbe Sergeja Bortkiewicza From Andersen’s Fair Tales, op. 30, a započela sam sa Chopinovim Prvim koncertom za klavir u e-molu. Velika mi je želja jednog dana odsvirati upravo taj koncert s orkestrom. Mislim da bi taj događaj privukao veliki broj publike te izazvao znatiželju na koji način bi ta kombinacija zazvučala, ali odgovor je jednostavan: ili apsolutni promašaj ili apsolutni hit, mislim da nešto između ne postoji.

Ili apsolutni promašaj ili apsolutni hit, mislim da nešto između ne postoji.

Martina Jembrišak

Foto: Igor Jaksic

Studij i turneje

Kako je došlo do odluke da studiraš u inozemstvu?

Do te odluke najviše je došlo zbog nezadovoljstva studijem na Muzičkoj akademiji u Puli, ali i same želje da se usavršim kod profesora Klaudiusza Barana. Tijekom studija u Puli sudjelovala sam i na programu Erasmus u Bratislavi kod Milana Osadskog i na Muzičkoj akademiji u Gdanjsku kod Elzbiete Rosinske, tako da mi preseljenje u Varšavu nije palo teško jer sam već bila naviknuta na promjene profesora i nove okoline.

Možeš li usporediti studij kod nas i u inozemstvu?

Harmonikaški profesionalizam u Hrvatskoj je diskutabilan na akademiji u Puli (koja je ujedno i jedina akademija u državi gdje se može studirati harmonika). Naravno da postoje izvrsni hrvatski harmonikaši, ali sâm studij harmonike je na niskoj razini ako ga uspoređujemo s akademijama gdje sam imala prilike studirati. Varšava je izuzetan grad koji pruža puno mogućnosti, sama akademija ima čak i koncertni ured koji se bavi promocijom talentiranih studenata i koji im organizira koncerte. Uz koncertni ured djeluje i izdavačka kuća Chopin University Press pod kojom se izdaju note, časopisi te DVD-i i CD-i, a imaju i medicinski centar koji se bavi oštećenjima sluha i drugim oštećenjima izazvanih sviranjem. Sam grad ima bogatu koncertnu povijest i svakodnevno je moguće posjetiti razne koncerte.

Nakon studija do danas nastupila si na brojnim turnejama i koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu; koje bi mogla posebno izdvojiti?

Imala sam dosta zanimljivih turneja, izdvojila bih turneju u Uzbekistanu i Tadžikistanu sa zborom Varšavskog sveučilišta i ansamblom za narodne plesove koje sam pratila kao korepetitorica, a izvodili smo poljske narodne plesove. Vrlo živopisno, ali i traumatično iskustvo bila je turneja u Ukrajini nekoliko godina nakon majdanskog ustanka gdje smo svirali prvi koncert u Kijevu, Lavovu; putovali smo i kroz pokrajinu koja je i dalje bila dosta nesigurna pa se čak i hrvatska veleposlanica začudila što sviramo koncerte u tom dijelu zemlje. Bila je riječ o turneji s prijateljem harmonikašem Adamom Maksymijenkom, a izvodili smo solističke programe i nekoliko skladbi ukrajinskih skladatelja u duetu.

Vrlo živopisno, ali i traumatično iskustvo bila je turneja u Ukrajini nekoliko godina nakon majdanskog ustanka

Kada smo došli na akademiju u Lutsku gdje smo držali masterclass, polovica grada je bila razrušena, vidjeli smo čak i vojnu bolnicu… Istaknula bih još i turneju s Junge Sinfoniker Basel koji su se povezali s HGM Split: prvo smo svirali u Švicarskoj, a zatim smo imali turneju po raznim lokacijama u Hrvatskoj (HNK Split, HNK Šibenik, Zadar Classic Open Air…)

S obzirom na brojna iskustva nastupa u inozemstvu ali i u Hrvatskoj, postoji li razlika u posjećenosti koncerata kod nas i vani te u reakcijama publike?

Naravno. Kod nas klasična glazba i nije toliko cijenjena kao u inozemstvu. Možda su kod nas ljetni koncerti dobro posjećeni (vjerojatno zbog stranaca), ali tijekom ostalih razdoblja imamo manjak publike. Također to ovisi i o ‘imenu’ koje svira – ako je mlađi nepoznati umjetnik bit će manje publike ili će publika biti većinski sastavljena od prijatelja (naravno da će Pogorelićev koncert biti dobro posjećen). Dakle, žalosno je da se kod nas gleda na imena te je li netko već poznat, dok u inozemstvu ima više interesa za mlađe nepoznate umjetnike, što je doista pohvalno.

Martina Jembrišak

Bila si i na usavršavanju u Detmoldu?

Da, završila sam studij Konzertexamen u Detmoldu u srpnju 2021. Za taj postdiplomski sam se odlučila zbog prof. Macieja Frackiewicza koji je bio student mog profesora iz Varšave i trenutno je, prema mom mišljenju, jedan od najboljih mladih harmonikaša današnjice. Proslavio se suradnjom sa skladateljem Krzysztofom Pendereckim čiji ju skladbu Concerto Doppio praizveo i snimio na nosač zvuka, ali i mnogim natjecanjima gdje je osvojio brojne nagrade.

Prijemni ispit je bio rigorozan, sastojao se od nekoliko krugova, a završni ispit je bio još i stresniji jer, ako se ne položi, gubi se pravo studiranja i ne može se više upisati taj studij u cijeloj Njemačkoj. Žao mi je što se moj završni koncert odvio u vrijeme pandemije pa nisam imala prilike svirati pred punim kapacitetom dvorane Konzerthaus Detmold koja je poznata po izvrsnoj akustici jer se može kontrolirati i namještati prema željama izvođača i akustici samog instrumenta.

Moj završni koncert odvio se u vrijeme pandemije pa nisam imala prilike svirati pred punim kapacitetom dvorane Konzerthaus Detmold koja je poznata po izvrsnoj akustici.

Konzerthaus Detmold

Uz inozemna priznanja, treba svakako istaknuti da si dobitnica prestižne hrvatske nagrade Ivo Vuljević. Što je za tebe značila ova nagrada?

Ova nagrada najveće je priznanje koje mladi klasični glazbenik u Hrvatskoj može dobiti te je za mene bila iznimna čast što sam bila odabrana. Još veća čast i zadovoljstvo bila je činjenica da je prvi puta u povijesti, u 34 godine koliko se dodjeljuje, dodijeljena harmonici. Bio je to veliki poticaj za razvoj moje karijere. Zahvaljujući nagradi dobila sam priliku sa Zagrebačkim solistima, što je bilo nezaboravno iskustvo.

Duo Artina i nosači zvuka

Uz svoju bogatu solističku karijeru djeluješ i kroz duo Artina. O kakvom je sastavu riječ?

Riječ je o duu flaute i harmonike koji djeluje od 2016. godine. Svoju suradnju smo započele na spontanu ideju tadašnjeg direktora HGM Split Marina Kaporela, koji je predložio da se flautistica Andrea Jelavić (kao bivša pobjednica natjecanja Vinko Lesić), pridruži s nekoliko zajedničkih točaka mom pobjedničkom koncertu. Inspiraciju za ime pronašle smo u malome, nenaseljenome otočiću na Jadranu pored Zadra, a on je ujedno i svojevrsna kombinacija naših imena. Na našem repertoaru nalaze se djela od baroka do argentinskog tanga, kao i brojne praizvedbe suvremenih djela svjetski priznatih skladatelja.

Prošle godine izdale ste i nosač zvuka Little Stories, možeš li ukratko predstaviti ovaj projekt?

U početku smo radile aranžmane iz područja tanga, a poslije smo težile nečim novim i originalnim. Zbog nedostatka originalne literature došle smo na ideju da napravimo natječaj pod naslovom Little Stories za skladatelje koji će skladati kraće skladbe s tematikom svoga rodnog kraja. Već tijekom prvog mjeseca zaprimile smo veliki broj prijava te je sam natječaj promoviram na najutjecajnijim web stranicama za promociju suvremene glazbe širom svijeta. Zaprimile smo više od pedeset novih skladbi, od kojih je osamnaest izdano u dvije antologije originalnih skladbi za ovaj sastav u suradnji sa Trubcher Publishing, a devet smo snimile na nosač zvuka.

Zbog nedostatka originalne literature došle smo na ideju da napravimo natječaj pod naslovom Little Stories za skladatelje koji će skladati kraće skladbe s tematikom svoga rodnog kraja.

Album je koncipiran kao svojevrsno putovanje kroz različite stilske izričaje i utjecaje. Nešto kao svojevrsni dnevnik s putovanja, zbirka avantura, priča, sjećanja i otkrića. Cijelu koncepciju osmislile smo same, a skladatelji su s nama surađivali na snimkama i davali nam savjete za što bolju izvedbu. Materijale smo snimale u studiju u Splitu uz pomoć Tomislava Mrduljaša.

Suvremeni repertoar

Što sve doista harmonika može (u smislu proširenih tehnika): istražuješ li i izmišljaš li ponekad sama proširene tehnike?

Harmonika ima širok spektar mogućnosti, od glissanda na jednom tonu (pitch bend), izvođenja klastera, vibrata desnom i lijevom rukom, raznih tehnika mijeha, kratak mijeh (bellows shake), triolni, kvartolni kvintolni rikošet, zvukovnih imitacija zvukovi udarca u mijeh, korpus, zvuk mehanike tipaka te raznih registara koji omogućavaju promjenu boje zvuka, sve do izvođenja neodređenih multifona, može se čak i svirati puhanjem na izvađenim glasovima. Neko vrijeme istraživala sam multifone, bili su dosta popularni na akademiji u Varšavi te na koji način se sve harmonika može preparirati.

Tijekom pandemije otvorila si zanimljiv projekt 60 Seconds for Accordion, što se krije iza tog naslova?

#60secondsofaccordion projekt je zamišljen u periodu lockdowna kao svojevrsna potpora skladateljima, glazbenicima, da unaprijede svoje vještine skladanja i nauče suvremene tehnike izvođenja na harmonici, a sve s ciljem popularizacije harmonike kao klasičnog instrumenta i obogaćenjem repertoara. Društvene mreže omogućile su zbilja dobru promociju, a i ljudi su bili zatvoreni u svojim domovima te je to bio izvrstan način animacije i poticaj na kreativan rad.

60 Seconds of Accordion zamišljen u periodu lockdowna kao svojevrsna potpora skladateljima, glazbenicima, da unaprijede svoje vještine skladanja i nauče suvremene tehnike izvođenja

Kakav je bio odaziv?

Javio se vrlo velik broj skladatelja iz cijelog svijeta, s nekima sam već imala prilike surađivati, neki su bili studenti, drugi diplomirani skladatelji koji se nisu imali prilike susresti i skladati skladbe za harmoniku. Većinom su svi bili oduševljeni, s obzirom na to da nije bilo mogućnosti izvođenja skladbi uživo, skladbe koje su bile odabrane snimila sam i objavila na YouTube kanalu, instagramu ili SoundCloudu.

Skladbe koje nisu bile najspretnije napisane također sam snimila i podijelila neke ideje sa skladateljima u vidu tzv. workshopa kako bi bolje naučili tehnike i načine izvođenja koje harmonika pruža. Projektu se priključio i moj prijatelj harmonikaš Adam Dudek koji je pomogao snimiti nekoliko skladbi.

Planovi za dalje: gdje te uskoro možemo slušati?

Trenutno radim u glazbenoj školi u Loboru, a živim u Zagrebu. Planovi su razni. U organizaciji koncertne agencije Jens Gunnar Becker svirat ću sedam koncerata u Njemačkoj, prvi će biti 31. srpnja u gradu Schwerte, zatim početkom kolovoza slijede koncerti u Italiji, koncerti za hrvatske ambasade: s duom Rucner-Jembrišak u Ankari u Turskoj, s Duo Artina u Prai u Kabo Verde; pripremam i veliki koncert novih skladbi za harmoniku i druge instrumente koji će biti izveden u suradnji s hongkonškim društvom skladatelja na festivalu Hong Kong Contemporary Music Festival: Global Delights, nastup s Duo Artina na festivalu klasične glazbe u Makarskoj, solistički nastup u Salonu Očić i, nadam se, još mnogi drugi.

Martina Jembrišak

Uspješni mladi glazbenici serija je portreta i predstavljanja trenutno najistaknutijih glazbenika mlađe generacije za koje trebate čuti. Riječ je o upečatljivim mladim glazbenicama i glazbenicima iz različitih glazbenih područja koji su svojim djelovanjem već zauzeli perspektivan položaj na glazbenoj sceni, pišući, izvodeći i (re)interpretirajući glazbu na zavidnoj razini. Glazba.hr predviđa im jednako uspješnu profesionalnu karijeru, a u našim tekstovima i video pričama saznajte zašto.

Moglo bi Vas zanimati