Mile Mijač i Krivo društvo – Divlje, s ljubavlju…

Novi album Mile Mijača, bivšeg člana grupe M.O.R.T. i s Krivim društvom ponovno pokazuje kako se dobar kantautor zna skrivati iza bubnjarskih palica i kako žanr bluesa i americane ima plodno tlo u Dalmaciji

Mile Mijač / Foto: Matej Grgić

Album sinjskog kantautora i bivšeg bubnjara M.O.R.T-a Mile Mijača i njegova benda Krivo društvo šaroliki je odlazak u prostranstva countryja i bluesa s prstohvatom punk-rocka. Jedanaest pjesama koje je potpisala čitava petorka glazbenika (uz Mijača kao glavnog vokala i gitarista u bendu su još Klara Pehar na violini i vokalu, Patrik Zelenika na gitari i vokalu, Luka Siničić na basu i vokalu te Antonio Strižić na bubnjevima) stvaraju pitke tonove koji odvedu misli u daleka prirodna prostranstva s jedne strane (pjesma ”O slobodi”), a s druge se strane možete zamisliti kako na pjesme poput ”Dnevnik RNR” cupkate nogom uz pivo u nekom zadimljenom pubu.

Kombinacija navedenih stilova ne oštećuje ovaj album, daje mu i zvučne i tematske raznolikosti. To su jasno najavila i tri singla koja prethode izlasku albuma – ”Tiho” je energična poruka za ohrabrenje i nošenje sa životom, ”Samo pusti” otkriva romantičnu akustiku benda sa žešćom solažom za kraj, dok je već spomenuta ”Dnevnik RNR” svojevrstan putopis zajedništva benda. U tim „memoarima boli“ čuje se lagani utjecaj Mijačeva izvornog benda s dubljim bas linijama, a kad tome pridodamo gostovanje Johna (glavnog vokala M.O.R.T.-a), sličnost je još izraženija. Uz gostovanje još jednog vokala, Petra Stolnika iz benda Djigibaoo, priča o unutarnjem životu glazbenika na turneji dobiva dodatnu potvrdu.

Ovaj alt-rock album s primjesama punka i pripovjedačke americane koliko god obrađivao ozbiljne teme ipak ne opterećuje slušatelja. Daje mu prostora za razmišljanje o stihovima dok istodobno može uživati u dobro odsviranom rock’n’rollu.  Ono što je Mijač počeo na prethodnom albumu Moramo pričati prije dvije godine, na Divlje, s ljubavlju… dobiva malo vedriji ton uz kojeg se možda više može zaplesati na tulumu ili open air festivalu.

Iako stihovno često traži unutarnje životne odgovore i dylanovski bodri sebe i druge (pjesma ”Na ovom svijetu”) ili upozorava (pjesma ”Vrag”) i to mu solidno prolazi, Mijač s bendom najviše dodiruje preko emotivnih ljubavnih tema, tako da su možda najveći vrhunci albuma, uz spomenutu ”Samo pusti”, i posljednja pjesma na albumu – ”Mora da sanja”. Najtiša stvar na albumu koja se najviše emotivno otvara, minijatura u kojoj perfektno funkcionira Mijačev vokal sa ženskim pratećim vokalom. Balada na koju se svatko može zakačiti i prisjetiti se prošle ljubavi, zamisliti s budućom ili se prepustiti do kraja onoj koju sada ima.

Mile Mijač u jedanaest je pjesama otvorio prste na gitari, kao i dušu na ovom albumu, a njegov bend Krivo društvo svojim punim zvukom upotpunjuju tu emociju. Album koji se isplati poslušati i razmisliti o svemu. A može se i glasno zapjevati i zaplesati.

Singlovi: “Tiho”, “Samo pusti”, “Dnevnik RNR”

Format: online, vinil

Izdavač: Dostava zvuka