Aracataca - Na sve strane

Mladi indie rock bend iz Šibenika osnovan 2022. godine – zvučnog imena Aracataca – izbacio je svoj debitantski album Na sve strane, kojim se upisao na listu izvođača u usponu domaće alternativne scene

Aracataca: novi doprinos šibenskoj rock-sceni / Foto: Filip Kovačević

Tara Šolić (vokal, gitara), Lorenzo Ušić (gitara), Ivan Stošić (bas gitara) i Filip Laća (bubnjevi), članovi grupe Aracatata predstavili su se izdanjem koje najbolje opisuje sâm naslov, barem kada je riječ o žanrovima. Aracataca nam je na svojemu prvom albumu servirala široki opseg kontrastne žanrovske i zvučne slike – od (post) punka, preko bossa nove, rapa do na momente i zdravog mainstream rocka. Šibenska ekipa nije se ustručavala ubaciti i pjesmu na engleskom (“Too Sad”), a ni recitaciju na francuskom u najdužoj, zadnjoj pjesmi ironičnog naslova “Epitaf”, čime se dobro uklapaju u anything goes mindset postpostmodernizma današnjih generacija, neopterećenih pitanjima žanrova i ukalupljivanjima glazbenog stvaranja. Ipak, nerijetki su momenti u kojima u tome malo pretjeruju, konceptualno vrludaju i slušatelja ostavljaju bez pravog odgovora na pitanje tko je Aracataca i kojem (žanrovskom) smjeru teže u daljnjem usponu.

Na sve strane kao cjelina bolje mi je sjeo nakon drugog, a još bolje nakon trećeg slušanja, što nije bio slučaj s početnim singlom, “Gdje je”, objavljenim još početkom godine. Žestoki instrumentalni uvod i brzi nastup Tarina unikatnog prodorno-mekog vokala stvaraju kompaktnu rock pjesmu koja na prvu privlači slušatelja. Za razliku od zvučne slike i pitanja žanra, Aracataca ima definiran tijek misli, čime stvaraju prepoznatljiv stil u tekstovima pjesama, što je pohvalna stvar kada je riječ o prvom albumu mladog benda. „Jer ništa se neće moći promijeniti dok se sâm naš stav prema problemu ne promijeni. Nadam se da sam to uspješno prikazala u tekstu, ali smatram da je najljepše slušatelju dopustiti da sâm sebi odredi što i o čemu mu pjeva naša pjesma“, izjavljuje pjevačica Tara, autorica većine tekstova.

Emancipirani su to, kasnije i društveno kritički (u “Kriv si samo ti”), tekstovi, bez straha od korištenja psovki, direktne kritike i obraćanja imaginarnom sugovorniku. Najbolji je primjer toga psovka kao kulminacija u “Gdje je”. Šteta što se odmah nakon instrumenti povuku i kontriraju kriku vokala. Društveno kritički rap dio u “Kriv si samo ti” u početku je začuđujući upad promuklog vokala nalik Louisu Armstrongu. Stihovi glazba je ljubav nije nacionalizam, a nije ni politika, a nije ni rasizam šalju snažnu poruku, koja nažalost gubi na efektnosti predugim trajanjem ovog intermezza. Generalna su boljka predugačke solaže i pjesme u cjelini, uzrokovane dodatnim ponavljanjem refrena, no to su ipak oprostive nedorađenosti prvoga studijskog albuma, a Aracataca svakako nije jedini primjer istih.

Neupitno kompetentni glazbenici bez sumnje se svirački snalaze u svim spomenutim žanrovima, a posebno se ističu kompleksni bubnjarski ritmovi i promjene tempa (“Nove boje”) ili eksperimenti sa zvukovima i efektima gitare (“Epitaf”), kao i vješto složeno višeglasje pratećih vokala (“Misli ovisne”), iz kojih izvire glazbeno obrazovanje pjevačice, čime se izdvajaju od klasičnog zvuka mladih alter bendova.

Poigravanje žanrovima u “Nezrelim igrama” – početni funky groove i prelazak u bossa novu – zanimljiva je zamisao čija realizacija nije donijela veću poveznicu u prijelazu između dijelova, nego rez nakon kojeg je nalijepljen obrazac drugog žanra (bossa nove), u kojem slušateljima pokazuju da su jednako vješti kao i u dotadašnjoj žestokoj svirci. To je također i dio u kojemu se vokal dobro stapa s glazbenom pozadinom, što im polazi za rukom i u “Epitafu”, blues prizvuka u kojemu do izražaja dolazi široki raspon glasa od dubokih tonova to suptilnog falseta koji samo što se nije rasprsnuo.

Definitivni hit, osim “Gdje je”, su “Nove boje”, riffa i zvuka kakve želimo od ovog benda. Mračnijeg ugođaja, prkosnog načina pjevanja i žustrog sviranja, ova je pjesma uspjela sačuvati jačinu i uvjerljivost unatoč dužim instrumentalima i ranije navedenim ponavljanjima, iako bi lako opstala i bez kontrastnog sporog dijela u sredini.

Na sve strane dobar je potencijal i početna točka u prvom predstavljanju odličnih glazbenih sposobnosti članova mladog benda, na momente ugušenih ili izblijedjelih u gomili i prenatrpanosti ideja i koncepata. Aracataca ima predispozicije da se kao bend razvija u dobrom smjeru, postepeno pokaže sve što zna, pronađe sebe i svoj prepoznatljivi glas i zvuk, i usmjeri se u homogeniji, vjerojatno žešći post-punk stil. Nagli rezovi na kraju pjesama, bez straha da zbog njih neće doći do izražaja kompetencija i virtuozitet izvođača i ona čuvena manje je više, stvorili bi dodatnu uvjerljivost onome što Aracataca ima za reći – a itekako ima!

Singlovi: “Gdje je”, “Misli ovisne”, “Nezrele igre”, “Kriv si samo ti”, “Too Sad”, “Nove boje”, “Epitaf”

Format: online

Izdavač: Menart