Ministranti: Rock je mrtav

Bojan Mušćet

Album na temeljima Unlogic Skilla

Vrlo dobar prvijenac koji potpisuju riječki Ministranti jedan je od ponajboljih ovogodišnjih rock albuma, s razornim skladbama i uprljanom produkcijom

U doba kad revitalizirana riječka rock scena ima respektabilne izvođače koji s lakoćom popularnost stječu izvan granica matične županije – i šire (My Buddy Moose, The Strange, Jonathan, The Siids, One Possible Option, White on White…), a karakterizira ih izražavanje na engleskom jeziku – ešalon riječkih bendova koji preferiraju materinji jezik ipak popularnost stječe uglavnom pod Učkom: Turisti, Mrave brojim, Po’ metra crijeva… Stilski raznovrsni, ipak i dalje tvore priznatu homogenu scenu u kojoj mnogi sviraju u više bendova ili ulijeću kao rezerve na mjesto privremeno odsutnih svirača.

Dražen Baljak, gitarist Leta 3, tako je pokrenuo novi bend Ministranti gdje ima glavnu autorsku riječ. Temelj zvuka žestoki je rock groove na granici s heavy metalom, što ne čudi, s obzirom na to da bas gitaru svira Vedran Vučković, njegov suigrač iz Unlogic Skilla, jednog od ponajboljih riječkih bendova na prijelazu stoljeća.

Prvijenac Rock je mrtav ima output kompatibilan s onim što rade One Possible Option, no zvuk je radiofoničniji, čak i u najčvršćim pjesmama. Da bi sve bilo u sklopu Ri rock sounda, potrudio se pjevač Robert Šuša koji ne samo bojom glasa, nego i intonacijom podsjeća na Zorana Prodanovića Prlju, pjevača Leta 3. Ako se tome doda i činjenica da je produkciju na standardno visokoj razini odradio Matej Zec, drugi gitarist Leta 3, onda naizgled možemo zaključiti da su Ministranti izvedenica Leta 3 realizirana drugim sredstvima. Let 4?

Ne. Unatoč dodirnim točkama, Ministranti ipak putuju klasičnijim rock-magistralama. Bez obzira na ime albuma i naslovnog singla, posrijedi je album koji se ni trunke ne odmiče od rock-postulata. Pršteći rifovi, snažan jednostavan ritam, urbani leksik i produkcija koja ciljano izbjegava poliranje, uz ujednačenu kvalitetu pjesama, svakako rezultiraju ostvarenjem koje personificira rock današnjice.

Prvijenac Ministranata ima visok live potencijal što znači da već u startu kompletan materijal može biti temelj za realizaciju jakog nastupa, a to se može i vidjeti u polusatnom videu “Izvanredne sjednice”:

S obzirom na iskustvo sviračkog personala, sigurno je kako će album biti i zamjetno promoviran, pa je za očekivati da će od proljeća sljedeće godine Ministranti biti poželjan izvođač na festivalima. Himničke pjesme “Probudi se”, “Kako da…” i “Zanemariva blamaža” s potenciranjem pratećih vokala neprijeporni su koncertni favoriti, ali i potencijalni favoriti za kreiranje rock uptempo playlista.

Ministranti su svakako mnogo uvjerljiviji u snažnijim skladbama s mnogo urlajućeg zanosa, dok one sporije ipak i dalje ostaju u kvarnerskom stanju glazbene svijesti – podsjetit će na skladbe Borisa Štoka, odnosno, Quasarra, što je možda put do etera, ali djeluje kao pjesma po narudžbi.

Vrlo dobar prvijenac Ministrantima predstavlja značajan ulog za razvoj karijere koja može biti posve neopterećena drugim riječkim inspiracijama, u zvuku i u interpretaciji.