Quincy Jones objašnjava kako mu je uspjelo voditi uspješnu karijeru koja traje više od 70 godina, na što se koncentrirao u životu, kako je definirao vlastitu kreativnu filozofiju i kako je iz svojih poraza i postignuća izvlačio velikodušnost, svjesnost i poniznost

12 nota je prva knjiga o Quincyju Jonesu u Hrvatskoj

Quincy Jones možda je najveći glazbeni multitalent svih vremena. Od jazz trubača preko vođe big benda, aranžera za Franka Sinatru, producenta Michaela Jacksona (producirao je jedan od najprodavanijih albuma svih vremena, Thriller), autora filmske glazbe, filmskog producenta (film Boja purpura u kojem je otkrio Oprah Winfrey upravo doživljava reinkarnaciju kao mjuzikl) direktora diskografske kuće, pokretača uglednoga glazbenog magazina The Vibe, impresarija pa do pedagoga i aktivista: njegove profesionalne role i uspjesi uistinu obilježavaju povijest popularne kulture u drugoj polovici dvadesetog i ovih par desetljeća dvadesetprvog stoljeća.

Sve to zabilježeno je u njegovoj autobiografiji, inicijalno objavljenoj 2001. godine. Ta knjiga nije prevedena na hrvatski jezik, no njezin sadržaj odgovara Netflixovom dokumentarcu Quincy iz 2018. godine, pa se i tu može dobiti uvid u jednu istinski veliku karijeru, koja i s njegovih devedeset godina traje i dalje.

Knjiga 12 nota/O životu i kreativnosti (Školska knjiga) objašnjava kako mu je to uspjelo, na što se koncentrirao, kako je definirao vlastitu kreativnu filozofiju i kako je iz svojih poraza i postignuća izvlačio velikodušnost, svjesnost i poniznost.

Zapravo je ova knjiga Quincyja Jonesa parnjak knjizi Ricka Rubina Kreativni čin: način postojanja. Oba producentska velikana prolaze kroz psihološka područja emocionalne inteligencije i pritom cijede svoje stavove, što iz iskustva, što iz predumišljaja. Pritom je Quincy Jones konkretniji, nije nelinearan kao Rubin, i biranim riječima čitatelja upućuje na duhovna promišljanja.

12 nota sadrži isti broj poglavlja, svako nazvano po jednoj od dvanaest nota u zapadnoj glazbi. Inspiraciju mu je dala njegova učiteljica glazbe iz Pariza Nadia Boulanger (družila se s Igorom Stravinskim i ravnala je izvedbama njegovih djela, njezini učenici bili su i Philip Glass, Astor Piazzolla…), rekavši: „Quincy, imamo samo dvanaest tonova. Dok nam Bog ne da trinaest, želim da znaš što je svatko učinio s ovih dvanaest.” Bach, Beethoven, Bo Diddley, svi… to je istih dvanaest tonova. Nije li to nevjerojatno, pita se Jones.

12 nota se naslanja na život Quincyja Jonesa ali nije (auto)biografija

Kako je istaknuo, kreativnost je u svom najvećem doprinosu utemeljena na empatiji, a to podrazumijeva gledati prema van, priznavati druge, biti voljan mijenjati se, poštovati, dijeliti i držati otvorena vrata.

Quincy započinje notom A i pričom o tome kako je u dobi od deset godina vidio svoju majku smještenu u instituciji za psihičke bolesnike, a s traumom se nosio stvarajući nešto pozitivno, objašnjavajući da „bol ima glas, a glazba je metoda bijega”. Zapravo mu je glazba preuzela ulogu majke. Na prvu loptu, moglo bi se reći da je Quincyjeva knjiga u domeni self-help literature, no dvije su bitne razlike. Prvo, Quincy Jones ne daje savjete niti čudotvorna uputstva za zauzimanje pravilnih pozicija u društvu i u životu. Drugo, sve što otkriva, otkriva na temelju vlastitog iskustva, velikih životnih zamaha, odluka i promašaja. Pritom upoznajemo storiju o tome kako se gradio i kao umjetnik i kao čovjek.

Ako se kreće s maksimom – Reciklirajte svoju bol i pretvorite je u svrhu – onda se uistinu može pomisliti kako je posrijedi iscjedak remitende nekog žurnala o ljepoti i zdravlju, no knjiga Quincyja Jonesa posve je suprotna žutim tlapnjama o životnome turnoveru.

Hrvatski prijevod malo je prilagođen, s obzirom na to da se note na engleskom i na hrvatskom jeziku drukčije pozicioniraju, ali sadržaj je posve isti. Uglavnom, zaroniti u duhovni svijet jednoga od najvećih producenata svih vremena (a mnogi će se zakleti, ne bez razloga – i najvećega), znači svakako i biti fasciniran životnim istinama koje su možda jednostavne, ali su definitivno neizbježne.

12 nota definitivno nije klasična glazbena autobiografija, ali puno više od biografskih bilješki otkriva o čovjeku koji je na svoj način usmjeravao popularnu glazbu 20. i 21. stoljeća prema istinskim vrhuncima.

Jedno od poglavlja zove se “Izoštrite lijevu stranu mozga”