19
velj
2024
Recenzija

PRESLUŠALI SMO PRVI

The Siids: II

The Siids

The Siids su snimili album koji nadilazi nacionalne granice

share

Drugi album grupe The Siids već je sada kandidat za album godine

The Siids

Darko Terlević i Stanislav Grdaković kreirali su autohtoni sound / Foto: Kristina Barišić

Prvijenac Siidsa Brutalist jedan je od ponajboljih albuma koji su se pojavili na hrvatskom tržištu u posljednjem desetljeću, a riječki dvojac koji vješto kombinira rock i elektroniku s izvrsnim outputom na engleskom jeziku uz snažnu produkciju, tim je mogućnosti koje su umnogome veće od dosadašnjih komercijanih dosega.

Album je objavljen 2019. i korona je zaustavila njegov snažniji proboj na koncertnim pozornicama, no multuinstrumentalisti Darko Terlević i Stanislav Grdaković na nastupima su albumskom zvuku vješto dodavali nove elemente i pokazali kako mogu prilagođavati vlastiti zvuk različitim uvjetima.

Inspiraciju Siidsi crpe iz ponajboljih ostavština elektronike, popa i rocka osamdesetih, pa će se u zvuku prepoznati Depeche Mode, New Order, Pet Shop Boys i drugi, što su oni vješto amalgamirali u autohtoni iskaz na granici monumentalnosti. Većina pjesama s Brutalista može funkcionirati kao hitoidni singl, pa nije čudno da su album na taj način i crpili.

Formula je očito bila dobitna, ali Siidsi su odlučili da drugi album ipak naprave drukčije. Za razliku od prvijenca, II djeluje kompaktnije i snažnije, odnosno pjesme nemaju onu hitoidnu dimenziju koja bi pjesme katapultirala u instantnu radijsku distribuciju. Pritom je bend zadržao aranžmanski pristup, dok je produkcija Darka Terlevića donekle proširenija u odnosu na prvijenac.

The Siids

To znači da je za ovaj album potrebno uložiti vrijeme da bi ga se moglo čuti u svim njegovim dimenzijama, ne može biti ovlaš percipiran. Pjesme na njemu postaju izvrsne u kontekstu ostalih skladbi i, kao kod većine najboljih albuma u određenim kategorijama, upoznavanje sa svakom skladbom u repeatu znači i otkrivanje sve zanimljivijih autorskih rješenja.

Stameni ritmovi i pletenje zvučnih nijansi pokazuju kako Siidsi koriste, zapravo, produkcijska rješenja kao dio instrumentarija i stoga svaka pjesma kao poseban layer ima i specifičnu atmosferu. Ono što je još razlika odnosi se i na tekstove, gdje deset pjesama, na neki način predstavlja deset poglavlja određene ljubavne priče. Kao i na prvijencu, album sadrži kratki instrumental koji je uvod u sljedeću pjesmu. Na Brutalistu je posrijedi bila prva pjesma, a na II posljednja, Come Along.

Ne može se baš zaključiti da su Siidsi ovim albumom podigli letvicu još više – oni su naprosto podignuli još jednu letvicu. I ta letvica nije za druge, samo za njih. Jer posrijedi je iznimno autentičan bend koji se ne povodi za trendovima, nego ih stvara sam. Očito je taj proces dugotrajan i neizvjestan, ali nemaju se zbog čega brinuti s obzirom da su oni ti koji postavljaju i šire granice, autorski, izvedbeno i produkcijski. Jer, premda zvuči floskulasto, njihov drugi album je već u drugom mjesecu kandidat za ništa drugo, nego za album godine.

Singlovi: Tide, Love Worth Saving

Format: streaming, CD

Izdavač: Dallas Records

Moglo bi Vas zanimati