The Rolling Stones - "Foreign Tongues"

Ante Batinović među prvima je, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu preslušao novi album Rolling Stonesa Foreign Tongues, koji će službeno biti objavljen 10. srpnja 2026.

Malo je tko vjerovao da će Rolling Stonesi nakon albuma Hackney Diamonds iz 2023. ikada objaviti novi studijski album s novim pjesmama, s obzirom na njihove godine i karijeru dugu pune 64 godine. Mick Jagger, Keith Richards i Ronnie Wood u osamdesetim su godinama života pa su neki bili sumnjičavi hoće li se objava novog albuma uopće dogoditi. A kada je, nakon prvog singla To the Stars, postalo jasno da hoće, neki su napisali da je zapravo apsurdno da uopće rade.

Očito nemaju pojma o umjetnicima iz svih umjetničkih disciplina, a ne samo iz rock and rolla. Godine uopće nisu važne za stvaranje dobrih i vrlo dobrih, pa čak i majstorskih remek-djela.

DREVNI OBLIK TKANJA

I onda su početkom svibnja Jagger, Richards i Wood, vitalni i jako, jako dobre volje, u New Yorku održali press-konferenciju o novom albumu i još nekim stvarima. Bilo je poprilično humoristično. Uostalom, takve su bile sve njihove press-konferencije tijekom svih ovih više od šest desetljeća.

Osim ekskluzivnih intervjua s Mickom Jaggerom i Ronniejem Woodom, bio sam na mnogim press-konferencijama na kojima smo se znali valjati od smijeha. Na primjer, 2005. godine novinarka je pitala Micka Jaggera: „Sedamnaestogodišnja kći moje prijateljice zamolila me da te pitam kako si, usprkos popriličnom broju godina, još uvijek tako vitalan i privlačan ženama?“

Jagger, inače moderator press-konferencija, dugo je razmišljao što da odgovori, a Keithu Richardsu takvo je pitanje bilo odvratno pa je uletio: „Mick je tako privlačan jer je gužvao krevet s njezinom majkom!“

Jedna od turneja Stonesa bila je odgođena jer je Keith navodno pao s palme i ozlijedio se pa je to bio povod jednoj novinarki u Milanu 2006. da ga pita koliko je bilo visoko stablo s kojega je pao. Keith je imao dvije sekunde da smisli odgovor, a onda je odgovorio: „Bilo je visoko, ovako do mog koljena!“

Pritom je pokazao kolika je bila ta visina. Do njegova koljena.

U New Yorku, u svibnju 2026., situacija baš nije obilovala pitanjima novinarki iz tabloida i bulevarskog tiska. Vjerojatno ih nisu ni pozvali jer im je to, nakon tako duge karijere, dojadilo. Netko je priupitao Richardsa kako kreira rifove, a stvorio ih je na desetke i odavno su povijesne relikvije, poput Satisfactiona ili Jumpin’ Jack Flasha. Keith je bio kratak: „Rifove ne možeš prisiliti. Oni ti sami dođu.“

Jaggera je pak netko priupitao kako održava svoj glas, koji obuhvaća oktave, u vrhunskoj formi.

Mick Jagger: „Uzimao sam puno droga 1968… tako da je to vježba!“

Jedan od gostiju Stonesa na novom albumu je i Robert Smith iz The Curea. Je li to bilo smišljeno i dogovoreno?

Jagger: „Ništa tu nije bilo smišljeno. Jednog dana, dok smo bili u studiju, kroz staklo nas je pažljivo i s velikim zanimanjem gledao Robert Smith, a ja sam mu rekao: ‘Kad si već tu, možda bi bilo dobro da nam se i pridružiš.’“ Vrlo jednostavno.

Ronnie Wood bio je u New Yorku također dobre volje i komentirao je svoje sviranje s Keithom Richardsom: „Interakcija između mene i Keitha drevni je oblik tkanja.“

Rolling Stones – Foreign Tongues (album cover)

DOSADNO JE ŽIVJETI NA STAROJ SLAVI

Kao svojevrstan zaključak njihove životne i umjetničke filozofije, Keith Richards naglasio je zašto još uvijek stvaraju: „Ne želite u životu samo sjediti i živjeti od onoga što smo prije napravili. Mi smo to stvorili, volimo to i danas raditi i uvijek postoji nešto više u tome.“ Kao kada slično pitanje postave Luki Modriću, a on objašnjava: „Volim igrati nogomet!“ Stonesi vole rock and roll, a veliki ljubitelji malog i velikog nogometa su Jagger i Wood.

Mick Jagger i Ante Batinović/privatna arhiva

ISKRENI, NEPATVORENI I JAKO, JAKO USPJEŠNI

Stonesi vole pisati pjesme, snimati ih i objavljivati na tržištu kako bi doprle do što šireg kruga ljudi. U protekle 64 godine prodali su 250.000.000 ploča. Imaju i novca i ljubavi bez brige. Glavni autori Mick Jagger i Keith Richards samo su u razdoblju od 1990. do 2000. godine od autorskih tantijema zaradili svaki po 50 milijuna dolara.

No u njihovu je iskrenost najlakše vjerovati slušajući njihov najnoviji album Foreign Tongues. Najvažnije je, prije svega, da se slušanju albuma treba posvetiti potpuno. Teško da se pritom može raditi nešto drugo, bilo što. Stvorili su album koji traži punu pozornost, a onda pruža pravo bogatstvo uživanja u njegovih 14 pjesama. Nekada bi to bio dvostruki vinil, a danas se doista ne sjećam da netko objavljuje sadržajem tako bogat album.

FOREIGN TONGUES – EXILE ON MAIN STREET

Dvanaest pjesama napisali su Mick Jagger i Keith Richards, jedna je pjesma Amy Winehouse (You Know I’m No Good), a druga Chucka Berryja (Beautiful Delilah). Ovo je zasigurno jedan od vrhunaca njihova stvaralaštva, tako da je nemali broj stručnjaka i ljubitelja Stonesa Foreign Tongues usporedio s njihovim remek-djelom Exile on Main St.

Album je nastajao nekoliko mjeseci 1972. u vili Nellcôte na jugu Francuske, na Azurnoj obali, u bijegu od poreza u Velikoj Britaniji, ali ne samo zbog toga. Htjeli su i imali snage maknuti se iz društva i živjeti izvan zakona. Exile on Main St. nastao je u atmosferi potpunog opuštanja, prekomjernog drogiranja, ludog druženja sa slavnim osobama i uhićenja, a sve je imalo i dozu romantizma koji seže do Baudelairea i Rimbauda.

Hoće li Foreign Tongues dosegnuti Exile on Main St.?

Po meni nije daleko, veoma mu je blizu. Pritom treba uzeti u obzir činjenicu da je ovo 2026. godina i da su Stonesi i dalje duboko u bluesu, countryju i ostalim američkim korijenskim idiomima, ali sve je prožeto njihovim nevjerojatnim umijećem stvaranja i magijskom ležernošću. I kada zvuče kao okorjeli, čvrsti blues-band u nekakvom zadimljenom pubu ili klubu, jednako su tako vješti u danceu i discu. Ovo posljednje – disco – podsjetilo me na sličan eksperiment Marka Lanegana.

Imaju i prekrasne balade, a prva pjesma na albumu, Rough and Twisted, započinje doslovno ubojitim rifom i vrlo napetom atmosferom, koju naročito potiče Jagger na usnoj harmonici. Sve u svemu, Foreign Tongues obiluje vitalnošću, pravim bogatstvom energije i strastvenim uživanjem u rock and rollu.

ROLLING STONES – ROCK ’N’ ROLL LONGEVITY

Rock and roll Rolling Stonesa, ali za 21. stoljeće. Osim njih samih i silnih gostiju, iznimno maštovit u stvaranju albuma bio je producent Andrew Watt, koji je istodobno Stonesima sačuvao sve njihove vrline, ali je napravio i neobične kombinacije te zvuk koji je kod Stonesa dosad bio koliko poznat, toliko još više nepoznat. Keith i Ronnie doista zvuče kao „drevno tkanje“, u najboljem značenju te riječi, a Jagger je vokalno u top-formi. Sve je u biti intrigantno, izazovno i mami na slušanje i uživanje.

Uostalom, već sami naslovi pjesama pobuđuju znatiželju: Rough and Twisted, To the Stars, Jealous Lover, Mr. Charm – napeta je kao luk Robina Hooda prije odapinjanja strijele – Divine Intervention, Ringing Hollow – country-balada inspirirana ljubavlju Micka i Keitha prema Hanku Williamsu – Hit Me in the Head – Mick će reći da je ovo čisti punk-rock, što je istina, ali toliko moćan da imam dojam kako će katapultiran poletjeti u nebo – You Know I’m No Good – zahvala i dubok naklon Stonesa Amy Winehouse – i na kraju pravi biser, Beautiful Delilah, nadahnut delta bluesom.

Prije tri godine Englezi su za Hackney Diamonds napisali da je album ljeta 2023. Najnoviji Foreign Tongues smatram albumom za sva godišnja doba, a ne samo za 2026. godinu. Ni drugi nisu štedjeli na komplimentima i potpuno se slažem da je ovo majstorsko djelo, djelo Rolling Stonesa za 21. stoljeće.

U intervjuu One to One, koji sam vodio s Mickom Jaggerom u vinskom podrumu hotela Amstel u Amsterdamu 1998. godine, izjavio mi je da je rock and roll staromodna glazbena forma.

Albumom Foreign Tongues oni su rock and roll modernizirali i učinili ga onime što se danas za njih naziva „Rock ’n’ Roll Longevity“.

VRAĆANJE DUGA OD PRIJE 63 GODINE

Osim spomenutog Roberta Smitha, gosti su bili i Steve Winwood, Chad Smith iz Red Hot Chili Peppersa te Paul McCartney. U stalnom pratećem sastavu i dalje su Darryl Jones i Steve Jordan.

Što se tiče Paula McCartneyja, naravno da se na sav glas hvalio kako je svirao s Rolling Stonesima.

Na neki način Stonesi su vratili dug barem jednom Beatleu. Naime, 1963. Stonesi su morali objaviti prvi singl, ali nisu imali vlastitu pjesmu pa su zamolili Paula McCartneyja i Johna Lennona da im napišu jednu. Bila je to I Wanna Be Your Man. A tvrdnja da su Beatlesi i Rolling Stonesi šezdesetih godina bili u svađi i suparništvu izmišljotina je tadašnjeg menadžera Andrewa Oldhama. Mediji su to, naravno, „progutali“.