Skotni vrag: Skotni vrag
,,…odjednom se stvorio. Nisam imao vrijeme ni mjesto gdje sam se rodio. Počeo da stvaram neku svoju muziku o temama kojima sam želio naći publiku. Za tu misiju uposlio sam četvoricu, da prenesu ideju i moju poruku. Ideja toga imena nikom nije sjela (čak ni majkama članova benda), ali ja sam bio uporan da počast mi se oda i tako nekako, eto ti benda moga. Kada dođe vrijeme, ukazat ću se svima vama” stoji u biografiji Bandcampa Skotnoga vraga, mladoga virovitičkog benda koji je svoj istoimeni prvijenac Skotni vrag objavio u nedjelju, 17. travnja, upravo na Uskrs.
Novo kul otkriće
Prvi se put publici ukazao singlovima “Budimpešta” i “Zadovoljština”, a meni se prvi put uživo ukazao u Vintageu, na humanitarnom festivalu Živa voda čiji je cilj bio prikupljanje sredstava za izbjeglice iz Ukrajine. Na sjajnom se i raznolikom lajnapu tada našao i Skotni Vrag, a četvorica su mladića, njegovih poslanika te večeri apsolutno oduševila publiku. Unatoč tome što su publici, ili barem njezinom dijelu, u to vrijeme bila poznata tek dva singla, svakom su pjesmom sve više oduševljavali prisutne, a zato je i najava prvijenca posebno razveselila.
U masi su se glave mrdale naprijed-nazad, noge su same htjele plesati, a stihovi su izazivali različite reakcije. Jedno je bilo sigurno – nitko nije hladnokrvno i ravnodušno stajao, a Skotni je Vrag od toga trenutka mnogima postao novo kul otkriće. Ovaj vraški (dobar) bend čine Nikola Milosavljević ili Papa Š. na vokalu, gitari i klavijaturama, Jakov Koščak ili Kardinal Broz na vokalu, gitari i rhodesu, Josip Šustić, odnosno Pater Rodrigo na bas gitari te Mario Petrinjak ili Monsinjor Luigi na bubnjevima. Ivan Manjkas ili Pastor Mater zaslužan je za milozvuke saksofona i miks, a TLLOA za master albuma. Osim glazbe, potrudili su se da čitava prezentacija i koncept benda budu zanimljivi i neobičnom količinom truda pojačali dojam koji ostavljaju.
Obučeni u crvenu, zelenu, plavu i crnu halju s kapuljačom na glavi te pripadajućim pseudonimima, kroz svoju glazbu i tekstove prenose različite priče i publiku uvlače u njih, začuđuju je, otvaraju joj oči, pokreću je, nasmijavaju je, tjeraju na razmišljanje i preispitivanje, sebe i društva. Očito je da nisu ovdje da samo zabavljaju mase, ovdje su da nešto kažu, ali i pokažu. Sve to rade na kvalitetan način i pridružuju se našim najboljim alternativnim bendovima glazbenoga „podzemlja“.
Zbog svojih tekstova vjerojatno neće završiti u eteru nekog mainstream radija, ali sam sigurna da će među odabranom publikom pronaći svoje mjesto. Zapravo, već i jesu, a to je dokazalo i kolektivno oduševljenje publike na koncertima u KSET-u, Vintageu, Močvari te u susjednoj nam Srbiji u kojoj su obavili čak i mini turneju s bendom Peglica i Komandos.
Možda ih na trenutke nećete shvaćati ozbiljno, no u drugima ćete vidjeti da je problematika tekstova iskrena, istinita i važna. Iako su stihovi mjestimično (gotovo kranšvesterski) vulgarni, svaka metafora spretno pronalazi svoje mjesto, svaka je usporedba valjana i svaki element društva koji je prikazan na humorističan način zapravo je proizašao iz ignorantnosti i gluposti svakidašnjeg čovjeka kakav njihove tekstove ne bi ni shvatio, već bi njima ostao uvrijeđen.
Ozbiljna kritika suvremenog društva
Iako su na momente prilično mračni, cinični i sarkastični, zadržavaju šaljivost i ne prelaze granicu ukusa, pogotovo ako se slučajno ne fokusiramo na stihove, već pustimo da nas samo ‘vozi’ muzika. Autori su tekstova, Jakov Koščak i Nikola Milosavljević, kroz karikaturu i humor iznijeli ozbiljnu kritiku suvremenog društva pa sve to uklopili u fantastične glazbene aranžmane koji slušatelja nose kroz album. Sve su pjesme, od prve do posljednje jedanaeste, pronašle svoje mjesto – i tematski i zvučno – te se lijepo uklopile u cjelinu koja nas u trajanju od 45 minuta vraća na dugometražni format izdanja kakva se u posljednje vrijeme rijetko objavljuju.
S obzirom na to da je uistinu slojevit, tekstualno i glazbeno, potrebno je mnogo koncentracije i pažnje, ali i više preslušavanja kako bi se pomnom analizom i pažljivim slušanjem došlo do njegove srži. Skotni je vrag progresivan, na momente psihodeličan, čvrst, ali i mek, s vrlo spretno i zanimljivo ukomponiranim prijelazima, od teških udaraca bubnja i žešćih riffova raspjevane gitare, preko razigranih klavijatura, do govorenih, recitativnih dijelova i vokalnih filtera. Osim tematski, začuđuju i svojim instrumentalnim rješenjima pa je tako taj gotovo barokni element uvijek prisutan. Momci su prkosni, izravni, do bola iskreni, ali ni u jednom ih trenutku ne preuzima bijes pa su žestina i glasnoća pristojno dozirane.
Osjećaje izazvane stanjem u kojemu se društvo nalazi te njime uzrokovanom degradacijom ljudskih vrijednosti kanaliziraju kroz kreativna rješenja i promjene tempa i dinamike, psihodelične stihove i melodije, brutalne riffove i vokalne i instrumentalne tranzicije, razigrane melodije i genijalne narative. Album otvara pjesma “Skotni Vrag”, čiji tekst pripovijeda priču o postanku, upoznaje nas s vragom i objašnjava kako je postao skotan, ali kao i svako djelo, slojevitom interpretacijom insinuira neke svima nam poznate priče iz stvarnoga života. Ukratko i između ostalog – radi sve kako bi dobio svoje imanje, za doručak jede pare, gazda je u tuđoj kafani i uživa u potrošačkom životu.
Ružnoća kao umjetnička vrijednost
Narativno se ističe i “Gigi Aids” koja domišljatom pričom zatvara album, dok posebno relatable možemo smatrati treću po redu, “Bill Gates”, inspiriranu pandemijom tijekom koje je čitav svijet postao pozornica u kazalištu apsurda. Stavljajući se u poziciju svog neistomišljenika, jasno prenose poruku i daju vlastiti glazbeni komentar.
Društvena satira u raljama Skotnoga vraga ne konformira se i ne prilagođava kako bi postala privlačna slušatelju. Ona je estetski ružna, ali upravo zbog toga dobiva na svojoj umjetničkoj vrijednosti i sirovosti te na taj način otkriva realnost koja nas okružuje. Stihovi „Nemoj da se cijepiš, / Čipirat će te bil gejts“, u kontrastu s onim „Volim sve da kačim / Od privatnog života / Živjet u mraku danas je / Sramota!“ izgovoreni od istoga lika prekrasno ocrtavaju oksimoron današnjice. Frustracije iz svakodnevice ilustrirane su u pjesmama “Vlak ili bus” i “Ukrasio mozak”, no u sveukupnoj se raznolikosti dvije ‘numere’ dodatno stilski ističu.
Tekstualno svedene na minimum, pogotovo “Smurf surf” te “Ponekada nikada” dokazuju da Skotnome vragu autorstvo nije jedina vrlina. Potpuno lude i psihodelične, dopuštaju da sva četvorica pokažu svoje vještine u punome sjaju. Prilično je sve ovo ludo i hrabro za jedan prvijenac, možda i pomalo šizofrenično, ali i jako, jako dobro. Skotni vrag kul je djelo talentiranih muzičara i umjetnika koji pred sobom tek imaju dug te uzbudljiv glazbeni put. Nakon ovoga, rado ćemo zaplesati s Vragom.
Format: streaming (YouTube)
Izdavač: samizdat
