Krešimir Stražanac i Krešimir Starčević: Vatroslav Lisinski - Deutsche Lieder/ German Songs

Dva Krešimira i jedan Vatroslav. Dvojica su ponijela kraljevsko ime, više puta prisutno u nizu vladarskih imena koja su obilježila povijest srednjovjekovnih hrvatskih zemalja. Jedan, premda zvuči tako, nije svoje ime našao u tome nizu, ali ga je sâm odabrao u također važnom povijesnom trenutku, onom preporodne težine. Dvojica o kojima je riječ su Krešimir Stražanac i Krešimir Starčević, bas bariton i klavirist, koji su svoje glazbeničko umijeće odlučili staviti u službu glazbe Vatroslava Lisinskog, jednog od najvažnijih skladatelja u povijesti hrvatske glazbe.

Svoju odluku Stražanac i Starčević sproveli su u obliku diskografskog izdanja Vatroslav Lisinski: Deutsche Lieder / German Songs, objavljenog 2026. godine kod izdavača Hänssler Classic. Važno je istaknuti da je ovo drugi diskografski projekt koji Stražanac i Starčević zajedno ostvaruju s ovom izdavačkom kućom, budući da su 2024. godine objavili izdanje Blagoje Bersa: Lieder / Songs.

Mnogo toga „kraljevskoga“, koje podrazumijeva ono krunsko, visoko, prestižno, preuzela je izvedba koju su na izdanju Vatroslav Lisinski: Deutsche Lieder / German Songs ponudili Stražanac i Starčević. Je li to zbog njihova imena? Zgodna je to slučajnost. No, nimalo slučajna nije vrhunska interpretacija dvojice glazbenika potpuno posvećenih traženju i nalaženju glazbenog ideala.

U solo pjesmi to je osobito osjetljiv zadatak jer ova je glazbena vrsta upila u sebe svu dotadašnju povijest solističkog pjevanja uz instrumentalnu pratnju i sav društveni i kulturni zanos koji se akumulirao od zadnjih desetljeća 18. stoljeća te ih ispoljila u formi koja je sintetizirala duh vremena i postala jedno od glavnih značenjskih uporišta glazbe u razdoblju romantizma.

Duh vremena

Specifičnom duhu vremena koji je prožimao Europu pripadao je i Vatroslav Lisinski. Jedna strana priče pokazuje nam Lisinskog kao skladatelja koji se prometnuo u najznačajnijeg glazbenog nositelja novih „nacionalnih“ težnji izraženih kroz ideju i djelovanje hrvatskog narodnog preporoda. Ta je strana priče bila i ostala dominantna. No, druga strana priče kazuje nam da je Lisinski, unatoč nedostatku kontinuiteta u glazbenom obrazovanju i vrlo kratkom životu, svojim skladateljskim opusom i glazbenim stilom odgovorio na „duh“ koji je u snažnim zamasima prožimao Europu u prvoj polovici 19. stoljeća. O tome možda ponajviše svjedoče solo pjesme skladane na tekstove na njemačkom jeziku.

Druga strana priče kazuje nam da je Lisinski svojim skladateljskim opusom i glazbenim stilom odgovorio na „duh“ koji je u snažnim zamasima prožimao Europu

Opus Vatroslava Lisinskog čine ukupno 62. dovršene i sačuvane popijevke, uz još nekoliko njih koje su ili nedovršene ili izgubljene. Uglazbio je najviše pjesničkih predložaka na hrvatskom jeziku, potom na češkom i njemačkom jeziku te se jednom okušao u uglazbljivanju slovačkog jezika. Glazbenici Stražanac i Starčević odlučili su se usredotočiti na osamnaest solo pjesama za glas i klavir skladanih na njemačkom jeziku, što snimku na ovome izdanju čini cjelovitim obuhvatom tog specifičnog dijela opusa Vatroslava Lisinskog. Njihova odluka potkrijepljena je čvrstom idejom, jasnim ciljem i profesionalnim integritetom.

Pogledajmo iz perspektive izvođača. Krešimir Stražanac profesionalnu je karijeru izgradio studijem u Stuttgartu i solističkim angažmanom tijekom sedam sezona u Operi u Zürichu, nakon čega je strelovitim uspjehom nastavio osvajati europske i svjetske pozornice. Njegovo profesionalno „odrastanje“ u okružju njemačkog govornog područja na najbolji se mogući način pretočilo u glazbene i jezične interpretacije skladbi na ovome izdanju. Usavršavao se u Liedu i posvetio mu velik dio svoje pjevačke karijere, a to se iskustvo osjeti u svakoj interpretiranoj glazbenoj frazi.

Krešimir Starčević već je niz godina nenametljiv, ali dosljedan promicatelj projektnog razmišljanja u području glazbene umjetnosti. Voli svoju profesiju, voli svoje suradnike, voli raditi, istraživati i otkrivati, voli dijeliti i darovati i jako vješto svoje ideje pretače u konkretne glazbene projekte. Nije, stoga, neobično da su dvojica glazbenika, u svojim dvama dosadašnjim diskografskim poduhvatima, odlučili umjesto zahvaćanja širine zagrabiti u dubinu opusa dvojice odabranih skladatelja, Berse i Lisinskog.

Nije neobično da su dvojica glazbenika, u svojim dvama dosadašnjim diskografskim poduhvatima, odlučili umjesto zahvaćanja širine zagrabiti u dubinu opusa odabranih skladatelja

Pogledajmo iz perspektive glazbene materije. „Njemačke popijevke“ Lisinskog nikad nisu zaživjele na pozornici. Potvrdu tome možemo naći u tekstu muzikologinje Koraljke Kos objavljenom u notnom izdanju izabranih popijevaka Vatroslava Lisinskog (HAZU, Cantus, 2009.), u kojemu Kos ističe da je „želja urednika i priređivača da ovo izdanje bude poticajno za izvođače i muzikologe te da se biseri vokalne lirike Vatroslava Lisinskog češće i u raznolikijem izboru nego dosad nađu na koncertnim podijima i programima radija“. Posebnu važnost Kos pridaje popijevkama na njemačkom jeziku, ističući da neke od njih „spadaju među najbolje što je skladatelj dao vrsti Lieda“.

Petnaestak godina kasnije stanje se nije mnogo promijenilo, što potvrđuje činjenica da se Lisinskijeva glazba, pa tako ni jedna od „njemačkih popijevaka“, nije našla na programima ovogodišnjeg Zagrebačkog glazbenog proljeća koje je čitav jedan festivalski dan i u sklopu njega četiri održana koncerta, posvetilo solo pjesmama u opusima hrvatskih skladatelja. Nije to kritika programskog odabira koji niti je mogao niti trebao obuhvatiti sve hrvatske skladatelje popijevki, već je pokazatelj da Vatroslava Lisinskog i dalje trebamo upoznavati.

Sklad riječi i tona

Većina Lisinskijevih solo pjesama na njemačkom jeziku, njih dvanaest, nastala je tijekom 1846. godine, a preostalih nekoliko u razdoblju od 1849. do 1851. godine. Među autorima predložaka nisu velika i poznata pjesnička imena, a više njih još uvijek je nepoznatog autorstva. Jedan je tekst nastao prema Byronovom predlošku, jednoga je skladatelj preuzeo iz poznate zbirke Dječakov čarobni rog, a trima pjesničkim predlošcima autor je sâm skladatelj.

Međutim, sadržaj koji nose stihovi otkriva tematiku koja je aktualna u povijesnom trenutku u kojemu ih Vatroslav Lisinski uglazbljuje. U osvitu romantizma čovjek-umjetnik intenzivnije nego ikad prije razmišlja o vječnim pitanjima života, ljubavi, smisla i smrti, temama koje pogotovo pogađaju mladog čovjeka poput Lisinskog.

Sadržaj koji nose stihovi otkriva tematiku koja je aktualna u povijesnom trenutku u kojemu ih Vatroslav Lisinski uglazbljuje

Glazbeni izraz koji Vatroslav Lisinski primjenjuje pri uglazbljenju pjesama sukladan je ranoromantičkom glazbenom jeziku čije je bogatstvo u formi solo pjesme za glas i klavir razradio Franz Schubert u svojemu opsežnom i raznovrsnom opusu, podigavši ovu intimističku glazbenu formu na razinu umjetničke glazbene vrste. Koliko je Lisinski poznavao opus Schuberta i suvremenika moglo bi biti predmet detaljnijih istraživanja, no slušajući „njemačke popijevke“ nije moguće ignorirati u njima prisutan schubertovski impuls.

Neke od njih intimne su i sažete vokalne minijature, druge su pak u baladnoj formi i pripovjednog karaktera. Stražanac i Starčević isprepleli su njihove putanje kako bi dobili potrebnu dinamiku razvoja i ispričali vlastitu priču o skladatelju Lisinskom. Album su otvorili baladom Die Botschaft, porukom koju pjesnik upućuje svojoj voljenoj, s nadom naslućujući njezin odgovor, ali ostavljajući u svojoj slutnji mrvicu sumnje sugeriranu upitnikom kojim završava zadnji stih: „Glas zvonašca čujem blaga / u večeri tihoj toj, / ah, dal’ će mi vratit draga / poljubac i pozdrav moj?“ (za ovu priliku poslužimo se prepjevom Augusta Harambašića). Sumnja raste u idućoj pjesmi Liebe und Ferne u kojoj je ljubav stavljena na kušnju zbog udaljenosti između dvoje voljenih.

Popijevke kojima Stražanac i Starčević biraju otvoriti album jasno pokazuju smjer njihova razmišljanja. Slijedeći ponuđenu nît, interpreti nižu popijevke koje se sadržajno nadopunjavaju i nadovezuju evocirajući osjećajna stanja sukladna „duhu vremena“ – čežnju, nemir, nadanje, razočaranje, slutnju, iščekivanje.

Stražanac i Starčević nižu popijevke koje se sadržajno nadopunjavaju i nadovezuju evocirajući osjećajna stanja sukladna „duhu vremena“

Primjerice, nakon prosjakova lutanja u Der Zufluchtsort koje, iako on naposljetku nalazi utjehu u pomoći koju mu pruža starac, ipak završava njegovom smrću jer onaj koji je pružio utjehu zapravo je sâma smrt, čežnja za utjehom (ovoga puta u ljubavi) nastavlja se razvijati u Das herbste Wort premda pjesnika ipak obuzima razočaranje, a potom se u Der blinde Fischer događa svojevrstan obrat jer pjesnik zaključuje da ipak postoji nešto gore od smrti sâme.

Nova priča razvija se s pjesmom An ein Mädchen u kojoj pjesnik iz strofe u strofu nabraja čime ga je sve ona opčinila, ali svaku strofu završava tužnom mišlju kako ona toga nikad neće biti svjesna, zatim se oprašta od voljene u pjesmi Lebewohl i razmišlja o njezinom osmijehu koji mu donosi sreću u Ihr Lächeln. A onda, bez obzira na sve, odlazi u pjesmi Abreise, znajući da njegov odlazak nikome neće značiti ništa. Gdje je raj, iznova se pita u pjesmi Das Paradies, i nalazi ga, tek kao san, u ljudskim grudima.

Pripovjednu nît moguće je pratiti kontinuirano kroz svih osamnaest pjesama, onako kako su ju na ovom albumu zamislili ispričati Stražanac i Starčević. Pjesnički tekst nositelj je značenja, a glazba ga u tome prati, dopunjuje i podiže na novu umjetničku razinu, čega su svjesni i skladatelj i interpreti.

Primjerice, u popijevci Der blinde Fischer otkriva se vrlo promišljeno i pažljivo združivanje glazbe i riječi, razumijevanje zvučnosti i značenjskih posebnosti njemačkog jezika. Lisinski glazbom reagira na značenje teksta, na tijek sadržaja među stihovima i promjene raspoloženja. Posljednju strofu uglazbljuje tako da ponavlja prvi stih i traži izražajnost, a nakon drugog stiha, kad završava rečeničnu misao, dolazi podulji klavirski intermezzo prije završne misli čiji dvostih donosi zaključnu poantu čitave pjesme: „Od smrtne boli gorči je život bez svjetla.“

Ili pak, kad u popijevci Die herbste Wort od početnog durskog tonaliteta odvede na završetku u istoimeni mol jer ljubiti nekoga tko vas nikad nije volio nije toliko teško koliko trenutak kad čujete riječi: „Ne volim te više!“

Zvukovna paleta glasa i klavira

Lisinskijeve „njemačke popijevke“ donose mnoštvo glazbeno-pjesničkih situacija koje Krešimir Stražanac i Krešimir Starčević uvijek prepoznaju i istančanom interpretacijom na njih reagiraju. Melodijska misao uvijek im je najvažnija komponenta jer ona jest okosnica skladateljeva izraza. Njezina nositeljica vokalna je dionica kojoj Krešimir Stražanac pristupa sa širokom paletom interpretativnih nijansi. Njegove vokalne fraze dišu s frazama teksta, voluminozan glas prilagođava se različitim karakterima, a savršena dikcija pruža užitak slušanja.

Lisinskijeve „njemačke popijevke“ donose mnoštvo glazbeno-pjesničkih situacija koje Krešimir Stražanac i Krešimir Starčević uvijek prepoznaju i istančanom interpretacijom na njih reagiraju

U minijaturama Liebe und Ferne i Lebewohl postiže fantastičnu kontinuiranu melodioznu gestu u cjelokupnom lûku skladbe, svaki stih pjesme An die Tanne boji drukčijom interpretativnom nijansom, a u svakoj ponavljajućoj strofi An ein Mädchen Stražanac nalazi makar i najmanji način da određenim naglasnim težištem ili bojom glasa pruži blagu promjenu karaktera. Posebnu dramatičnost vokalnog izričaja Stražanac pokazuje u nizanju kontrastnih glazbenih odsječaka baladnih popijevaka.

Krešimir Stražanac i Krešimir Starčević

Nježni zapjevi u visinama, čvrstoća u dubinama, blagi vibrato koji nikad ne narušava melodioznost, suptilna glissanda na ciljanim tonskim visinama uvijek u službi melodije putem koje se reflektira sadržaj teksta, dinamička nijansiranja, samo su neke od vokalnih karakterističnosti koje omogućuju Krešimiru Stražancu da s lakoćom postigne i najsuptilnije i najdramatičnije trenutke unutar solo pjesama. U njegovoj interpretaciji prepoznaje se ne samo superiorna vještina već istinsko uživanje u formi Lieda.

U Stražančevoj interpretaciji prepoznaje se ne samo superiorna vještina već istinsko uživanje u formi Lieda

Melodijska misao nije sadržana isključivo u vokalnoj dionici. Kao što formi Lieda jest svojstveno, Krešimir Starčević čini klavirsku dionicu ravnopravnim partnerom glasu. Katkad je pratnja jednostavnija i građena od ritmiziranih akorada, katkad u sebi nosi više motivske izražajnosti, a ponekad, kao u An die Frühlingswinde, vokalna i klavirska dionica nadovezuju se jedna na drugu melodijsko-ritamskim figurama. Katkad djelomično dotiče tonske pozicije ili melodijske fraze vokalne dionice, na taj ju način podupirući, a ponekad, paralelno uz vokalnu, gradi vlastitu melodijsku liniju.

U solo pjesmi Ins wärmere Land oba se principa savršeno nadopunjuju. Čak i kad je naoko jednostavna, u popijevci Die Heimat Starčević ostvaruje pokretljivost akordičke pratnje, a u Abreise joj daje dodatnu odrješitost.

Lisinskijev pristup klavirskoj dionici vrlo je raznolik u ovih osamnaest popijevaka, u smislu glazbenog oblikovanja i u smislu strukturne zastupljenosti. Krešimir Starčević se samouvjereno kreće među tim raznolikostima, čuvajući prirodnu istaknutost vokalne dionice kao nositeljice teksta, ali dajući klaviru ulogu koju mu je namijenila forma ranoromantičarskog Lieda – ulogu uporišta koje će oblikovno, harmonijski, dinamički, artikulacijski i melodijsko-ritamski stvarati ozračje u kojemu pjevana riječ može zasjesti na svoj pijedestal.

Priča o Lisinskom

Od prve do posljednje skladbe na diskografskom izdanju Vatroslav Lisinski: Deutsche Lieder / German Songs bas bariton Krešimir Stražanac i klavirist Krešimir Starčević ostvarili su profinjenu zvukovnu ravnotežu, idejnu usklađenost i interpretativni zanos.

Ispričali su svoju priču o jednom od najznačajnijih hrvatskih skladatelja, promišljeno pristupivši oblikovanju cjeline slijedeći pjesničku nît, glazbeno oblikovanje i oživotvorenje „duha vremena“ koji je ova djela prožeo. Zaključili su – oproštajem. Popijevkama Einsame Träne, Ins wärmere Land i Abschiedslied pjesnik slavi svoje skrivene suze, utjehu od svijeta koji je postao prazan nalazi u toplini smrti i oprašta se znajući da će ostati živjeti u sjećanjima prijatelja. Nijedan od oproštaja nije lak, no Lisinskijeva glazba odiše blagošću, pomirenjem i vedrinom.

Od prve do posljednje skladbe, Krešimir Stražanac i Krešimir Starčević ostvarili su profinjenu zvukovnu ravnotežu, idejnu usklađenost i interpretativni zanos

Album su glazbenici snimili u Studiju Bajsić Hrvatske radiotelevizije u Zagrebu tijekom nekoliko dana u veljači 2025. godine, a zanimljivo je da je glazbenu produkciju, snimanje i uređivanje odradio Krešimir Stražanac. Za konačno dotjerivanje albuma, miksanje i mastering zaslužni su Federico Solazzo i Marijana Begović, a tekst u popratnoj knjižici primjeren informiranju inozemne publike napisao je muzikolog Domagoj Marić. Nažalost, propust izdavača dogodio se pri navođenju imena autora pjesničkih predložaka – ispravno su navedena u popisu skladbi na poleđini (omotu) izdanja, u odnosu na tri pogrešna navoda u cjelovitom popisu tekstova svih pjesama u popratnoj knjižici izdanja.

Hrvatskoj glazbenoj javnosti zanimljiv bi podatak mogao biti da su se Krešimir Stražanac i Krešimir Starčević, pripremajući ovaj glazbeni projekt, služili dvosveščanim notnim izdanjem Lieder auf deutsche Texte Vatroslava Lisinskog, koje je 2021. godine objavila Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika u redakciji Felixa Spillera. Među njima je Ihr Lächeln koja je zapravo nedovršena jer joj nedostaje zadnja riječ pjesničkog teksta.

„S obzirom na to da je popijevka zapisana do 38. takta, u sljedećem 39. taktu redaktor je dopisao završnu riječ i note te završna četiri takta u dionici klavira“, objasnio je u predgovoru Felix Spiller. Istim postupkom, ali notno malo drukčijim rješenjem, poslužio se i Zoran Juranić pri redakciji iste pjesme za notno izdanje Vatroslav Lisinski: Popijevke (izbor) iz 2009. godine u izdanju HAZU-a i Cantusa.

Diskografskim izdanjem Krešimira Stražanca i Krešimira Starčevića otvara se izvrsna prilika ne samo za plasiranje Vatroslava Lisinskog inozemnoj kulturnoj javnosti, osobito glazbenim krugovima njemačkog govornog područja, već i za potencijal njegove kontinuirane prisutnosti u tim krugovima. Objavljivanje diskografskih izdanja kod inozemnih izdavača tome itekako puno pomaže, a kad je uz to riječ o vrhunskoj izvedbi, kakva jest Stražanca i Starčevića, opravdanost i uspješnost njihova zajedničkog poduhvata je neupitna.

Diskografskim izdanjem Stražanca i Starčevića otvara se izvrsna prilika ne samo za plasiranje Lisinskog inozemnoj kulturnoj javnosti, već i za potencijal njegove kontinuirane prisutnosti u tim krugovima

Sljedeći korak glazbene struke trebao bi odgovoriti na pitanje kako Lisinskijeve „njemačke popijevke“ učiniti kontinuirano prisutnima na koncertnim repertoarima u Hrvatskoj. Jer počesto se događa da glazbenici iznova biraju na koncertnim programima izvoditi ili u obrazovnom sustavu podučavati ista i ustaljena glazbena djela. Primjerice, na jednom koncertu Zagrebačkog glazbenog proljeća apsolutno je osvježavajuće bilo čuti Bersina Edwarda umjesto nekih skladateljevih popijevaka za kojima se uobičajeno poseže.

Potrebno je malo hrabrosti, ali i malo znanja – a prije obojeg, kvalitetnog informiranja i glazbene znatiželje.