Trokut: Digital Soul

Jeste li se ikad susreli s nekom glazbom koja vam se sviđa, bili nesigurni u vezi toga u koji bi ona (pod)žanr spadala te zatim pojurili na internet, da bi onda na različitim portalima, blogovima, ili nečem trećem vidjeli da se zapravo nitko sasvim ne slaže o kojoj se žanrovskoj odrednici zapravo radi?

Ako proguglate Trokut, prvo ćete naravno naići na geometrijski lik, ali ako toj pretrazi dodate i riječ ‘’bend’’ ili ‘’glazba’’, nakon prvih nekoliko rezultata vjerojatno ćete doći do zaključka da se radi o peteročlanom (ponekad i četveročlanom) electronic-jazz-pop bendu s primjesama trip-hopa – e sad, što bi, zaboga, bio electronic-trip-hop-jazz-pop?

Foto: Bernarda Murn

Šalu na stranu, kad vidite tko je sve uključen u projekt, stvar postaje dosta jasnija, jer se radi o manje ili više eminentnim imenima hrvatske jazz i eksperimentalne scene: Jerko Jurin na bubnjevima, Luka Čapeta na električnoj gitari, Hrvoje Kralj na bas gitari i Jaka Arh na saksofonu. U obliku kvarteta prvo su izdali album Shapeless (Rika Muzika, 2020.) – s time da je tad gitaru svirao jedan drugi istaknuti hrvatski gitarist, Filip Pavić – koji je svakako bio nešto fokusiraniji na spoj elektronike i jazza, da bi onda u taj sklop došla i vokalistica i klavijaturistica Ana Čop.

Četiri plus jedan je pet, Trokut postaje kvintet (ako to matematički ima smisla), a EP Rotate, Align (Rika Muzika, 2022.) izdan dvije godine kasnije označio je blago, ali osjetno jačanje utjecaja popa kao nekog trećeg žanrovskog težišta Trokuta.

Drugi punokrvni Trokutov album, Digital Soul (Intek Music, 2026.), predstavlja još snažniji zaokret prema elektronici i popu kao temeljnim žanrovskim odrednicama, dok je jazz tu tek na momente, snažne ali kratkotrajne. Veliki je to pomak za napraviti u dva albuma, u pojedinim pjesmama i tektonski, a još ga većim čini i činjenica da se ne radi o učinku petogodišnje vremenske distance, jer iako je Digital Soul izdan, evo, danas, sav je materijal snimljen sad već prilično davne 2023. godine, tako da su članovi benda očito osjetili da se u tom novom smjeru isplati ići što prije. Željezo se kuje dok je vruće, kažu.

Digital Soul predstavlja još snažniji zaokret prema elektronici i popu kao temeljnim žanrovskim odrednicama, dok je jazz tu tek na momente, snažne ali kratkotrajne

No kakav je Digital Soul kao album? Zlobnici bi možda rekli da je tu jazza ipak premalo, ali to bi bio puno veći problem da pjesme na albumu nisu toliko prokleto zarazne. Počevši od Finding You koja kombinira interesantne harmonijske progresije, obilato korištenje. arpeggiatora na klavijaturama (u dionici gostujućeg Marina Vinje), prog gitaru i drum ‘n’ bass, dok se tekst bavi kompleksnošću međuljudskih odnosu u digitalnom dobu.

Battery Low, sljedeći broj na albumu, s druge strane je puno ritamski određeniji, s jasnim beatom i repetitivnom harmonijskom progresijom, dok razvedenu melodiju udvoje iznose glas i saksofon. Pa se onda u taj slog uključi i Čapeta s vrlo inspiriranim solom, a zvučna tekstura koja u tom momentu nakratko nastaje jako je bogata i impresivna. Međutim, naslovno pražnjenje baterije uzima maha, a koliko god outro bio kontemplativan i, jednostavno, lijep, teško je oteti se dojmu kako je meso pjesme ipak vrijedilo malo više proširiti.

Singlom Fix You najavljen je album, a nije teško prosuditi zašto se ekipa odlučila baš da ova kompozicija predstavlja Digital Soul. Rastavljeni akordi koji ju otvaraju i čine njenu harmonijsku okosnicu sugeriraju trenutak kad ugrabite neki novi item u jednom od ranijih igara u serijalu The Legend of Zelda, a groove koji se na nj naslanja tipično je trip-hopast, ali jako fino upakiran. Prvu strofu i refren pjeva Ana Čop, što je očekivano, ali onda na drugoj strofi dužnost lead vokala preuzima Čapeta, čija je dionica svakako jedno od otkrića cijelog albuma.

Čapetina je dionica svakako jedno od otkrića cijelog albuma

Running je sljedeća skladba na meniju, čija me vibra osobno ponajviše podsjetila na projekt Beat Music Marka Guiliane (kojega Jurin, kao idejni začetnik Trokuta, često spominje kao uzor), a potkraj pjesme se sa jako razvedenim i vrlo pitkim solom javlja i saksofonist Arh, čija je uloga u tkivu albuma, mora se reći, ipak premala. U sličnom stilu je i skladba Golden Days, s Jurinovom dionicom koja me opetovano tjerala na pronalaženje prve dobe u taktu.

Remains je za moje uši najuspjelija skladba na albumu, koja u svojih 4 minute i 42 sekunde uspijeva biti toliko slojevita i raznolika, s raznorodnim zvučnim teksturama koje se svejedno ne natječu za pozornost vaših ušiju, nego tvore cjelinu koja je izrazito zahvalna za slušanje, jer možete stalno pronalaziti nešto novo za što se može (i vrijedi!) uhvatiti. A onda kao svojevrsni outro nastupa još jedan solo na saksofonu, malo statičniji od onog u pjesmi Running, no svejedno vrlo inspiriran.

Remains je za moje uši najuspjelija skladba na albumu, koja u svojih 4 minute i 42 sekunde uspijeva biti slojevita i raznolika…

Malo je začudno da jedan sastav tek na posljednjoj kompoziciji na albumu otkriva još jedan kut gledanja na žanr, ali bend se s Dark Matters kao pravim outroom odlučio, izgleda, na istraživanje nečega što bi bilo puno bliže ambijentalnoj glazbi i možebitnom povratku improviziranim korijenima Trokuta, s beatom koji se postupno javlja, mijenja i nestaje, harmonijama koje se doimaju kao da su tu samo u službi zvukovne boje te vokalnim dionicama i dionicama saksofone koje se doimaju sasvim proizvoljnima, dok najednom svo to bogatstvo zvuka jednostavno iščezne.