Viktorija Čop: Gravitacije za bas klarinet i gudački kvartet
Iako se radi o skladbi ranijeg nastanka unutar opusa Viktorije Čop, Gravitacije već na prvi pogled i danas pobuđuju interes zbog zanimljivog odabira instrumentacije, odnosno kombinacije bas klarineta i gudačkog kvarteta. Skladba je nastala 2009. godine, a sama ideja započinje zbog želje za suradnjom između skladateljice i klarinetista Ratka Vojteka. On ju iste godine, uz gudački kvartet Rucner, praizvodi u Hrvatskom glazbenom zavodu, a 2013. godine ju kvartet Rucner uvrštava na trostruko CD izdanje povodom 15. obljetnice osnutka kvarteta.
U svakom od četiri stavka bas klarinet posebno je istaknut, dok kvartet predstavlja svojevrsnu pratnju ili, bolje rečeno, boju, popunu. No ovdje se ne radi o tipičnom odnosu solista i pratnje zahvaljujući izrazito jezgrovitom glazbenom materijalu svakog stavka. On se uglavnom sastoji od ostinata, no njegovo tretiranje nipošto nije blisko estetici glazbe minimalizma, već je mnogo više usmjeren prema istraživanju zvukovnog kolorita. Sam prvi stavak započinje definiranjem svojeg ostinatnog zvuka, odnosno pojavljuju se ponavljajući tonovi u svim instrumentima (uz efektan air sound klarineta) iz kojega se razvija sve razigraniji glazbeni materijal prema njegovom završetku.
Tijekom čitave skladbe gudački su instrumenti vrlo često postavljeni u svojem niskom registru čime ih boja bas klarineta istovremeno upotpunjava, ali se zbog prirode i timbra ovog instrumenta on ipak i ističe. Ta solistička dionica, koja je često također dio ostinata, kao da pokušava pobjeći iz njegovog ritma s povremenim solo istupima, no odlučnost i „upornost” repeticija u gudačkim instrumentima privlače ju poput gravitacije. Ovo je posebno istaknuto u drugom stavku koji formalno predstavlja jednu cjelinu, odnosno značaj forme i glazbenog tijeka zamijenjen je značajem delikatnog i decentnog motivičkog razvoja koji direktno utječe na orkestraciju te stvara jedinstven ukupan zvuk.
Sami gudački instrumenti povremeno imitiraju spomenute solističke istupe, no mnogo se brže vraćaju u prevladavajuću „stabilnost” ostinata. On je najčešće postignut ponavljajućim tonovima sitnijih notnih vrijednosti ili određenog ritamskog obrasca.
Ovom prevladavajućem tipu tretiranja glazbenog materijala donekle kontrastira središnji, treći stavak, u kojemu dominira kruženje oko određenih tonskih visina koje kao da se upravo razvija od repetiranja jednog tona u prethodnim stavcima. Dionica klarineta ovdje je posebno razvijena, poput kakve kadence, dok se gudači pojavljuju tek povremeno, najčešće na završetcima glazbenih fraza dionice klarineta, kao da predstavljaju njegove zvukovne sjene.
Skladba Gravitacije primjer je vrlo spretnog pisanja za bas klarinet te uspješnog uklapanja različitih tipova instrumenata; iako se oslanja na poznato, istovremeno predstavlja nešto novo. Poznato je zasigurno igra s repeticijom, a novo je zanimljiva zvukovna slika koja se njome dobiva. U posljednjem stavku ona je najsvjetlija, možda zbog toga što su gudači uspjeli „pobjeći” iz gravitacijske snage klarineta u viši registar. I dionica klarineta je u ovom stavku u višem registru, no na samom kraju se ipak pojavljuju dva gravitacijska centra: iz jednog svijetlog repetirajućeg tona u gudačima, klarinet se ipak vraća u svoj duboki registar, a ovom neobičnom orkestracijskom sliku zvukovne podvojenosti završava čitava skladba.
