Špancirfest završen uz 300 tisuća posjetitelja i Bajagu

Završio je Špancirfest. To je već uobičajena rečenica za kraj kolovoza, početak rujna posljednjih 27 godina, a ništa drugačije ne može biti ni ove godine.

U deset je dana festival posjetilo oko 300 tisuća ljudi, neslužbena je to brojka koja će vjerojatno biti potvrđena kroz koji tjedan dok se slegnu dojmovi i otkrije statistika varaždinskog festivala na uobičajenoj konferenciji za medije na kojoj se već godinama govori o rastu brojki u svim segmentima.

Špancirfest se ne može gledati samo kao glazbeni festival, ali, kako smo već mnogo puta spomenuli, upravo glazbenici i izvođači privlače najveći broj posjetitelja na festival pa je red da naša koncentracija i pogled iza naočala padne upravo na glazbeni program. Spomenut ćemo one najistaknutije koji su kroz deset dana prošli festivalom, što na glavnoj pozornici kod Starog grada, što u party zoni, što kod vile Bedeković. Krećemo kronološki: Disco Opera, Zvonko Bogdan, Cubismo, Rolling Quartz, YB i Dino Jelusick, Vieux Farka Toure, S.A.R.S., Gipsy Kings by Diego Baliardo, Urban&4 i gudački orkestar, Minea, Rundek & Ekipa, Koza Mostra, Letu štuke, PipsChips&VideoClips, VTO i Igor Geržina ansambl s Markom Toljom te za kraj, u Varaždinu uvijek dobrodošao, Bajaga. Na programu je bila još Amira Medunjanin, ali je zbog loših vremenskih prilika njezin koncert otkazan te je već postavljen u raspored za sljedeće izdanje festivala.

YB / Špancirfest

Sve za nekoga i za svakoga ponešto, mogla bi biti krilatica ovog programa koji je miš-maš od world musica preko tamburica do rocka i popa, uz reggae, zabavnu i flamenco te latin jazz glazbu.

Bend u stalnom pokretu

Cubismo je prvi dan bio odličan i tu nemamo prevelike zamjerke osim da koncert nije trajao do duže u noć, s obzirom na to da je počeo odmah nakon Disco Opere s druge strane bedema. Hrvoje Rupčić na bubnjevima i udaraljkama vođa je ovog benda koji nosi poruku jazza s afro-kubanskim ritmovima. Doslovno nitko nije mogao ostati miran na ”Na na na na”, ”Ay mi Cuba” i pokretačku ”Yumbambe”. Pjevači se neprestano izmjenjuju, bend je u stalnom pokretu, na pozornici se događa zaista prava magija kao da je Cubismo proizašao izravno iz Južne Amerike, a ne nastao prije 30 godina u Zagrebu.

Mali zapuh novoga na Španciru dobili smo s južnokorejskim bendovima Rolling Quartz i YB (Yoon Do-hyun Band) prve festivalske subote. YB-u se na pozornici pridružio i Dino Jelusick pa se za, recimo to tako, ljubitelje malo žešće glazbe nije moglo pronaći zanimljivije mjesto u gradu tog dana pogotovo jer je to svima bio premijerni nastup na festivalu. Dino Jelusić je prije par godina sudjelovao u jednoj radionici u Gajevoj ulici, ali to ne računamo kao njegovo koncertno učešće na Špancirfestu. Reakcije na većini ipak nepoznate korejske bendove bile su čak i iznad očekivanja, vrlo pozitivne, te se činilo da nekoliko tisuća ljudi prepoznaje barem one najpoznatije pjesme petero Korejki u ”Fearless” i ”RE.BOLD” uz poneku obradu nešto poznatijih sastava. YB su nešto duže na sceni, na ”It Burns” im se pridružio i Jelusick pa se uz titlove na pozornici čuo i sing-along.  Tu su bile još i ”Arirang”, ”Voyeurist”, ”Rebellion” i ostale.

Rolling Quartz / Špancirfest

Oba su benda nakon Špancirfesta nastavila svoju mini turneju po Hrvatskoj pa su nastupali u Rijeci, Zagrebu i Valpovu. S obzirom na to da su svugdje drugdje svirali na nešto manjim prostorima, u Varaždinu ih je zasigurno gledalo najviše ljudi. Na kraju, bendovi su na kraju ispali i pravo iznenađenje festivala jer su energetski preuzeli veliku pozornicu pred (možda) premalo ljudi, vokalne i sviračke sposobnosti doveli su i u publici neke skeptike do prosvjetljenja pa na kraju s gostima s Dalekog istoka nikako ne možemo biti razočarani.

Pjevač, ali i dirigent

U utorak smo nakratko svratili na Gipsy Kings i vidjeli osmeročlani bend prevođen Diegom Baliardom, osnivačem benda i gitaristom. Kao i prije nekoliko godina na istom mjestu, publika je dočekala ”Bamboleo” i ”Volare” da se raspleše, dok je u međuvremenu tratilo vrijeme s plesom ‘s noge na nogu’. S obzirom na renome benda, shvaćamo da je podložan za glavnu pozornicu festivala, iako bi atmosferom i brojem publike sve zajedno puno bolje odjeknulo u manjem prostoru, npr. pozornici party zone koja se nalazila preko puta.

Urban&4 ponovio je svoj nastup iz Arene Varaždin iz 2024., kad je također na pozornicu stupio s desetak članova gudačkog orkestra. Ovaj na Španciru razlikovao se utoliko u minutaži jer ga je zaokružio na dva sata, izbacivši nekoliko pjesama s repertoara u odnosu na Arenu, ali daleko od toga da nije držao vodu. Urban kao pjevač (i dirigent) drži pažnju tijekom pjesama i između njih, publiku stalno držeći fokusiranu, pogotovo kada zapne s ”Kunderom”, ”Mojom vodom” i ”Moja”. Ustvari, nevjerojatan je repertoar koji Urban i Četvorka nose sa sobom te koliko su to lijepo ukomponirali s gudačima. Nije se osjetio izostanak žestine, a osim blagog početka, gotovo da i nije bilo vremena za ‘manje pjevne’ pjesme. Na kraju možemo žaliti što se nije sviralo ”Priđi mi bliže”, ”Black Tattoo”,  ”Glas jeka”, ”Kasno je za ljubav”… previše je tu nekih osobnih želja, ali Riječani si mogu dati takvu komociju da bez problema imaju i trosatni koncert bez praznog hoda.

Darka Rundeka s Ekipom nismo gledali neko vrijeme pa je bilo zanimljivo čuti što se novoga zbiva kod njih. Kiša je na pola sata odgodila njihov nastup, a tonska je napravljena doslovno pred ispunjenom pozornicom kod vile Bedeković. Koliko je to za sjedeći koncert koji se odvio, a koliko za stajaći, možda je najbolje pokazala ”Ay Carmela” kad se činilo da publika zaista želi još prisnije učestvovati u nastupu, iako je svima „želja samo jedna…“. Rundekova Ekipa je sjajna, iako se nekima sigurno neće svidjeti drugačiji aranžmani nekih pjesama, nikako se ne može reći da cijela izvedba nema glavu i rep – Rundek ne priča puno između pjesama (osim kad govori o životinjskim pravima), ali moglo bi se reći da u većini njegovih pjesama on ni nije glavni akter. Često se tu svojim dionicama ističu Ana Kovačić na saksofonu i Igor Pavlica na trubi. Dojmljive partiture imao je i Miro Manojlović na vibrafonu i Roko Crnić na basu, čija je ”Mila” prekrasan nastavak poetike Rundeka i Haustora te je bila jedan od neočekivanih vrhunaca koncerta.

Darko Rundek / Špancirfest

Kao prst i nokat

Koza Mostra dinamičan je grčki bend koji je došao nakon Rundeka na pozornicu party zone te se čini da ih je publika pomalo i podcijenila. Na granici rocka i punka, s pomalo tradicionalnim tonovima grčke, ne puštaju nikoga na miru i traže od ljudi ispred njih da skaču, plešu i vesele se. Bend je u proteklim godinama svirao na respektabilnim europskim festivalima te peče svoj zanat od 2012., a o njihovoj uigranosti i komunikaciji s publikom postoje samo riječi hvale. Nakon dva bisa i obrada ”Ace of Spades” i ”Jump Around”, mislimo da su svi mogli biti zadovoljni onime što su vidjeli i čuli. U narednom razdoblju možete ih još uhvatiti i u nekim hrvatskim gradovima pa preporuka potpisnika ovih redova itekako stoji.

Letu štuke i Pipsi, nije to neka novost, su kao prst i nokat te su bili zaduženi za drugu festivalsku subotu na glavnoj pozornici. Nažalost, vrijeme nije išlo u prilog, kiša je nemilosrdno padala od kasnijih popodnevnih sati pa sve do duboko u noć pa su oba nastupa za publiku prošla pod kišobranima i kabanicama. Možda bi se pronašla tu još i koja osoba više da oba benda nisu u proteklih pola godine već nastupala u Varaždinu. Letu štuke su nam promakle, ali Pipsi nisu. Ostali smo i iznenađeni kako je bilo dovoljno ljudi da se napravi atmosfera kao da svi posjeduju fan ulaznice ili da bolje kažemo, samo najuporniji ostaju. Da, lijevalo je kao iz kabla, ali kako su Ripper i bend bili u dobroj formi na pozornici, zaista nije bilo drugog izbora ni za onih 800-900 ljudi ispred njega. Set je bio samo hitovi, vjerojatno se nešto laganije i izbacilo jer nije bilo vremena na bacanje. Bend je još jednom pokazao kakvu publiku ima, publika je još jednom stavila bend na vrh svojih prioriteta i to je to. Uzajamna ljubav koja ne prestaje.

Bajaga je ostavljen za posljednji dan festivala. Svi znamo što se događa u Hrvatskoj, otkazivanja i zabrane su u modi te nam je drago da se za nastup na Špancirfestu, barem u javnosti, nisu predlagale barikade i slične stvari. Dovoljno je i reći da je Bajaga privukao najveći broj posjetitelja na ovogodišnjem Španciru – govori se o brojci od oko 20 tisuća ljudi koji su dva sata slušali pjesme s Prodavaonice tajni, Pozitivne geografije, Sa druge strane jastuka i ostalih albuma koje Momčilo nosi u svojoj diskografiji. Bajaga je tako treći put nastupio na Španciru, drugi put ga zatvorio te uz veliku podršku i vrlo emotivno spustio zastor na 27. izdanje.

Bajaga / Špancirfest

Spomenuli smo u ovom izvještaju samo vrh sante leda toga i onoga što je Špancirfest. Već dobro znate da je varaždinski festival obilježen performerima, predstavama, programima za djecu i mlade, štandovima, brojnim dodatnim sadržajima koje spoznate kroz šetnju gradom. Brojke su neumoljive, pokazuju rast po potrošnji, noćenjima, dolascima, no po pitanju glazbe tu je dojam je da je Špancirfest u nekim prijašnjim izdanjima bio snažniji, raznovrsniji i odvažniji u izboru izvođača.