Tomislav Oliver: "Umjetnost traži umjetnike, a ne epigone"
2021. godina bit će godina legendarnog Muzičkog biennala Zagreb. Svake dvije godine ova kultna manifestacija stavlja Zagreb u središte svjetske scene suvremene klasične glazbe, impresionirajući razinom kreativnosti i inovativnosti programa te samog koncepta. Jedan od članova programskog odbora biennala, skladatelj i muzikolog Tomislav Oliver, otkrio nam je što nas očekuje na nadolazećem izdanju festivala koji će se održati u najizazovnijim vremenima u povijesti glazbene umjetnosti. Također, razgovarali smo o suvremenoj klasičnoj glazbi, specifičnosti i ljepotama žanra te skladateljskom procesu.
Član ste Programskoga odbora biennala. Koja je Vaša vizija za MBZ 2021.?
Vjerujem da će ovo, po svemu sudeći, biti zaista posebno izdanje festivala. Muzički biennale Zagreb slavi 60. obljetnicu u trenutku kada su kulturnu scenu uzdrmali mnogi problemi koji traže korjenite promjene. Protekla je godina pokazala da su narativi na kojima funkcioniraju institucije suvremene kulture, a time i glazbe, u krizi te da se mijenja način konzumiranja kulture. Format festivala suvremene glazbe svakako prolazi kroz određeno prevrednovanje. Biennale je festival duge i bogate tradicije, najveći i najdugovječniji festival suvremene glazbe na ovim prostorima i prioritetno nam je očuvati njegov status te opravdati visoke kriterije koje je festival nametao svih ovih godina. U tom smislu, tradiciju doživljavam kao oslonac, a ne kao breme, tim više što je dio te tradicije upravo promjena kroz koju je festival prolazio u svojim mnogobrojnim izdanjima. Od ovog izdanja očekujem mnogo, usprkos uvjetima koji su nam nametnuti krizom COVIDA-19. Upravo su nas takvi uvjeti prisilili, ali i inspirirali za iznalaženje novih ideja kojima smo, vjerujem, obogatili ovo izdanje.
Kakva je pozicija, iz Vaše perspektive, suvremene klasične glazbe u Hrvatskoj? Postoji li mjesto za napredak i dodatnu popularizaciju žanra? Ako da, kako, na koji način?
Teško je govoriti o poziciji glazbe koja je u svojoj esenciji bila rezervirana za ponešto uski krug interpreta i zainteresiranih slušatelja. Takav je i slučaj sa scenom suvremene klasične glazbe u Hrvatskoj, koja je relativno mala, ali izuzetno živa i šarolika. Nova glazba u Hrvatskoj doživljava konstantni (generacijski) preobražaj koji otvara mjesta za nove aktere, ali i crossover projekte s drugim umjetničkim žanrovima čime se njezin doseg konstantno širi. Smatram da popularizacija dolazi s izvrsnošću na koju publika ne može ostati ravnodušna i to je ono čemu bi svi trebali težiti. Također, primjećujem veoma pozitivne i dobrodošle promjene na sceni u vidu novih festivala, koncertnih ciklusa, ali i skladatelja, izvođača i publike koji ovu scenu čine. Ovakva glazba, naravno, nikad neće postati mainstream, ali se njezin utjecaj vrednuje na drugačijoj razini.
“Na moju glazbu utječe širok spektar ideja, često i koncepti kontrastirajućih perspektiva, nemogućih situacija i prostora.”
Onima koji se do sada nisu susreli sa suvremenom klasičnom glazbom, kako biste im opisali ovaj žanr?
Nemoguće je opisati tako stilski raznovrsnu glazbu, glazbu koja živi kroz nevjerojatne, briljantne, a ponekad i sulude ideje skladatelja te općenito umjetnika koji ju stvaraju. Ako bih se morao odlučiti za određeni opis, rekao bih da je to glazba koja pomiče granice u emocionalnom i intelektualnom smislu, konstantno postavljajući pitanje: što je to glazba i na koji način ju doživljavamo? Svakako da bi najbolji način upoznavanja s takvom glazbom bilo slušanje djela skladatelja koji su klasici žanra; Ligetija, Xenakisa, Bouleza, Lutoslawskog, Cagea, Stockhausena, Griseya, ali i novijih aktera poput Alexandra Schuberta, Simona Steena Andersena, Rolfa Wallina itd. Slušatelj „otvorenog uha“ će u ovoj glazbi zasigurno pronaći nešto za sebe. Uostalom, ova je glazba konstantno oko nas, protkana kroz razne druge umjetnosti i potrebno je samo osvrnuti se i obratiti pažnju. Tekovine i utjecaji suvremene glazbe su u smislu svjetskog mainstreama prodrli u mnoge soundtrackove filmova i predstava.
Također djelujete i kao skladatelj. Kako nastaju Vaše skladbe, kako izgleda stvaralački proces?
Proces obično počinje vizualizacijom koncepta kojeg sam si nametnuo. Vizualizacija mi se čini kao adekvatna riječ u ovom slučaju jer sam pri radu na mnogim skladbama često kretao od grafičke skice koja se u nastavku razvijala u skladbu ili njezine dijelove. Na moju glazbu utječe širok spektar ideja, često i koncepti kontrastirajućih perspektiva, nemogućih situacija i prostora. Istaknuo bih koncept uzroka i posljedice u glazbenom narativu te pitanja što se događa u dramaturškom smislu, ako se poigravamo tim. U recentnijim se skladbama poigravam konceptom „heterotopije“ – narativnog okvira, ontološkog prostora u kojem fragmenti mogućih narativa egzistiraju istovremeno, ali bez neke implicitne hijerarhije. Volim konstruirati i dekonstruirati taj prostor „glazbene heterotopije“ kroz superponiranje i koliziju elemenata, pri čemu svaki od njih predstavlja drugačiji diskurs po strukturi, tempu, registru i tehnikama sviranja. Fascinira me izgradnja tako nestabilne strukture u kojoj se elementi distorziraju od svoje izvorne slike i položaja, sve dok se čitava struktura ne uruši. Stanje ravnoteže je ipak najljepše u onom magičnom trenutku – tik pred raspadom.
Djelujete kao docent Muzičkoj akademiji, kako je raditi s mladim glazbenicima? Inspiriraju li Vas? Što je najbolji savjet koji im dajete?
Posao skladatelja je u suštini samotan posao koji zahtijeva veliku disciplinu i predanost. Rad s mladim i ne tako mladim glazbenicima mi pruža nezamjenjiv izravni kontakt koji je za skladateljskim stolom nedostupan. Oblikuju me na isti način na koji, nadam se, i ja oblikujem njih. Među nekima od svojih bivših studenata pronašao sam veoma inspirirane i gorljive interprete koji su itekako utjecali na moj rad, ne samo svojim sviranjem, već prije svega zanimljivim idejama i nekim novim perspektivama na moje skladbe. Ono što im uvijek govorim je da budu predani u svojoj autentičnosti. Umjetnost traži umjetnike, a ne epigone.
“Veoma sam uzbuđen oko mnogih koncerata i projekata na čijoj organizaciji radimo.”
Koji je najbolji savjet koji ste vi dobili u skladateljskoj karijeri?
Duhovita dosjetka mojeg profesora s ESMUC-u u Barceloni, velikog španjolskog skladatelja Mauricia Sotela: „Ne žali se da imaš previše posla! U tim si godinama. Pogledaj Daniela Barenboima, trostruko je stariji od tebe, a i dalje neumorno koncertira. Ovo nije posao, ovo je poziv!“ Dodao bih još izjavu akad. Marka Ruždjaka, svojeg profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i genijalnog skladatelja, koju mi je izrekao odmah po diplomiranju: „Sada zaboravi sve što smo učili i počni ispočetka sam!“
Koji je nastup na MBZ-u Vama ostao u posebnom sjećanju?
Nad ovim sam se pitanjem zbilja zamislio jer je previše koncerata koji su me oduševili. Ako bih se baš morao odlučiti za jedan, bila bi to izvedba glazbeno-scenskog projekta The Otheroom norveškog skladatelja Rolfa Wallina u foajeu Nacionalne sveučilišne knjižnice.
Čijem se nastupu ili kojem se događaju na nadolazećem biennaleu posebno radujete?
Veoma sam uzbuđen oko mnogih koncerata i projekata na čijoj organizaciji radimo. Službeni program bit će objavljen u veljači 2021., kada ću rado odgovoriti na ovo pitanje.
Izvor: www.sound-report.com
