Veliki izvještaj s Velvet festivala: Pola litre gemišta, jedna slomljena noga i brojni otkriveni glazbenici
Velvet festival, šesti po redu, održao se u Puntu na otoku Krku. Organizatori su ponovno opravdali reputaciju opuštenog i snenog slavlja na pješčanoj plaži. Jedna glavna pozornica i dvije sporedne ugostile su mnoštvo bendova i DJ-a iz regije i svijeta, s naglaskom na indie rock i synth pop glazbu.
Unatoč vrhunskoj organizaciji i ugodnoj atmosferi, glazbena postava ostavljala je dojam potpunog pogotka ili promašaja.
„Otkud tebe ovdje?“, upitali smo prijatelja Hrvoja kojeg, sudeći po njegovom glazbenom ukusu, uopće nismo očekivali na Velvetu.
„Pa evo, završio sam ovdje prošle godine skroz slučajno i svidjela mi se energija na festivalu, jako je chill. Ove godine odlučio sam se vratit jer ti ovo dođe kao odličan ‘mini godišnji’. Plaža, more, dobri DJ-i, kul ljudi, spavanje u hammocku i jako jeftina cuga. Ne može bolje! Nađemo se večeras na beach stageu pa popijemo pivu“, odgovorio nam je u hodu dok je na šetnici uz more tražio kiosk s cigaretama, noseći bocu vode pod rukom, sunčane naočale, raskopčanu plavu košulju i ružičaste kupaće gaće.
U našoj kratkoj razmjeni nijednom nije spomenuo izvođače od prijašnje noći, osim da su mu se svidjeli Nipplepeople jer je za njih jedino čuo.
Slično se moglo čuti i od ostalih ljudi koje smo upoznali i sreli u Puntu.
Za mnoge bendove prvi puta su čuli baš tog vikenda – neki su im bili totalno bezvezni, a neki nova otkrića. Ali svi su se slagali oko jedne stvari, a to je da je organizacija stvarno vrhunska.
Velvet je jedini festival na moru gdje ćete pola litre gemišta platiti 20 kuna, osramotiti se na karaokama, skakutati ispred basovitog soundsystema, odmoriti na ležaljkama i gledati zvijezde, poslušati bend na glavnoj pozornici i, naposljetku, pojesti neku finu tortilju.
Gužve se također ne morate bojati. U redu za cugu nikad nismo stajali dulje od dvije minute, a konobari su nas uvijek dočekali uljudno, profesionalno i prijateljski. Od zaštitara na ulazu do tonaca i organizatora, svi su bili jako ljubazni. Takve sitnice itekako doprinose sveukupnom dojmu kojeg Velvet ostavlja na posjetitelje iz cijele regije. Festivalom vlada opuštena, ugodna i pozitivna atmosfera kojoj se svi rado vraćaju.
View this post on Instagram
Lokacija je također ključan sastojak u uspješnom receptu Velvet festivala. Prekrasna plaža Medane posljednja je u nizu uvalica koje asfaltirana šetnica prati do centra Punta. Ograđeno brdašce iznad plaže služi kao poprište mnogih događanja poput Beatpointa i novonastalog Beata na moru, ali Velvet je originalni domaćin ovog posebnog prostora.
Iza samog festivala se nalazi kampersko naselje što čini cijelu priču još više organskom i povezanom s prirodom. Sve to samo je petnaestak minuta udaljeno od središta grada otkud polazi i, uvijek unaprijed rasprodan, boat party s vrhunskim DJ-ima. Ove godine na brodu smo imali priliku čuti vrsnog kolekcionara rijetkih Jugotonovih disko i elektro ploča, Peđu Radovića, kojeg na YouTubeu prati gotovo 50 tisuća pretplatnika.
A sad glazba – Je li drugi dan bio jači unatoč manje poznatim imenima?
Službeno otvorenje festivala desilo se u četvrtak, 30.6., večer prije pohoda na plaže Punta. Fran Vasilić zapjevao je, uz podršku Slovenca Tschimyja, u svom rodnom gradu Krku. Mladić posebne boje glasa koja se, ili obožava, ili ne podnosi, odradio je dirljiv i hvalevrijedan nastup pred stotinjak ranoranioca Velveta i svojom obitelji, odnosno mamom, tetkom i bakom kojoj je posvetio nesvakidašnju izvedbu Terezinog evergreena “Moja posljednja i prva ljubavi”.
Fran Vasilić / Alma Drnovac
U popodnevnim satima petka užareni pijesak na plaži Medane prvi posjetitelji razgazili su uz egzotične ritmove DJ kolektiva Illes Balears i Coco Marije. Cijelog vikenda temperature nisu padale ispod 30 i kusur stupnjeva pa je prostor ispred glavne pozornice bio nezahvalno prazan u onim prvim terminima.
Illes Balears / Alma Drnovac
Glavni program Velveta hrabro je otvorio mladi zagrebački bend Kaleido, nešto iza osam sati. Na iznenađenje simpatične petorke, ispred pozornice se skupila zavidna količina publike koja je došla podržati baš njih. Sinergijom zvuka koji su stvarali gitarom, dva basa, trubom, bubnjem te sanjivim dvoglasjima pjevačice i basistice stvorili su savršena podloga za gledanje zalaska sunca. Od prvog nastupa u Močvari prije par mjeseci očigledno je koliko su napredovali; glazbeno su kompletniji i uigraniji, improvizacije su sigurnije, višeglasja točna i sve je odlično ujedinjeno u kvalitetnu glazbenu cjelinu.
„Osjećamo se jako lijepo, cijelo vrijeme sam gledala u nebo i krajolik iza i baš mi je bio užitak svirat. Jako nam je drago da smo nastupali na Velvetu jer obožavamo taj Vestival i dolazila sam tu kao posjetitelj i prijašnjih godina i iznenadila sam se odazivom, bilo me malo strah da neće baš biti previše ljudi jer smo prvi no lijepo ih se sakupilo”, rekla nam je trubačica Mirna.
Popularna synth pop senzacija iz Beograda, Fantom, nastupila je u nepotpunom sastavu. Klavijaturistice Lune nije bilo jer se razboljela, a na bubnjeve je, dan prije, uskočio novi bubnjar koji se trudio hvatati ritam sintesajzerske matrice, što mu, razumljivo, nije uspijevalo od prve. Drugi problem Beograđana izazvao je manjak publike što je, prema viđenom, povrijedilo ego karizmatičnog frontmena.
Fantom na Velvez festivalu / Alma Drnovac
„Šta je ovo? Pogreb moje babe?“, našalio se pjevač i neugodno stao prozivati i pozivati ljude koji su se još uvijek okupljali, očekivali svoje prijatelje i sjedili za stolovima. Umjesto da prizove publiku zaraznim i snenim synth hitovima po kojima je poznat, gotovo je prstom pokazivao na grupice koje su slušale iz daljine i pozivao ih da se približe, što je atmosferu učinilo usiljenom i pomalo neugodnom. Vidjelo se da je Fantoma poljuljao manjak zainteresiranih jer, prisjećajući se njegovih prošlih nastupa, on je umjetnik kojem je jako važna povezanost s publikom, a kad se ista ne desi, stječe se dojam suhoparnog odrađivanja posla.
S vremenom, Fantom se sjetio svojih provjerenih trikova i prestao s lošim forama pa je tijekom balade “Barbara” pozvao jednu Barbaru iz publike i otplesao s njom sentiš. Nakon te izvedbe uslijedile su ovacije i njegov nastup počeo je poprimati pozitivniji ton. Zanimljiva synth obrada “Da znaš” naše pop dive Vesne Pisarović izazvala je pravi delirij i napokon se pojavila ona energija koju smo čekali od početka. Osim nespretnog početka koncerta Fantomu ćemo zamjeriti i što nije izveo “Na obali” koju je tražila publika i koja bi, s obzirom na to gdje se nalazio, pasala savršeno.
Usred prošlogodišnjeg nastupa Pekija Pelea na Velvetu nestalo je struje pa smo bili ugodno iznenađeni kad smo vidjeli da su mu organizatori odlučili dati novu priliku. Na njegovim nastupima do izražaja dolazi vrhunska povezanost s publikom te izniman talent zabavljača. Skakalo se, vrištalo i plesalo dok su se hipnotizirajuća svjetla probijala kroz gustu maglu umjetnog dima. Peki Pele i njegov basist pustili bi matricu da ide i preskakali ogradu koja je dijelila publiku i njih. Prvi redovi tako su sudjelovali u sintetičkom kaosu njegove glazbe dijeleći s njim mikrofon u koji su rasipali monstruozne krikove. Vidno je da uživa u svakoj sekundi, a kad izvođač uživa to se prenese i na fanove. Peki Pele sebe ne shvaća ozbiljno i nije pretenciozan, već zabavan.
Nipplepeople, u svojoj su maniri, u ekstravagantnim kostimima stupili, odnosno, došepali na pozornicu. Naime, ljepša polovica elektro dvojca imala je longetu na nozi pa su joj, pored miksete, bila pripremljena invalidska kolica i stolac. Slomljena noga nije je zaustavila u priredbi odličnog showa, najboljeg u večeri. Profesionalno je odradila sat i pol neprestane svirke plešući na jednoj nozi i mašući štakama. Sa šarenih kostima visjele su im dugačke trakice koje su vrtjeli, postižući svoj prepoznatljivi vizualni efekt koji svaki put oduševi.
Velvet festival / Alma Drnovac
Izuzmemo li reflektore, dim i velike kostime, Nipplepeople bili bi atrakcija i da su obučeni u dronjke jer njihov zvuk priča je za sebe. Ono što su Fantom i Peki Pele pokušavali, Nipplepeople su u potpunosti postigli. Odsvirali su pošten set synth pjesama čija je produkcija na svjetskoj razini, a obogaćena auditivnim seksom koji je vokal misteriozne pjevačice.
Prva večer Velvet festivala mogla bi se opisati kao gradacija regionalne synth glazbe. Od nespremnog Fantoma, preko kaotičnog Pekija do, konačno, retrofuturističkog spektakla Nipplepeoplea koji su opravdali udarni termin festivala.
Nipplepeople na Velvetu / David Mandić
Drugi su dan, pak, obilježili nešto alternativniji bendovi – Čuvarkuća, Pseća Plaža, Rolo i Vizelj.
Splićani Rolo rasplesali su publiku koja se činila brojnijom i raspoloženijom nego prve večeri kad su imena bila veća. Njihov eksperimentalni indie začinjen je s math rock riffovima i elektro efektima na vokalu koji više služi kao još jedan instrument nego prenositelj teksta. Iako nisu pretjerano popularni, kao i srpski Vizelj, bilo ih je čudno vidjeti na popisu glavnih atrakcija, no to su itekako opravdali. Kao da su se Bambi Molestersi okupili dvadesetak godina kasnije pod splitskim palmama i obogatili svoj surferski punk rock nekom mediteranskom svježinom.
Vizelj je apsolutno oduševio domaću publiku. Odišu zvukom davno utemeljene beogradske alternativne rock scene, pune kontroliranog i vrsno uglazbljenog bijesa. Na Velvetu su dali sve od sebe, a zahvalili smo im višeminutnim ovacijama.
„Jako sam ugodno iznenađena. Vrh! Zvuče mi kao neka modernija verzija Partibrejkersa i onaj instrumental koji su odradili na kraju je bio nešto posebno. Od ssvega što sam gledala u protekla dva dana mislim da je Vizelj izazvao najbolje reakcije od ljudi. Definitivno ću ih gledati opet kad se desi prilika i slušati ih doma.“, uzbuđeno nam je rekla Petra koja nije mogla sakriti radost jer je otkrila novi bend.
Čuvarkuću i Pseću Plažu gledalo je nešto manje ljudi, što ih nije spriječilo da svojim indie rockom naprave sjajnu uvertiru u show koji je slijedio. Cure i dečki iz ovih bendova dokaz su kako se na domaćoj sceni rađa jedan novi val indie bendova s velikim potencijalom.
Nakon izvrsnog Vizelja, program je trebao stati i sjajni Peđa Radović trebao je dobiti više vremena za svoje ex yu elektro poslastice. Talijanski funk/soul glazbenik Pellegrino sa svojim projektom Zodyaco puno bi bolje pristajao u nekom ranijem terminu – tijekom dana ili zalaska sunca – jer njegova glazba više je za lagano pozadinsko đuskanje. Sat i pol neumornih repetativnih ritmova na bongosima i soliranja na basu prikladnije je za kakvu korporativnu zabavu nego za vrhunac glazbenog festivala. 90 minuta slušali smo „glazbu koja se čuje kad se na HRT-u izvlače loptice za Bingo“.
Ipak, spas se mogao naći na sporednim sadržajima Velveta poput prezabavnih karaoka u organizaciji KSET-a ili na Beach stageu gdje je repala Slovenka Sahareya. Njezina mješavina R’n’B-a i hip hopa neodoljivo podsjeća na IAMDDB i slične aktualne umjetnice. Sahareya je Velvetu dala urbanu i uličnu notu te predah od „sigurnih i opuštenih plesnih ritmova“.
