Otvoren Velvet: Ultimativni hipsterski događaj i odlično prvo predstavljanje Frana Vasilića

Velvet festival tvoren je magičnim nastupima slovenskog alter indie pop glazbenika Tschimyja te nove nade domaće scene Frana Vasilića, koji su svirali na frankopanskom Kaštelu u Krku.

Toplu ljetnu večer otvorio je Tschimy, u tad još polupraznom prostoru, a ljudi su se lagano počeli okupljati negdje na sredini njegovog seta. Ipak, oni koji su se tu našli od početka istinski su podržavali što glazbenik radi te se veselo micali uz taktove još od prve pjesme.

„Ovo je najdepresivnija stvar koju imam”, rekao je pjevač i svojom bolnom melankolijom savršeno se uklopio u mistično okruženje krčkog Kaštela.

Za zadnju pjesmu odabrali su upbeat, funky, groove izvedbu koja je ugrijala publiku za ono što slijedi.

Tschimiy na otvorenju Velveta / David Mandić

Lo-fi indie zvukovi odzvanjali su prostorom u pauzama između izvođača dok je publika opušteno prekriženih nogu sjedila na podu ispred pozornice i odobravajući kimala glavom na glazbu koja se pušta.

Promatrajući ljude imala sam dojam kao da sam na nekom ultimativnom hipsterskom događanju, okružena mladićima i djevojkama u kratkim hlačama, šarenim košuljama ili polo majicama i crop topovima, s visoko podignutim čarapama i retro bijelom sportskim tenisicama.

Između njih isticale su se starije generacije i obitelji s djecom, koji su došli ovdje zbog svog sugrađana Frana.

„S Krka smo i došli smo ovdje podržati Frana, jako smo ponosni na njega i da je netko s našeg otoka tako uspješan i priznat. Jedva čekamo da koncert počne.” rekle su nam uzbuđeno majka i kćer.

Fran Vasilić hrvatska je online senzacija sa svojih 4.4 milijuna pratitelja na Tik Toku, 118 tisuća pretplatnika na YouTubeu i višemilijunskim streamovima na Spotifyu, a njegova glazba sluša se od Hrvatske, Francuske, Nizozemske, do SAD-a i Malezije.

Nakon uspješnog prvog koncerta uživo u virovitičkom Horn Pubu gdje je zajedno s Ericom otvorio drugo izdanje Rock&Off turneje, večeras prvi put nastupa u svom rodnom gradu, na mjestu gdje je sve počelo, gdje je nekad i sam radio i pripremao pozornicu za koncerte drugih izvođača, a sada će, napokon, na nju stupiti on.

Netom prije nego što je Fran počeo pjevati iz zvučnika je zagrmio glas nalik Big Brotherovom i upozorio nas sve da se bliži kraj svijeta ali da ništa ne brinemo nego da se opustimo i uživamo u sljedećim zvukovima kroz koje će nas voditi Fran Vasilić.

Fran Vasilić na otvorenju Velveta / David Mandić

Ispred nas je tada stao simpatični mladić upečatljivog izgleda, smeđe kovrčave kose s razdjeljkom nasred čela i otvorio koncert pjesmom “Japanese Pancakes”, s prvijenca Retrovizor iz 2020., nakon koje se čuo gromoglasan pljesak i urlikanje iz prvih redova.

Klasične pozornice ovdje nema, samo instrumenti i oprema postavljeni na podu, set up koji neodoljivo podsjeća na one iz Park Sessionsa Pavleta Kocanjera, što stvara intimnu atmosferu i ruši barijeru između izvođača i publike.

Teatralan i izražajan u svojim izvedbama, vidjelo se da osjeća svaki otpjevani stih.

Svojim tijelom dopušta da ga glazba vodi, apsolutno je vidljivo da je Vasilić i kantautor jer se teško ovako proživljavaju stvari koje nisu ostavile osoban trag na koži.

Na “I Know” publika je upalila upaljače i u glas pjevala od prvog do zadnjeg takta.

Stvar koja me pomalo iznenadila je da je dosta zvukova bilo semplirano, pa su se tako mogle čuti gitare i sintesajzeri, a na pozornici s pjevačem su bili samo bubnjar i basistica, što je šteta jer ovakav zvuk zaslužuje i kompletan bend koji će ga pratiti u stopu.

„Volio bih uključiti još ljudi u bend. U Hrvatskoj je situacija takva da dosta manjka muzičara, a i onih kojih ima su već dosta bukirani i sviraju u milijun drugih bendova pa i kad se pokušaš organizirat s njima su bukirani već narednih tri, četiri mjeseca, tako da eventualno da, ako se uspije dogovoriti.

U veljači i ožujku mjesecu sam bio u Americi jer planiram potencijalno tamo imati neke nastupe i tamo imam puni bend od pet ljudi.

Za Hrvatsku nemam neke konkretne planove, ali bilo bi super”, otkrio nam je Fran nakon koncerta.

Nemojte me shvatiti krivo, trenutna postava je odlična, a bend ugiran, te se osjetik kemija i skladnost među glazbenicima, no nisam se mogla oteti dojmu da mi fali nešto i da bi uz još par instrumenata zvučalo i bolje.

„Marija Jurišić je bila na basu, ona mi je prijateljica iz djetinjstva, u osnovnoj smo bili skupa u razredu, u srednjoj je imala punk bend i svirala u Palachu i od tad nije svirala i stvarno je bilo zabavno to sve s njom uvježbavati.

Nikola Abramušić je bio na bubnjevima, on je dečko iz Punta, nisam ga znao od prije no javio mi se kad sam preko Instagrama objavio da tražim bend pa smo skužili da imamo puno zajedničkih prijatelja i poveznica i sve je kliknulo na probama i stvarno ne mogu biti zadovoljniji i ponosniji”, govori Fran.

Osim već poznatih stvari, predstavljene su i tri pjesme s nadolazećeg EP-a čiji se izlazak očekuje uskoro. Novi singlovi donose kompleksniji zvuk i još bolju produkciju te se vidi da svakim izdanjem Fran još više raste i napreduje kao glazbenik.

Vizuali zemlje, mjeseca, raznih simbola u mixu retro vaper wavea i apokaliptičnih gorućih planeta, za koje je zaslužan Branimir ‘Die Zoone’ Štivić izmjenjivali su se na projektoru i savršeno upotpunjavali svaku izvedbu.

Poseban trenutak večeri bila je obrada “Moja posljednja i prva ljubavi” velike Tereze Kesovije, koju je, kao jedinu pjesmu na hrvatskom, Fran posvetio svojoj noni koja je bila u publici.

Emotivnom interpretacijom osvojio je srca svih okupljenih i kupio čak i one najstrože cinične kritičare.

Rijetko se dogode ti magični klikovi između izvođača i publike, ta ljubav koja se desi na prvu i onda te nosi kroz cijeli koncert, posebne konekcije poput premijernog nastupa Bad Daughter u Pogonu, Jonathana u Tvornici, Fantoma u Ksetu, gdje svi slaveći glazbu postanemo jedno. I to se dogodilo u četvrtak navečer na krčkom koncertu Frana Vasilića.

Fran Vasilić na otvorenju Velveta / David Mandić

Iako je domaći teren sigurno odigrao ulogu u tome, ne sumnjam će se atmosfera prenijeti i na njegove buduće nastupe.

„Maybe I am born for this, maybe I’m a fucking mess”, pjevao je Fran no svima je bilo jasno – ovaj mladić je rođen za pozornicu.

„Bilo mi je fenomenalno, bio sam dosta uzbuđen cijeli dan i sad mi je toliko drago da je super ispalo jer sam sad već o četvrtog mjeseca s ovim bendom i jako mi je drago da sam uspio to održati u svom rodnom gradu sa svojim prijateljima s otoka i osjećam se stvarno odlično.

Što se zvuka sa novog EP-a tiče, ostao sam dosta u tom nekom svom điru, jedino je podignuti na višu razinu jer sam imao pristup boljoj opremi i radio sam sa svojim prijateljima producentima iz New Yorka i jako su mi pomogli u realizaciji nekih stvari za koje ja možda nisam imao vještine napravit na Retrovizoru, tako da sam jako ponosan da će na ovom EP-u ljudi moći čuti i taj dio mene”, rekao nam je.