19
srp
Podcast

U društvu skladatelja: Borna Šercar

Borna Šercar i Jana Haluza

Borna Šercar i Jana Haluza

share

Borna Šercar nevjerojatno je svestran umjetnik: udaraljkaš i skladatelj, jazzer i klasičar, autor i interpret, omiljeni bubnjar Josipe Lisac i majstor na „flašofonu“, pjesnik pa čak i slikar te scenograf… Popisu bi se još dalo pridodati mnogo toga jer on je istodobno stalno zaposleni član orkestra Gradskog kazališta Komedija, osnivač i voditelj kvinteta Borna Šercar Jazziana Croatica, član trija Orient Expresto i timpanist Hrvatskog baroknog ansambla

Zaustavimo se zasad na tome i započnimo priču o maturantu Klasične gimnazije koji je najprije upisao Brodogradnju da bi svoj „brod“ ubrzo skrenuo u vode Muzičke akademije u Zagrebu kao druga generacija diplomanata udaraljki u klasi Igora Lešnika. Udaraljkaši obično sviraju klavir, no njegov prvi instrument bio je gitara koji je učio od skladatelja Željena Klašterke koji je na njega prenio strast za stvaranjem, koja će se s godinama pretočiti u razne vidove umjetnosti.

Tijekom studija klasike, postupno otkriva svijet jazza po kojemu ga najviše danas prepoznajemo kao skladatelja: kako bi zaradio za džeparac, svirao je po europskim gradovima u duu s Antom Gelom koji je tada studirao na Jazz akademiji u Grazu. On na „flašofonu“, a Ante na ozvučenoj metli, odjeveni u koncertne frakove i košulje s leptir mašnama na cesti, svirajući bravurozne klasične hitove ispitivali su mentalitet ljudi čiju su pozornost uspješno privlačili.

U trenutcima pretjerane buke osjetio bi potrebu za tišinom i pronašao je u slikanju na platnu u akril tehnici. „Trebao sam prenijeti negdje sve te slike koje su mi se tijekom sviranja rojile po glavi“, kaže i dodaje da mu je slikarstvo pružilo potrebnu meditaciju i uvijek mu se iznova vraća, baš priprema izložbe u Sarajevu i Zagrebu.

I poezija je uvijek tu negdje u njegovom životu; povezao ju je sa slikama 2010. u zbirci Glazbene vjetrenjače, a njegov se pjesnički duh probudio i u doba pandemije, u iščekivanjima da počnu nastupi, kad je nekoliko pjesama objavio na društvenim mrežama jer, kako vidi, knjige više nitko ne čita. Prisjetio se i početka svojega kvinteta Borna Šercar Jazziana Croatica koji je 2009. osnovao kao laboratorij stvaranja svoje glazbe u spoju jazza i nečega drugoga (najčešće etna i klasike, ali bilo je tu popa pa i Thompsonovih „Čavoglava“).

Sam priznaje da mu je posljednji album Untamed (Croatia Records), na kojemu je kvintetu pridružio i ansambl LADO, nova stranica u njegovoj knjizi stvaranja. U spoju stilova prevagnuo je njegov osobni jazz stil uz njegovu poeziju i imaginarne kvazietno motive, kao zaseban izričaj, što smo mogli doživjeti na koncertima prošle jeseni na sceni Amadeo te ovoga proljeća na završetku proljetnog festivala Jazz.hr u Tvornici Kulture.

Zahvaljuje svojim prethodnicima, legendarnim hrvatskim jazzerima-udaraljkašima poput Silvija Glojnarića i Boška Petrovića, na savjetima i poticaju za stvaranje vlastitosti u glazbi i raduje se uspjehu predstavnika nove generacije, kolegi skladatelju-udaraljkašu, također bravuroznom jazz glazbeniku, Šimunu Matišiću čiji rad prati u stopu, jer – na mladima svijet ostaje.

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora