01
pro
Podcast

U društvu skladatelja: Lana Janjanin

Lana Janjanin

Lana Janjanin

share

Predstavljamo Lanu Janjanin, ženu u prvom planu hrvatske jazz scene. Ona je skladateljica, pijanistica, kantautorica, aranžerka i po novom organizatorica glazbenih zbivanja, redovna članica Hrvatskog društva skladatelja, kojoj jazz umjetnici u Hrvatskoj mnogo toga duguju.

Ne samo da je njezinom inicijativom jazz preseljen iz kategorije zabavne glazbe u kategoriju ozbiljne glazbe unutar podjele HDS-a (kako je to već neko vrijeme u svijetu), nego je ubrzo nakon toga proglašena umjetničkom ravnateljicom svih jazz projekata u organizaciji te matične udruge. Već je prvim izdanjem festivala Jazz.hr/jesen u rujnu ove godine – koji je pronašao novi dom u oba pogona Tvornice kulture uvela novu energiju i nove koncertne formate u zagrebačku jazz scenu.

Lana dobro poznaje razne strukture svijeta glazbe. Riječ je o umjetnici klasičnih korijena, odgojenoj u glazbeničkoj obitelji (otac joj je pijanist i profesor klavira, danas prorektor Zagrebačkog sveučilišta za umjetničko područje i međunarodni položaj Sveučilišta, Mladen Janjanin).

Nakon intenzivnog obrazovanja, vrtića, te osnovne i srednje glazbene škole (Učilište Elly Bašić) koju je pohađala usporedo s jezičnom gimnazijom, sa samo 18 godina odlazi u Beč. Tamo na Sveučilištu za izvođačke umjetnosti najprije dvije godine studira klasičnu kompoziciju, da bi se u iduće tri nastavila usavršavati na području medijske primijenjene kompozicije.

Tu se ispunila njezina najranija želja da sklada u stilu jazza, swinga, soula, R’n’B-a i American songbooka. „Roditelji su mi u našem domu odmalena puštali najraznovrsniju glazbu bez obzira na žanr – jazz, latinoameričku, romsku i bilo koju drugu glazbu – a moj je krsni kum britanski pijanist Wayne Marshall, svjetska faca u jazzu i klasici, često kod nas dolazio i improvizirao na klaviru. Sve je to puno utjecalo na mene i sve je to za mene jedna te ista – glazba”, zaključuje Lana koja se ne želi stilski definirati premda ima i jazz bend te voli pisati za jazz orkestar.

Ona je, uz Dinu Rizvić, prva žena skladateljica koja je dobila čast skladati za Jazz orkestar HRT-a, što je ovjekovječeno na njihovu zajedničkom albumu „Miracles” u izdanju Croatia Recordsa, ali i dalje piše pop pjesme uz klavir i popratni bend koje je ovjekovječila na albumu „A Minute of Love”.

Kako kaže, za zabavnjake je previše „jazzerica”, a za „jazzere” previše „pop”, tako da se nigdje ne osjeća sasvim kod kuće, što joj pak pruža slobodu lutanja po različitim stilskim sferama. „Postoji samo dobra i loša glazba, a ne dobar i loš žanr; pišem onako kako osjećam i isprepletena sam različitim cjeloživotnim glazbenim utjecajima, moja je playlista vrlo raznolika, što se odražava na moju glazbu”, kaže skladateljica koja je i u klasici vrlo tražena kao autorica, osobito djela za trio koji se mogu naći i u katalogu Doblingera.

Lana je i puno više od toga: „Ja sebi montiram videa, pišem ugovore, radim web stranice, često sam sama sebi i menadžer, ali to je jedan veliki posao za sebe koji bi ipak trebao raditi netko drugi.”  U novije doba sve navedeno obogatila je i organizacijskim poslovima kao umjetnička voditeljica jazz projekata HDS-a od druge polovice 2021.

„To nije samo zadatak slaganja promjena, nego i misija promjene percepcije u društvu te poboljšanja uvjeta rada kolega. Zato je moje prvo festivalsko izdanje festivala Jazz.hr/jesen dobro odjeknulo u javnosti, ali i sami su glazbenici zadovoljni što su se predstavili na visokom nivou.”

Promjena lokacije, nakon Male dvorane Lisinski i Dvorane Blagoja Berse na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, s Tvornicom kulture te velikim i malim pogonom velika je promjena koja se odrazila na koncepciju. Napravila je svojevrsnu smotru najboljih hrvatskih jazz glazbenika pred Jazz orkestrom HRT-a u formatu festivala zabavne glazbe. „Mislila sam da je to najbolji način da se svaki solist predstavi kao skladatelj i izvođač, svi su dobro reagirali i moj je plan da se svi oni uvijek prikažu na pravilni način.”

Tijekom korone posvetila se privatnom životu, za koji prije baš nije imala vremena jer je stalno „ganjala” profesionalni. „Posložila sam si neke stvari, iz Beča otišla najprije neko vrijeme u Grčku, ha, to nitko nije znao, a sada stigla i u rodni Zagreb.

Nisam jedna od onih koji su snimili tri albuma u lockdownu jer sam dosta empatična i realistična, ne mogu pisati glazbu dok se svijet raspada.” Zato se okrenula drugim vještinama, počela svakoga dana peći tzv. sourdough kruh (kruh od kiselog tijesta) i na taj način odmarati mozak i boriti se protiv anksioznosti u koju ju je bacalo svako razmišljanje o budućnosti.

„Shvatila sam da se ne treba boriti s vjetrenjačama, nego jednostavno pričekati i kad krene na bolje, prešaltati se dalje. Tako sam se opet sada ubacila u val.” kaže Lana čiji je savjet da se prepustimo vremenu u kojem živimo i iskoristimo najbolje u datom trenutku od onoga što nam se pruža.

Moglo bi Vas zanimati