Ljubav i priroda u francuskom programu Simfonijskog orkestra HRT-a

Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a preksinoć su održali treći koncert iz zajedničkog ciklusa Kanconijer. Pod vodstvom maestra Pascala Rophéa, izborom bisera francuskog repertoara pozdravili su proljeće, a u tome su im se pridružili mezzosopranistica Nikolina Virgej Pintar i bariton Leon Košavić te Oratorijski zbor crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci. Zborove su pripremili Ivan Šćepanović i Jurica Petar Petrač.

Leon Košavić / foto: Jasenko Rasol / HRT

Requiem Mauricea Durufléa, simfonijska suita Proljeće Claudea Debussyja i druga suita Daphins et Chloé Mauricea Ravela bio je izbor maestra Pascala Rophéa za koncert koji slavi „ljubav i prirodu“. 

Kod nas manje izvođeni Durufléov Requiem, po mnogima je jedno od najljepših uglazbljenja Mise za mrtve 20. stoljeća. Dovršen 1947. temelji se na temama gregorijanskog korala, te uz zbor i orkestar, uključuje i orgulje i dvoje vokalnih solista. Za orguljama koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog bio je Pavao Mašić koji je, kao poznavatelj svih triju verzija u kojima je Duruflé ostavio djelo (s orguljama i velikim orkestrom, samo s orguljama, te s orguljama i malim orkestrom) posvjedočio o skladateljevu ravnopravnom tretmanu orkestra i orgulja u ovoj verziji, kao i općenito o značaju Durufléove ostvaštine za orguljaše. 

U odnosu na nastupe kakve inače ima diljem Europe, bariton Leon Košavić imao je sinoć kratki, ali značajni i za solista sveobuhvatni solo u stavcima Domine Jesu Christe i Libera me. Mezzosopran Nikoline Virgej Pintar, solistice Zbora HRT-a, čuli smo stavku Pie Jesu oblikovanom kao uzvišena molitva smiraja. 

Nikolina Virgej Pintar / foto: Jasenko Rasol / HRT

„Ovaj Rekvijem govori zapravo o Božjoj ljubavi. Duruflé je u njemu, kao i Fauré, preskočio stavak Dies irae – agresivni moment djela, a svoju je harmoniju temeljio na gregorijanskom koralu, odnosno tom raspoloženju“, rekao je šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a Pascal Rophe u razgovoru s urednicom izravnog prijenosa koncerta na Trećem programu Hrvatskoga radija Zrinkom Matić.

Drugi dio koncerta bio je posvećen velikanima francuske orkestralne glazbe, Claudeu Debussyju i njegovoj mladonačkoj, dvostavačnoj suiti Proljeće, te Mauriceu Ravelu i drugoj suiti iz njegova baleta Daphins et Chloé koja sadrži zbor tretiran kao instrument unutar orkestra. Osobiti izazov bilo je postići specifični francuski ‘zvuk’, no maestro Rophé je kao sjajan poznavatelj i tumač repertoara svoje domovine bio iznimno zadovoljan rezultatom. 

„Imam teoriju o tome zbog čega francuski skladatelji tako pišu, ono što nazivamo transparentnim što je vezano uz harmoniju i njezinu kvalitetu. Mislim da je to dio naše edukacije. Ono što nas uče je da glazbu treba slušati u svojoj glavi a ne na klaviru, a to je velika razlika. U Francuskoj, kada ste na Pariškom konzervatoriju, učite harmoniju, kontrapunkt i sve te teorijske discipline, ali sve provjere i sve što pišete radite bez klavira, u svojoj glavi. To čini zvuk glazbe drugačijim. Također, tu je tendencija prema impresionizmu na početku 20. stoljeća, počevši s Fauréom i Debussyjem; to je razlog zbog kojeg su ove tri kompozicije u zajedničkoj perspektivi vrlo zanimljive“, otkrio je.

Snimka izravnog radijskog prijenosa dostupna je na platformi HRTi.

Glazba HRT-a