11
stu
2023
Vijesti

Prvi koncert ciklusa kanconijer

Ratni rekvijem udružio ansamble HRT-a i zborove umjetničkih i muzičkih akademija

Ratni rekvijem: zbor i orkestar HRT-a uz ansamble akademija

Foto: Jasenko Rasol / HRT

share

Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a sinoć su se udružili u izvedbi Ratnog rekvijema Benjamina Brittena na prvom ovosezonskom koncertu njihova zajedničkog ciklusa Kanconijer. U izvedbi toga remek-djela glazbene literature 20. stoljeća, pridružili su im se zborovi umjetničkih i muzičkih akademija iz Zagreba, Splita, Osijeka i Pule, te Dječji zbor HRT-a, kao i solisti, sopranistica Darija Auguštan, tenor Gwilym Bowen i bariton Davor Nekjak. Izvedbu je predvodio maestro Tomislav Fačini.

Ratni rekvijem: zbor i orkestar HRT-a uz ansamble akademija

Darija Auguštan, Gwilym Bowen i Davor Nekjak / Foto: Jasenko Rasol / HRT

Ratni rekvijem, remek djelo iz opusa Benjamina Brittena, koje spaja latinski tekst mise za mrtve i potresne stihove engleskog pjesnika Wilfreda Owena poginulog u Prvom svjetskom ratu, djelo je koje se ne izvodi često, ne samo zbog kompleksnosti i veličine sastava već i zbog bremenitosti poruke. Nakon Dušnog dana, a u susret Danu sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danu sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, uz trenutačnu situaciju u svijetu, prigoda je za podsjećanje na besmisao i uzaludnost ratnih stradanja u skladu sa Brittenovim pacifističkim uvjerenjima.

 

„Odlučili smo se na taj pothvat u trenutku kad je tema besmisla rata, njegove nužnosti i neizbježnosti i pozicije malog čovjeka u njemu izbila u prvi plan. Ljudi očito puno brže od jedne generacije zaboravljaju neke stvari, naravno, čovjek hoće zaboraviti stvari koje su ružne i neugodne, ali s njima i stvari koje se ne bi smjele zaboraviti. Brittenov Rekvijem ne tematizira sadržaje poput onoga za što smo se borili, jesmo li s tim zadovoljni, je li moglo biti drugačije, nego razmišlja vrlo živo i aktivno, iz pera samog pjesnika Wilfreda Owena, koji ima iskustvo rovovskog ratovanja u Prvom svjetskom ratu gdje je i poginuo. Njegova je poezija sastavni dio ovoga Rekvijema, uz standardni tekst mise za mrtve. Djelo ukazuje na iskustvo onoga koji se tamo nalazi i mrzne, kisne, pored kojega ljudi naočigled stradavaju, daleko od svega, koji je pijun nečega čiji smisao ne vidi, a ako ga i vidi onda nije povezan s njegovom dobrobiti. Ono što se događa je to da se njegov život i vrijeme koje ima rasipaju i netko se time kocka. To je ono čega se sjećamo u ovom Ratnom rekvijemu“, pojasnio je maestro Tomislav Fačini.

 

Djelo je u Hrvatskoj prvi put izvedeno 1964., samo dvije godine nakon praizvedbe u Coventryju u Engleskoj, i tada je izvođačke snage tadašnje Radio-televizije Zagreb predvodio maestro Pavle Dešpalj. Ova druga izvedba u produkciji HRT-a ostvarena je u suradnji s Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu, Akademijom za umjetnosti i kulturu i Osijeku, Muzičkom akademijom Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Umjetničkom akademijom Sveučilišta u Splitu. Njihovi studentski zborovi, svaki s po 12 članova (koje su pripremili redom Ivan Šćepanović, Antoaneta Radočaj-Jerković, Domeniko Briški i Ivana Šutić), pridružili su se članovima Zbora HRT-a, te su uz sopranisticu Dariju Auguštan i Simfonijski orkestar HRT-a bili zaduženi za izvedbu dijelova na latinskom jeziku mise za mrtve. Stihove Wilfreda Owena tumačili su tenor Gwilym Bowen i bariton Davor Nekjak uz komorni sastav orkestra. Dječji zbor HRT-a, kojemu je ovo prvi zajednički nastup uz Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, bio je pak izmješten s pozornice, na drugome kraju dvorane, a za njegovo vodstvo bili su zaduženi Nina Cossetto i Vinko Karmelić.

Ratni rekvijem: zbor i orkestar HRT-a uz ansamble akademija

Tomislav Fačini / Foto: Jasenko Rasol / HRT

U prošlosti nije bila rijetkost da zbog takvih podjela izvedbu predvode i dva dirigenta, no u ovome slučaju, jedan je bio dovoljan. „Sve ovisi o rasporedu izvođača na pozornici. Ako želite izvođače postavljati da budu zasebni entiteti, onda je vjerojatno nužno da bude još jedan dirigent. Same spone između dijelova, velikog i malog sastava, mogu se napraviti ovako ili onako. Mi odlučili da se sve događa na pozornici, s obzirom na prostor dvorane Lisinski. Zvukovna odvojenost je sama po sebi zadana jednostavno jer dok jedni sviraju drugi šute“, otkrio je maestro Fačini u razgovoru sa Zrinkom Matić, urednicom izravnog prijenosa koncerta na Trećem programu Hrvatskoga radija čija je snimka dostupna na platformi HRTi.

 

Događaj je u Dvoranu Lisinski privukao brojnu publiku koja je glazbenike ispratila velikim i srdačnim pljeskom.

 

– Glazba HRT-a

 

 

 

 

 

 

 

 

Moglo bi Vas zanimati