Reizdanje Satana Panonskog: Nuklearne Olimpijske igre

Satan Panonski se vraća – nakon više 30 godina od originalnog izdanja, kultni album Nuklearne Olimpijske igre konačno izlazi na vinilu s originalnim popisom pjesama. Uz dozvolu labela Zdenka Franića Slušaj Najglasnije i u suradnji s nekoliko hrvatskih underground izdavačkih kuća (No Profit Recordings, Guranje S Litice, Cryptic Grind i Ill In the Head), ovo reizdanje je tiskano u ograničenoj nakladi od samo 300 primjeraka.

Doista kultna ploča izlazi u tri varijante – crnim, bijelo/crveno splatter i glass clear vinilu. Ovaj album dolazi u bogatom gatefold omotu s nekoliko dosad neobjavljenih fotografija. Najvažnije je da će se na ovom izdanju napokon moći čuti sve 24 originalno namijenjene pjesme, uključujući onu koju je cenzura izbacila iz prvog izdanja 1990. godine – “Dragi Sine Moj”.

Nuklearne Olimpijske igre – Satan Panonski / No Profit Recordings, Bandcamp

Izdavač No Profit Recordings već je objavio dva tribute albuma Tribute to Satan Panonski – jedan 2013. godine, a drugi 2021. godine. Službeni datum izlaska albuma na vinilu zakazan je za 4. lipnja 2023., što će biti poseban događaj za sve fanove Panonskog i underground scene u regiji.

„Zahvaljujući pioniru nezavisnog izdavaštva na ovim prostorima, objavljivaču Zdenku Franjiću i izdavačkoj kući Slušaj najglasnije!, glazba je najdalje ponijela glas o svestranom panonskom krivovjercu. Satan Panonski bio je prepoznatljiv po samoranjavanju na sceni, životu u zatvorskoj bolnici i opjevavanju smrti, nasilja i seksualnih devijacija. Iako pojedinci smatraju da iza toga stoji osjećaj krivnje i srama zbog ubojstva koje je počinio u mladosti, sve što danas znamo o samoranjavanju i Satanu, navodi nas na to da je primarno riječ o potrebi za kontrolom negativnih osjećaja i intenzivne boli, koji nisu nužno izazvani tim ekscesom. Sam je svoje nastupe nazivao polusatnim predstavama s elementima koncerta, teatra, striptiza i autoagresije (body arta).

Ivica Čuljak je, kao osuđenik za ubojstvo s dijagnosticiranim graničnim poremećajem ličnosti, u neuropsihijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot u Popovači proveo devet godina. To razdoblje, od 1983. do 1991. godine, ključno je za njegovo stvaralaštvo. Tome su najviše doprinijeli redoviti posjeti prijatelja, ali i kreativna sloboda koju mu je omogućilo bolničko osoblje. Bio je smješten na odjelu otvorenog tipa, ali, s obzirom na to da su mu dopuštali da za vrijeme terapijskih izlazaka izvodi svoj krvavi performans, čini nam se da liječnici u njemu nisu vidjeli (potpunog) luđaka. Znakovito je da ‘Hard Blood Shock’ izvodi isključivo za vrijeme boravka u toj ustanovi. Tijekom rata, a po izlasku iz bolnice, kada su brutalne scene stradanja preplavile ne samo njegov intimni, nego i javni prostor, Čuljak odustaje od krvi i šokiranja.” – iz Retrospektive Valentine Sertić

Pročitajte i tekst o podcastu posvećenom Satanu Panonskom profesorice Gabrijele Bionda.