Preminula je Višnja Korbar, jedna od najpoznatijih pjevačica zabavne glazbe
Početak Višnjine glazbene karijere obilježila je pobjeda na “Prvom pljesku” 1960. godine, a zbog toplog i snažng alta dobila je nadimak “jugoslavenske Milve”. Sudjelovala je na brojnim festivalima: Opatijskom, Splitskom i Zagrebačkom, a najveći trag ostavila je na Krapinskom festivalu na kojem je nastupala od njegovih samih početaka. Prvi album, jednostavno nazvan, “Višnja Korbar” objavila je 1974. godine za RTV Ljubljana, a za Jugoton je snimila nekoliko albuma i singl ploča. Posljednju dvostruku kompilaciju Višnje Korbar u ediciji “Zlatna kolekcija”, Croatia Records objavila je 2012. godine na kojoj se nalazi pedeset njenih uspješnica.
U knjižici izdanja, između ostalog, urednik Siniša Škarica je napisao:
“Višnja Korbar, slično generacijski najbližima pokojnoj Ani Štefok i Elviri Voći, ili starijim kolegama poput Ive Robića i Marka Novosela, svoju obećavajuću yu-karijeru iz šezdesetih zamijenila je regionalnim životom kroz sljedeća desetljeća; Krapina, Slavonija, Pitomača, MIK, došli su umjesto Opatije, Melodija Jadrana, Beogradskog proleća, Zagreba, sarajevskoga Vašeg šlagera sezone…Nije bilo velikih hitova, nije bilo velikih ploča; velika obećanja ostala su neispunjena; premda, Višnja Kobar, nakon Zdenke Vučković – kao prva iz naraštaja rođenog četrdesetih godina prošloga stoljeća – bila je pozvana na svejugoslavensku Opatiju (
Zagorka, dalmatinskog temperamenta, izravna, “što na umu to na drumu” (u Dalmaciji bi rekli lingua ščeta); kako sama kaže, “bez muža, ljubavnika, menadžera i pripadnosti klanovima”, gubila je korak u nerijetko zakulisnoj igri u borbi za vrhove zabavno-glazbenih ljestvica. Glasoviti tenor i pedagog Zlatko Šir, koji ju je učio pjevanju, priželjkivao joj je karijeru operne pjevačice, a drugo veliko ime hrvatske glazbe Miljenko Prohaska ocijenio ju je spremnom pjevati sve od narodne do jazza! Nije li se upravo mladalačka šetnja najraznovrsnijim stranicama popularnih kajdanka izgubila u labirint osrednjosti? Vjerojatni odgovor je: u svemu po malo, ali činjenica je, danas, kada se radi svojevrsna rekapitulacija njene karijere s napunjenih sedam desetljeća, ostaje snažan dojam mnogih propuštenih prilika. Tim prije, jer je, osim neprijeporna pjevačkoga dara i bogatoga alta, i izgledom jedna od najatraktivnijih pjevačica u povijesti domaće estrade.
Veliki impresario i menadžer pariške Olympije Armenac Bruno Coquatrix, čovjek koji je punih četvrt stoljeća, kroz 50-e, 60-e i 70-e, otkrivao i promicao nova imena francuske i internacionalne pop scene, Višnju je, nakon dvotjedne probe, u ljeto one davne 1966., htio izdvojiti iz jugoslavenske pjevačke vrste i pretvoriti u zvijezdu svog hrama zabave. “Morala bih živjeti tamo, pjevati u baru, učiti jezik i sve ispočetka, a pitanje, je li bi uspjela?”, retorički je, dvije godine poslije, komentirala taj važan trenutak svoje karijere u razgovoru za tada vrlo tiražni Plavi vjesnik, ostajući bez odgovora. Osam velikih turneja po bivšem SSSR-u; nastupi među našim iseljenicima u Europi, Americi, Australiji; na televizijama Čehoslovačke, Rumunjske, DDR-a, SSSR-a, Norveške…ništa je nije moglo fascinirati do te mjere da pređe zakoračeni Rubikon.
Čini se ključnim: premalo je vjerovala u sebe, u svoje sposobnosti, u izvrsnost, a razloge promašaja znala je pravdati i nedostakom sreće, rado spominjući navodnu Modugnovu uzrečicu o tri osnovna uvjeta nečijeg uspjeha u zabavnoj glazbi: “sreća, sreća i opet sreća!”. Jer, kao da je Višnja Korbar, već negdje na početku estradnoga puta, izgubila svoju amajliju. Tako je život nemilosrdno prizemljio, možda posljednje veliko očekivanje njene karijere, kada je 1982. godine na mitskoj pozornici Lisinskoga mijenjala Radojku Šverko kao Fantine u Hugoovim “Jadnicima”; u glavnoj ulozi novog Komedijinog otkrića Schonberg-Baubliline pop-opere “Les Misarables”. Radojka je bila u blaženom stanju, a Višnja se hrvatskom kazališnom magu Vladi Štefančiću činila idealnim, spasonosnim rješenjem. I bilo je tako: šest predstava, a onda je financijska kriza uništila njen san: “Jadnici” (koji će a propos tri godine kasnije postavljeni u londonskom West Endu postati svjetskim hitom), zajedno s “Gubec-begom” i “Gričkom vješticom”, skinuti su s repertora!
Višnja Korbar, je od Hrvatske glazbene unije, cehovske udruge izvođača-umjetnika, zaslužila “Nagradu Status povodom 50 godina umjetničkog rada”, a 2012. i ovaj dvostruki album iz serije Zlatnih kolekcija.
To postaje važno, a sve ostalo, kako i ona kaže, samo su sjećanja…ili – “samo ljubav”, čime započinje i završava ova diskografska zbirka duga 50 snimaka.”
Višnja Korbar pjevala je skladbe velikih skladatelja Alfija Kabilja, Krešimira Hercega, Ljube Kuntarića, Vilibalda Čakleca, Ivice Stamaća, Zvonka Špišića, a svakako će ostati zapamćena njena izvedba evergreena “Zbog jedne melodije davne” autora Miljenka Prohaske izvedene na Opatiji ’70.
