Zauvijek autor: 10 stvari koje smo saznali

Zauvijek autor

Epizodom s Nenom Belanom zaključen je prvi dio druge sezone serijala “Zauvijek autor” na Hrvatskoj televiziji. Redatelj i scenarist Toni Volarić ponudio je zanimljive prikaze života i stvaralaštva Alke Vuice, Vjekoslave Huljić, Zrinka Tutića i Nene Belana, dok je Milan Majerović-Stilinović zaslužan za epizodu posvećenu Gibonniju, snimljenu u Biogradu.

Serijal je za HRT produciralo Hrvatsko društvo skladatelja/Cantus, a dok čekamo nastavak sezone, izdvojili smo deset najzanimljivijih trenutaka iz dosadašnjih epizoda…

Pjesmu “Zlatne godine” trebao je pjevati Dado Topić. “Gibo je pisao tekst za tu pjesmu, ali ja ga do tad nikad nisam vidio. E i tu se uplela Severina koja je Gibu dovukla u studio. Mi mu stavimo ajd’ otpjevaj, meni se dopalo kako je otpjev’o. Ali trebalo je nagovoriti i redatelja kojem sam rekao: Davore, prvo ćeš poslušat, a onda ćemo razgovarat, može?”, u svom stilu pojašnjava Zrinko Tutić.
Autori i tekstopisci, obratite pažnju na naslove svojih pjesama! Vjekoslava Huljić je, ističe Julijana Matanović, vrlo pažljiva i promišljena u izboru naslova, dok suprug Tonči to puno pragmatičnije objašnjava: “Kad neke svakodnevne riječi i izraze stavimo u kontekst glazbenog teksta, one mogu postati megahit!”.
Prva verzija Tajčinog eurovizijskog bangera “Hajde da ludujemo” zvala se “Hajde da beremo jagode”. Alka Vuica promijenila je taj tekst: “Zrinko je prvo rekao da to neće stat, ja sam mu rekla da hoće ako otpjeva ovako. Na kraju se složio i onim svojim prepoznatljivim glasom rekao: sad ti, Alka, nađi nešto za tekst iz svog spomenara, nešto što se pamti…”.
Autor teksta za hit “Rock galama” Nene Belana je – Marijan Ban. On je od Belana dobio samo refren, a za ostatak teksta inspirirala ga je svađa mlađahne susjede s ocem, vojnim licem. Nakon što je završio tekst, Ban je sjeo u vlak i pridružio se Belanu u Zagrebu na snimanju pjesme.
“Cesarica” je jedva 24 sata “pripadala” Gibonniju. “Nema tu velike mistike, Oliver me jednog dana nazvao u vrijeme ručka, halo, ‘oćeš mi dat pismu, hoću i gotovo”, prisjeća se Gibonni: “Skoro je i Judi, zviri i beštimje završila kod njega, ali je na kraju odustao zbog psovke”.
Ljubav se može iskazati na tisuće načina, no jesu li “crte lica koje vire iz kolica” Vjekoslave Huljić ultimativni izraz ljubavi? “Ima li većeg doživljaja ljubavi nego da želiš taj trenutak da jednog dana u kolicima voziš dijete koje sliči na njega?! Zašto je to nekima bio target da se po tome iživljavaju?”, i danas se pita Huljić.
Duet Massima i Belana “Zar više nema nas”, skoro se nije dogodio. Massimo je nekoliko godina po stanu tražio demo snimku pjesme, Belan je na nju potpuno zaboravio. Kad se konačno snimila, tek je druga verzija pjesme postala veliki hit koji se i danas rado pjeva i pamti.
Alka Vuica radi najbolje tulume! “Pamtim da je na jednom tulumu pokojni Željko Malnar uperio pištolj u mene te na kraju metkom probio zid i razbio bojler u Alkinom stanu u Palmotićevoj ulici”, prisjeća se Massimo te zaključuje: “Alka je jedna jedna osoba koja strahovito voli život, koja strahovito voli ljubav”.
Ne smije sve bit komplicirano, moto je Zrinka Tutića. “Nekad moraš pokazat domaćem svijetu da ga nisi zaboravio, mora postojati jednostavnost. Imam ti pravo ići na živce, ali ti tu pjesmu oprat sa sebe ne možeš”, slikovito objašnjava ovaj “kronični banjalučanin”.
Tražite li recept za uspjeh, Gibonni ima jednostavan savjet: “napravi pjesmu najbolje šta možeš”. “Zna se dogodit da neke pjesme za koje sam mislio da nikad neće uspjet s vremenom dobiju na važnosti. Tempera je u početku bila svima znak da odu na šank. Slično je bilo i s Posoljeni zrak, ona se kotrljala i kotrljala i s vremenom postala jedna od tri najvažnije pjesme na koncertu”.