Dora Pejačević u Leipzigu
Ususret izvedbama Simfonije u fis-molu Dore Pejačević u Leipzigu, o uzbudljivim međunarodnim susretima s glazbom skladateljice za čiju je afirmaciju u našem vremenu najzaslužnija akademkinja Koraljka Kos
Jedan je grad u Njemačkoj prebogat glazbom prošlosti, odlučio posebnim nizom koncerata počastiti lik legendarnog mađarskog dirigenta koji je preminuo 23. siječnja prije 100 godina. I tako je Leipzig, grad poznatih srednjovjekovnih sajmova, grad Johanna Sebastiana Bacha, Felixa Mendelssohna i Richarda Wagnera, grad koji će iduće godine slaviti 200. obljetnicu „Bitke naroda“, proslavio sto godina od smrti Arthura Nikischa koji se rodio 1855. i svojom karijerom povezao upravo Leipzig, London, Boston, Berlin i Budimpeštu ravnajući u operi te već tada prestižnim orkestrima svjetske reputacije.
U kući (dirigentskoga) kralja Arthura
Upravo taj Arthur Nikisch, koji je praizveo primjerice Brucknerovu 7. simfoniju, slušao je u Dresdenu praizvedbu Simfonije D. Pejacevich odnosno naše grofice skladateljice Dore Pejačević, mlađe od njega 30 godina, s kojom ga je povezivala, dakako, i Budimpešta.
Proslava Nikischeve obljetnice koja je u Leipzigu počela na datum njegove smrti, 23. siječnja, ostvaruje niz nekoliko koncertnih programa u nastupima Gewandhaus orkestra i drugih umjetnika te posebnu izložbu posvećene umjetniku koji je više od četvrt stoljeća bio njihov Kapellmaister, dakako, u Gewandhaus dvorani.
Zaključak koncertnog i slavljeničkog niza donosi još jedan program orkestra kojemu je na čelu, odnosno Gewandhauskapellmeister, latvijski dirigent Andris Nelsons (inače i glazbeni ravnatelj Bostonskog simfonijskog orkestra) – i taj koncertni program u izvedbama 3. i 4. veljače, donosi prvi put u Leipzig Simfoniju u fis-molu grofice Dore.
Simfonijom se maestro Arthur Nikisch oduševio u Dresdenu na praizvedbi 1920. godine i bio ju je planirao izvesti u Leipzigu, ali je, nažalost, iznenada preminuo. Te 1922. godine gripa mu je zahvatila srce, a dirigent se iz bolesničke postelje javio upravi Gewandhausa i prvi put u 26 godina morao otkazati probu – i to je bila baš proba za simfoniju Dore Pejačević. Nikischevu smrt je orkestar obilježio koncertom djela Brahmsa i Beethovena pod ravnanjem Wilhelma Furtwänglera.
A Simfonija je još 1923. izvedena u Budimpešti, ali već nakon što je Dora Pejačević tragično preminula 5. ožujka i tako ova svečanost Nikischeve „stotke“ ujedno označava početak (priprema) za obilježavanje 100. obljetnice smrti značajne skladateljice ne samo hrvatske nego ukupne europske povijesti glazbe.
Film o Dori Pejačević
Od 2014. godine u Leipzigu živi pijanistica Kyra Steckeweh koja intenzivno proučava, svira i snima glazbu (zanemarenih) skladateljica, a zajedno s redateljem Timom van Beverenom već je ostvarila nagrađivani film Komponistinnen te dovršavaju snimanje filma o Dori Pejačević. Koncerti koji će u Leipzigu predstaviti njezinu Simfoniju 3. i 4. veljače jedan su od vrhunaca filma koji će nam otkriti neke nove (do sada nepoznate) detalje o skladateljici i uvide u njezinu ostavštinu, a koji je sniman i u Hrvatskoj.
I upravo je Kyra Steckeweh prenijela podatak o planiranoj izvedbi Simfonije još 1922. godine u Leipzigu programskom ravnatelju Gewandhausa Tobiasu Niederschlagu, i tako će, nakon trijumfa u Londonu (gdje je Simfonijski orkestar BBC-ja izveo pod ravnanjem Sakarija Orame 26. studenog prošle godine te snimio za novi nosač zvuka), naposljetku, nakon 100 godina Simfonija u fis-molu stići u Leipzig: u slavu Arthura Nikischa i njegove obljetnice, ali i na sjajnom putu izvedaba djela Dore Pejačević u vrhunskim interpretacijama.
Ozbiljan i snažan znak koji označava skorašnje stoljeće od prerane i tragične smrti jedinstvene plemkinje, koncert koji iščekujemo s nestrpljenjem i veseljem, baš kao i spomenuti film koji ćemo ipak pričekati malo dulje.
Novo tumačenje?
Za dva posebna koncerta u Leipzigu ulaznice već imaju upućeni (i privilegirani, dodali bismo) – uz simfoniju Dore Pejačević raspored donosi i Koncert za violončelo Antonina Dvořaka s fascinantnom čelisticom Sol Gabetta, a svima koji želimo čuti kako će Andris Nelsons tumačiti partituru „eksplozivne, misaone i zanesene hrvatske simfonije“, kako su je najavljivali u Londonu – svima nama na raspolaganju izravni je prijenos MDR-a (Srednjenjemačkog radija) u petak 4. 2. u 20 sati.
Bit će zanimljivo usporediti interpretacije s onom koju je Ari Rasilainen zabilježio na nosaču zvuka (za nakladnika CPO), a Mladen Tarbuk (prvi dirigent suvremene integralne izvedbe koja je bila upravo prije 20 godina) snimio za Hrvatski radio. Postoje i snimke recentne izvedbe u Londonu, a i izvedbe Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Enrica Dinda sa svečanog koncerta uz 90. obljetnicu tog orkestra 2019. godine.
Pridodamo li izvedbe Simfonije u Poljskoj (u studenom 2021.) vjerujemo da je sve to tek početak novih uzbudljivih susreta s glazbom skladateljice za čiju je afirmaciju u našem vremenu itekako najzaslužnija akademkinja Koraljka Kos, muzikologinja koja mi je već najavila i neke jesenske festivalske događaje na Lednice-Valtice Music Festival posvećene upravo Dori Pejačević.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Glazba.hr portala.
