Dalmatinsko zrcalo - ususret svjetskoj premijeri

63. glazbene večeri u sv. Donatu u sklopu ciklusa Suvremenost rane glazbe donose Dalmatinsko zrcalo, iščekivanu premijeru posebno osmišljenog programa čiji koncept potpisuju Katarina Livljanić, Dario Poljak i Josep Cabré pod čijim će umjetničkim vodstvom nastupiti Companyia Musical u suradnji s ansamblom Concerto Scirocco, uz Darija Poljaka na orguljama.

Program je to kojim autorski tim želi predstaviti zadivljujuće putovanje kroz hrvatsku i venecijansku glazbu, od srednjovjekovnih izvora do 16. i 17. stoljeća, pokazujući ispreplitanje tih glazbenih ideja kroz prizmu odabranog konteksta, o čemu smo saznali izravno od tima koji je koncipirao Specchio Dalmata.

Povezanost glazbe, vremena i ljudi

Usred finalnih proba pred koncert, svoj doživljaj rada na projektu, percepciju glazbe te najvažnije aspekte Dalmatinskog zrcala komentirao je katalonski zborski maestro i interpret rane glazbe, Josep Cabré:

“Repertoar je manje važan. Najvažnija je sama glazba i njezino povezivanje s glazbenicima, kao i povezivanje glazbenika u okviru ovoga iskustva. Činilo mi se da glazba tijekom koncerta program mora pričati priču od početka do kraja. Duhovna glazba vrlo je raširena i brojna su djela takve glazbe nastala tijekom 17. stoljeća. Njihovi tekstovi su dio naše kulture i predstavljaju našu snažnu povezanost s njima. Stoga smo željeli ovome programu dati određeni kontekst.”

Govoreći o izboru skladbi i instrumenata, istaknuo je kako je glavna težnja bila približiti se načinima na koje je glazba bila izvođena u to vrijeme. “Namjera je bila povezati različite glazbenike, talijanske, švicarske, katalonske i hrvatske, koji se sada isprepliću u ovome gradu. Ta mi je ideja možda najvažnija i čini mi se najzanimljivijim aspektom projekta koji predstavljamo festivalskoj publici”, napomenuo je Cabré.

Foto: Glazbene večeri u sv. Donatu

Suvremene transkripcije hrvatskih skladatelja 17. stoljeća

Dario Poljak otkriva kako je Dalmatinsko zrcalo poseban projekt zato što je vjerojatno prvi put da se hrvatska rana glazba predstavlja u ovakvom kontekstu. Prvotnu ideju predstavljanja tek svojevrsnog putopisa u zajedničkom su razgovoru razvili u ideju da hrvatske skladatelje, umjesto u obliku nekog antologijskog popisa, predstave u specifičnom kontekstu:

“S obzirom na to da su svi hrvatski skladatelji 16. i 17. stoljeća skladali duhovnu glazbu, izabrali smo kontekst večernje molitve (vespera). Valjalo je onda izabrati što sve nude hrvatski skladatelji ranog 17. stoljeća, predstavljajući tako suvremene transkripcije Ivana Lukačića, Francesca Sponge i Gabriela Uspera, Vinka Jelića i Tomasa Cecchinija, a našlo se mjesta i za skladatelja 16. stoljeća, Julija Skjavetića. Svemu tome pridodan je i niz antifona za koje se pobrinula Katarina Livljanić.”

Katarina Livljanić pojasnila je kako je riječ o višeslojnom repertoaru. S jedne strane su ranobarokni skladatelji, pa je s druge strane bilo potrebno pronaći glazbu iz fonda gregorijanskih napjeva koji bi doprinijeli liturgijskome okviru.

“Pred nas se postavilo dijakronijsko pitanje – imali smo izvore gregorijanskih napjeva koji su stariji od središnjeg korpusa repertoara ranog 17. stoljeća. Međutim, prava je sreća da u zadarskome franjevačkom samostanu postoji niz kantuala dalmatinskoga franjevca iz toga doba, a riječ je o rukopisim Frane Divnića. Uključivanje njegovih korala pokazalo se kao izvrstan odabir.”

Gregorijanski napjevi stoljećima pjevani na hrvatskoj obali

No što bismo onda trebali s gregorijanskim repartoarom? – sljedeće je pitanje koje je vodilo Katarinu Livljanić i tim na putu ka zaokruživanju cjeline i izvora repertoara. S namjerom da idu u vjernu liturgijsku rekonstrukciju, bez preciznih izvora za pojedine marijanske blagdane, valjalo je posegnuti za rukopisima koji su dostupni.

“Pritom treba imati na umu veliku vrijednost i posebnost gregorijanskog repertoara, a to je da je riječ o svevremenskoj glazbi. Naime, gregorijanski napjev za bilo koju svetkovinu možemo pronaći u, primjerice, germanskome izvoru iz 12. stoljeća i u knjizi tiskanoj u 20. stoljeću. Tako smo slobodniji pri izboru jer znamo da je repertoar čuvar tradicije, a ne fizičke knjige.

Posegnuli smo za antifonarijima koji su s hrvatske obale pa smo uzeli one iz samostana Male braće u Dubrovniku. Iako se čuvaju u franjevačkom samostanu, njihov je put bio vrlo zanimljiv. Dolaze od dominikanaca s otočića Badije na Korčuli. Postoje čak i različite teorije o njihovu zadarskom porijeklu. Iz njih smo uzeli gregorijanske napjeve znajući da su se oni sigurno mogli stoljećima čuti kao dio marijanskih vespera. Tako smo zaokružili priču o izvorima”, zaključuje Livljanić.

Kako je pojašnjeno i u programskoj knjižici, uvrštavanje gregorijanskih napjeva u program obogaćuje liturgijski kontekst večernje službe u dalmatinskim gradovima u kojima se takvi napjevi skladno isprepliću s kasnijim polifonim skladbama. 

Upravo u jednome od žarišta ranoglazbenih izvora festivalska publika 63. Glazbenih večeri u zadarskoj crkvi Sv. Donata danas, 11. srpnja u 21 sat ima priliku sudjelovati na ovom zanimljivom putovanju kroz hrvatsku i venecijansku glazbu različitih epoha.