Treći blok biennalskog Continuuma donio srpanjske programe u prostorima bliskima mlađoj publici

Neobična, pandemijom obilježena godina neobično je podijelila Muzički biennale Zagreb na četiri bloka, odnosno na četiri dijela biennalskog Continuuma, kako ih je nazvala umjetnička ravnateljica Margareta Ferek Petrić. Kao što je poznato, prva su dva bloka 31. MBZ-a održana u travnju i u svibnju, no ove godine Biennale ima i ljetni, srpanjski blok i kasnoljetni/ranojesenski rujanski blok.

Treći od četiriju blokova, Continuum Nr. 3 – Le sacre de l’été (Posvećenje ljetu), održao se od 15. do 17. srpnja. Nakon otvaranja – koncerta Zagrebačke filharmonije u Tvornici kulture – ljetni se Biennale preselio na Savu, točnije u prostore Kluba Močvara i Pogona Jedinstvo, gdje je povezao suvremenu klasičnu akustičnu glazbu, rock, elektroniku, turntablism i rasprave o glazbi, uz još jedan solistički online koncert.

Četvrti, zaključni blok, Continuum Nr. 4 – Celebration! (Proslava!) održavat će se od 17. do 20. rujna. Obilježit će ga dva glazbeno-scenska djela hrvatskih autora, Berislava Šipuša i Silvija Foretića, ali i udaraljkaško-elektronička šetnja Atelierom Meštrović, slušaonice i online suradnja s kanadskim ansamblom Turning Point.

Trostruki koncert
Zagrebačka filharmonija otvorila je treći blok koncertom u Tvornici kulture, 15. srpnja u 19.30. Izvedene su tri skladbe, točnije tri solistička koncerta. Jedino djelo nastalo u našem stoljeću bio je koncert za flautu i orkestar L’Aile du songe (2001.) finske skladateljice Kaije Saariaho, inspiriran poezijom Saint-Johna Persea. Koncert za violinu i orkestar Grand jeu classique napisan je 1982., karakterističnim izričajem Milka Kelemena (1924. – 2018.), osnivača MBZ-a, koji slušatelja navodi na osluškivanje odjeka i zvukova na rubu tišine, a eklektik Alfred Schnittke svoj je trostavačni i za solista zahtjevan Koncert za klavir i orkestar skladao kao 26-godišnjak, 1960. godine. Kao solisti nastupili su hrvatska violinistica Katarina Kutnar, austrijski flautist Karl-Heinz Schütz i rumunjsko-austrijska pijanistica Maria Radutu. Otkrili su visoku razinu muzikalnosti, tehničke spreme i intelektualne britkosti, toliko važne za razumijevanje suvremene glazbe.
Nakon Yalde Zamani, koja je u drugom biennalskom bloku ravnala koncertom Simfonijskoga orkestra Hrvatske radiotelevizije, drugim velikim hrvatskim orkestrom u trećem bloku ravnala je također dirigentica, Francuskinja Ariane Matiakh, svestrana glazbenica koja suvereno vlada stilovima i žanrovima u rasponu od baroka do suvremene glazbe, od opere do simfonijskih djela. Rekla nam je: „Kad ravnam izvedbom Mahlera, ne mogu razumjeti glazbu ako ne znam utjecaje koji su doveli do nastanka takve glazbe. Isto vrijedi i za suvremenu glazbu, čak i ako je katkad riječ o dekonstrukciji; moramo znati odakle ona dolazi, iz čega dopire ili čega se želi osloboditi. Zaista osjećam ljepotu glazbe u svemu i ne želim prestati tražiti nove mogućnosti za najbolju moguću interpretaciju. Upravo zbog toga vrlo često imam osjećaj da mi je glazba na kojoj trenutačno radim ujedno najdraža!“

Dvostruko dekodiranje
Hamburški ansambl Decoder na MBZ-u se pojavio dvaput u istom danu, 16. srpnja, oba puta u Pogonu Jedinstvo. Prvi put ih se moglo čuti na snimci u 18 sati, kad se održalo predstavljanje snimljenih izvedbi disertacijskih djela skladatelja doktorskog studija na Sveučilištu Stanford. Suradnja Odsjeka za glazbu Sveučilišta Stanford iz Kalifornije s ansamblom Decoder trebala je obuhvatiti izvedbe triju opera-jednočinki, i na Stanfordu i na Muzičkom biennalu Zagreb. Zbog epidemije bolesti COVID-19 dulji je boravak ansambla uživo na tim mjestima bio logistički izazovan pa je projekt prebačen na virtualne opere, koje su producirane i snimljene ovoga ožujka u Berlinu pod kreativnim vodstvom Heinricha Horwitza. Autori čija su djela predstavljena su hrvatski skladatelj Davor Branimir Vincze te Julie Herndon i Chris Lortie iz Sjedinjenih Američkih Država, a njihove jednočinke inspirirane su životom i stvaranjem Gertrude Stein i Alice B. Toklas, boksom i trgovinom organima, kao i poezijom Erica Shirlota.
U 21 sat istoga dana, taj „nepredvidiv i energičan“ sastav, kako ih opisuje kritika, posvećen suvremenoj glazbi i ponajviše suradnji s mladim skladateljima, nastupio je uživo. Uz sopranisticu Jessicu Aszodi, izveo je djela Leopolda Hurta, Sare Glojnarić, Sare Nemtsov, Marka Cicilianija, Andreja Koroliova i Alexandera Schuberta (Hurt, Koroliov i Schubert ujedno su i članovi ansambla). Tim je skladbama predstavljen  širok raspon sviračkoga izraza, zvukovlja i tema, od pop-bubnjeva, preko zvuka u talk-showu i glazbenoga pristupa bojama, do vježbanja tzv. osjetilne usmjerenosti.

Između skladanoga i improviziranoga
U Pogonu Jedinstvo je 16. srpnja nastupila i Kaja Draksler, koju MBZ dovodi u suradnji s jazz.hr-om. Mlada slovenska pijanistica najnovijim projektima uranja u mikrotonalitetne mogućnosti i koristi klavir kao zvučnik sa snimkama koje ‘sviraju’ preko njega. Kako sama opisuje, teži tome da svaka skladba bude svijet za sebe, s vlastitim jezikom, vegetacijom, klimom, logikom. Kao i u dosadašnjem radu, zanima je neprimjetno kretanje između skladanih i improviziranih dijelova, posebno timbar i struktura.

Teorija i praksa
I Jorge Sánchez-Chiong, skladatelj i umjetnik-turntablist iz Beča, rođen u Venezueli, dvaput je sudjelovao u programu trećeg biennalskog bloka. Nastupio je 16. srpnja u 23 sata u Klubu Močvara svojim ‘setom’ uživo, za gramofonima, odnosno turntables, a dan poslije praktične demonstracije publici je ponudio i teorijsku stranu svojega umijeća: na platou Pogona Jedinstvo 17. srpnja u 19 sati održao je predavanje o Povijesti i praksi turntablisma, odnosno umijeća uporabe gramofona kao instrumenta.

Ponovno za djecu
I u trećem se bloku nastavio program Svirkaonica, kreativna radionica za djecu koju vodi violinistica i glazbena edukatorica Lucija Stanojević, ovaj put u Klubu Močvara, 17. srpnja u 11 sati. Na Svirkaonicama, odnosno radionicama suvremene glazbe, djeca  skladaju, sviraju, izrađuju instrumente, izvode, dirigiraju, plešu, otkrivaju što se sve može iskoristiti za proizvodnju zvuka i glazbe te kako prostor u kojem borave mogu pretvoriti u koncertnu dvoranu. Cilj radionica je – glazba za sve. A između radionica, MBZ poziva odrasle da najmlađima pokažu novu mrežnu stranicu Muzičkoga biennala namijenjenu baš djeci, kidz.mbz.hr. Bravo! I samo tako dalje, jer na mladima svijet ostaje!

Violončelo i elektronika
Jedini online koncert ovoga bloka izveo je violončelist Vid Veljak. Na koncertu, dostupnom na YouTube kanalu MBZ-a od 17. srpnja u 16 sati, mladi violončelist izvodi suvremena djela za violončelo i elektroniku, među kojima i dvije praizvedbe hrvatskih autora, Alliages II Borisa Jakopovića i To A. C. Mladena Tarbuka, kao i djela Sashe J. Blondeaua, iz Francuske, njemačke skladateljice Carole Bauckholt, Argentinca Martina Matalona i Portugalca Joãa Pedra Oliveire.

Veljak o programu kaže: „Vrlo je zahtjevan i stilski vrlo heterogen. Svaka je kompozicija različita od ostalih, a svaki se autor elektronikom koristi na potpuno drukčiji način.“

Nastavak razgovora
Nakon ‘razgovornih formata’ u Muzeju suvremene umjetnosti koje je Muzički biennale organizirao u svibnju, festival i u ljetnom izdanju nastavlja promišljanje suvremene glazbe raspravama i okruglim stolovima:

U petak, 16. srpnja u 16.30 na platou Pogona Jedinstvo MBZ je priredio Kritičarske razgovore  – od klasike do undergrounda s podnaslovom Perspektive, alati i prepreke glazbenih kritičara za 21. stoljeće, u suradnji s portalom Kulturpunkt i regionalnom platformom Svijet oko nas.  A u subotu, 17. srpnja u 17 sati na istom se mjestu održao okrugli stol o suvremenoj glazbi koji je moderirao skladatelj Ivan Violić. Za okruglim stolom, kaže Violić, istražio se odnos dvaju čimbenika: osobnog ukusa i razumijevanja „jezika kojim djelo progovara“, kao i „osmišljanje recepcijskih strategija kojima se može ostvariti kvalitetniji sud te omogućiti veće bogatstvo doživljavanja i razumijevanja“.

Tijekom festivalskoga bloka održana je i Radionica glazbene kritike voditelja muzikologa Trpimira Matasovića. Riječ je o intenzivnoj edukaciji tijekom koje polaznice i polaznici prate program MBZ-a te pišu kratke osvrte o odabranim izvedbama. Svakoga dana prije početka glazbenog programa sudionici upoznaju specifičnosti pisanja o glazbi te se uvježbavaju u slušanju, interpretaciji i analizi. Tekstove nastale na radionici imaju priliku objaviti na Kulturpunktu, a dio ćete moći pročitati i u idućem broju Cantusa.

I analogno i digitalno
Od dvaju završnih ansambala ‘močvarnog’ festivalskog dana, jedan je poznat po tome što je nedavno snimio album „posve analogno“, bez računala, dok je drugi snimio album „potpuno digitalno“ – a zvuk snimljenih instrumenata dodatno je transformiran – i tek će za MBZ, za svoj prvi nastup, osmisliti način da se glazba s albuma ‘prevede’ u inačicu koja se može uživo izvesti na instrumentima.
Ansambl Trokut nastupio je 17. srpnja u Močvari. Osnovan je potkraj 2018. godine pri Odjelu za jazz glazbu Akademije za glazbu i izvedbenu umjetnost u Grazu (Austrija). Repertoar kvinteta čini autorska glazba sastavljena od kolaža unaprijed definiranih struktura, motiva te improvizacija inspiriranih modernom jazz, elektroničkom i rock glazbom. Melodije, harmonija i elektroničke teksture na tragu su izvođača poput Kneebodya, Radioheada, Boards of Canada, Madliba, Jaga Jazzista, Shai Maestra i glazbe ostalih izvođača izdavačke kuće ECM.  Članovi kvinteta su Ana Čop, pjevačica i klavijaturistica, Luka Čapeta za električnom gitarom, Hrvoje Kralj za električnom bas-gitarom, Jerko Jurin za bubnjevima i Jaka Arh, tenor-saksofonist zadužen i za efekte i elektroniku. Na MBZ-u Trokut iznimno nastupa u formaciji kvarteta, bez pjevačice Ane Čop.
Do sada su nastupali u Hrvatskoj i Sloveniji. Ujesen 2020. objavili su album Shapeless, za nakladnika Rika Muzika iz Londona, za koji su nominirani za nagradu Porin; kao skupina, nominirani su za nagradu Rock&Off u kategoriji Jazz&Off.
Biennalski program u Močvari završio je 17. srpnja u 22 sata projektom delapse zagrebačkoga elektroničkog producenta Leonarda Klaića, koji na MBZ dolazi s gostima i najavljuje:
„… umjesto možda logičnije DJ-inačice, odlučio sam sve pretvoriti u otvoreniju, poluimprovizacijsku formu sa živim bendom. Na pozornici mi se pridružuju neki od najboljih glazbenika koje poznajem: Mark Mrakovčić, Chris Ian, Krešimir Kokić i Pavle Gulić, gotovo svi u ulozi multiinstrumentalista, uz gostovanja pjevača koji su se našli i na albumu: Mary May, Domagoja Šimeka i Nenada Gajića. Zajedno od studijskoga kontroliranog kaosa pokušavamo napraviti živi, organski, nekontrolirani kaos, u rasponu od tihih atmosferičnih pejzaža do ekstrema koji gotovo ulaze u noise domenu. Veselimo se.“