30
lis
2026
Vijesti

CANTUS ANSAMBL I ZAGREB PHILHARMONIC BRASS NA 63. GLAZBENOJ TRIBINI U OSIJEKU

Višeslojnost pristupa suvremenom glazbenom izričaju

Zagreb Philharmonic Brass / Cantus Ansambl

share

Tri programski intenzivna dana na 63. izdanju Glazbene tribine Hrvatskog društva skladatelja u Osijeku, od 23. do 25. studenog u Kulturnom centru Osijek, bila su sjecište glazbenih susreta skladatelja, glazbenih, multimedijskih i vizualnih umjetnika, muzikologa, pedagoga, studenata i ljubitelja suvremenog glazbenog izričaja. Bila je to još jedna prilika za stjecanje novih, ali i razmjenu postojećih iskustava, uz koncerte, panele, radionicu i predavanje, koje su osmislili umjetnički voditelj Tibor Szirovicza i programski odbor: Sanda Majurec, Jana Haluza i Ivan Božičević. Raznolik koncertni program pružio je presjek hrvatskog komornog glazbenog stvaralaštva, ali i onog solističkog, zborskog i audiovizualnog, a nakon nastupa gitarista Krešimira Bedeka, Vokalnog ansambla Brevis, saksofonista Lovre Merčepa te tubista Krunoslava Babića i pijanistice Mije Elezović, središnji večernji termin u subotu bio je u znaku koncerta Cantus Ansambla pod ravnanjem Stjepana Vugera.

Obljetničarski Cantus Ansambl

U godini u kojoj obilježava 25. obljetnicu postojanja, Cantus Ansambl će, uz svoj redoviti ciklus u Maloj dvorani Lisinski, u prosincu održati i svečani koncert u ciklusu Lisinski subotom, a Glazbena tribina u Osijeku bila je još jedna vrijedna prigoda za prisjećanje na njegovo kontinuirano promicanje suvremenog glazbenog stvaralaštva, s naglaskom na ono hrvatsko. Upravo je Cantus Ansambl jedan od najzaslužnijih dionika razvoja suvremene glazbene scene u Hrvatskoj, koji niz godina pod umjetničkim vodstvom dirigenta Berislava Šipuša i uz stalnog dirigenta Ivana Josipa Skendera, ostvaruje uspješna gostovanja i suradnje na međunarodnoj razini.

Koncertom Cantus Ansambla u subotu, 24. listopada u Koncertnoj dvorani Franjo Krežma u Osijeku, ravnao je Stjepan Vuger, nenametljivom, no uvjerljivom gestom ostvarivši pritom skladnu suradnju s članovima Ansambla ‒ violinistima Ivanom Novincom i Eleonorom Hil, violistom Tvrtkom Pavlinom, violončelistom Jasenom Chelfijem, flautisticom Anom Batinicom, oboisticom Ivom Ledenko, klarinetistom Danijelom Martinovićem, udaraljkašima Markom Mihajlovićem i Francescom Mazzolenijem te pijanisticom Srebrenkom Poljak. Na programu su bila djela hrvatskih skladatelja različitih generacija ‒ Ante Knešaureka, Sanje Drakulić, Davida Batinića, Viga Kovačića, Luke Rovisa i Lovre Žagara, u čiji se okvir izvrsno uklopilo inventivno ostvarenje talijanskog skladatelja Giovannija Verranda.

Početak večeri bio je u znaku skladbe O jednom trenutku usamljenosti, za flautu, obou, klarinet, violinu, violu, violončelo i udaraljke Ante Knešaureka, koju je na 55. Glazbenoj tribini u Opatiji, 8. studenog 2018. praizveo Ansambl Recherche, u sklopu svog koncertnog projekta Lovesongs ‒ Liebeslieder (Ljubavne pjesme). Recentne skladbe Ante Knešaureka odraz su njegovih promišljanja o događajima, raspoloženjima i određenim životnim situacijama u okviru pojedinog životnog ciklusa, a jedna od njih svakako je O jednom trenutku usamljenosti. Protkana melankoličnim, sjetnim ugođajem, vješto utjelovljenim u uigranoj izvedbi članova Cantus Ansambla, Knešaurekova skladba zrcali introspektivna promišljanja i svojevrsnu bespomoćnost u trenutku usamljenosti, istodobno se hrabro suočavajući s njom.

Inventivan, koloristički raskošan glazbeni prikaz traženja i pronalaska te (ne)očekivanosti ishoda u ljubavi izveli su uvjerljivo i sugestivno, poigravajući se sa živopisnim spektrom boja njegova glazbenog sadržaja.

Ansamblu Recherche posvećena je i skladba Retrouve, za flautu, obou, klarinet, violinu, violu, violončelo i udaraljke, jednostavačno ostvarenje Sanje Drakulić, oblikovano kao niz minijatura i praizvedeno na istom koncertu kao i prethodnica. Inventivan, koloristički raskošan glazbeni prikaz traženja i pronalaska te (ne)očekivanosti ishoda u ljubavi, članovi Cantus Ansambla, pod vodstvom Stjepana Vugera, izveli su uvjerljivo i sugestivno, poigravajući se sa živopisnim spektrom boja njegova glazbenog sadržaja.

Domišljat skladateljski izričaj Davida Batinića zrcali se u djelu Topographia Somnii, za komorni ansambl, koje prema riječima skladatelja „polazi od ideje sna kao prostora izmijenjene percepcije i unutarnje, često neuhvatljive logike, u kojoj se prizori, odnosi i vremenski tok ne odvijaju prema zakonitostima budnog stanja, nego prema asocijativnim i intuitivnim principima. U tom smislu skladba nastoji oblikovati vlastitu dramaturgiju kao svojevrsnu ’kartografiju‘ snovitog iskustva – promjenjiv prostor u kojem se glazbeni događaji neprestano transformiraju i međusobno preklapaju.“ Utemeljen na kontrastnoj zvučnosti i promjenjivom karakteru, glazbeni materijal skladbe kreće se prema sve slojevitijoj i gušćoj tekturi, istodobno počivajući na protočnosti.

Stvaralaštvo istaknutog talijanskog skladatelja i pedagoga Giovannija Verranda bilo je zastupljeno skladbom Quattro Invenzioni sull’Offerta Musicale (Četiri invencije na Glazbenu žrtvu), za mali ansambl iz 1995. godine. Riječ je o skladateljevom četverostavačnom, ranom ostvarenju, nastalom na narudžbu Teatra Comunale iz Bologne, koje se temelji na početnom glazbenom materijalu iz Glazbene žrtve Johanna Sebastiana Bacha. Četiri kontrastne invencije donose glazbeni sadržaj izrastao iz zasebnih zamisli, a njihovu su preobrazbu pomno oblikovali članovi Cantus Ansambla, vođeni pažljivom gestom Stjepana Vugera.

U sklopu projekta mobilnosti Erasmus+ u Milanu je, upravo pod vodstvom Giovannija Verranda, nastala skladba Echoes of the Dead Tribe, za klavir, violinu i violončelo Viga Kovačića, studenta kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi profesora Berislava Šipuša, ujedno i jednog od predstavnika najmlađe generacije skladatelja na ovogodišnjoj Glazbenoj tribini. Potaknut inicijativom milanskog ansambla Syntax, Vigo Kovačić stvorio je djelo čija je „polazna ideja bila što više stopiti zvučne identitete svih triju instrumenata iliti gudače s klavirom. U provođenju te ideje, rađao se zvuk koji me sve više podsjećao na prigušene odjeke nekih davno zaboravljenih drevnih plemena, koliko na njihove udaraljke, ritmove, pjevanje, plesanje, dozivanje, disanje…, toliko i na gluhu tišinu njihovog nestanka.“ Članovi Cantus Ansambla ‒ pijanistica Srebrenka Poljak, violinist Ivan Novinc i violončelist Jasen Chelfi, svojom su decentnom izvedbom utjelovili eterično ozračje skladbe odabrane na natječaju za 63. Glazbenu tribinu.

Uslijedila je još jedna skladba odabrana na natječaju, Ryvako, za klavirski trio pulskog skladatelja Luke Rovisa, nastala 2026. godine na poticaj Trija Kamov, koji ju je i praizveo u Čileu. Izgrađena na nizu intervala iz istarske ljestvice, koji se pojavljuje u izmijenjenom redoslijedu, skladba donosi dojmljive i snažne kontraste podjednako u glazbenom materijalu, kao i u samoj dramaturgiji.

Apstraktne geste i proširene tehnike, uz djelomične tragove prepoznatljivog melodijskog i harmonijskog izričaja prevladavaju u promišljenom ostvarenju, kojim su Cantus Ansambl i dirigent Stjepan Vuger uspješno i s istraživačkim duhom, priveli kraju svoje osječko gostovanje.

Zaključak koncerta Cantus Ansambla bio je u znaku skladbe porcelain, za komorni ansambl još jednog predstavnika najmlađe generacije skladatelja, Lovre Žagara, studenta Muzičke akademije u Zagrebu iz klase akademika Srećka Bradića. Riječ je o još jednom ostvarenju odabranom na natječaju za 63. Glazbenu tribinu u Osijeku koje, prema riječima skladatelja, „istražuje krhkost i fragmentaciju glazbenog materijala portretirajući nepovratne lomove koje nasilje, izrabljivanje i kontrola ostavljaju u ljudima i odnosima.“ Apstraktne geste i proširene tehnike, uz djelomične tragove prepoznatljivog melodijskog i harmonijskog izričaja prevladavaju u promišljenom ostvarenju, kojim su Cantus Ansambl i dirigent Stjepan Vuger uspješno i s istraživačkim duhom, priveli kraju svoje osječko gostovanje.

Nakon koncerta Cantus Ansambla, u Maloj dvorani Kulturnog centra Osijek, na koncertu Kompozicije u audiovizualnom mediju, s uspjehom su predstavljena audiovizualna ostvarenja Srđana Dedića (Time Scales-Pitch Scales, algoritamska skladba za sintesajzere s grafičkom partiturom), Mladena Milićevića (Etide frustracija, za elektroniku i video), Tome Bedalova (Cubed sax, za bariton-saksofon, tape i video, uz saksofonista Martina Zdelara), Pietra Dossene (Drift, za klarinet, live elektroniku i live vizuale) te Ivana Božičevića (Organic Steam, za računalno kontrolirane orgulje i video).

Svjež završetak Glazbene tribine uz Zagreb Philharmonic Brass

Posljednji koncert na 63. Glazbenoj tribini u Koncertnoj dvorani Franjo Krežma Kulturnog centra Osijek, u nedjelju, 25. listopada u podne, održao je Zagreb Philharmonic Brass.

Zajedničko muziciranje glazbenicima iz ansambla predstavlja odmak od svakodnevnih orkestralnih zadaća te poseban izazov, a upravo su svježina i entuzijazam izvirali iz njihovih izvedbi tijekom koncerta u cijelosti.

Ansambl je to limenih puhača sastavljen od petorice solista Zagrebačke filharmonije: trubača Marija Lončara i Petera Firšta, hornista Yevhena Churikova, trombonista Marija Šinceka i tubista Krunoslava Babića, kojima se pridružio prvi trubač Orkestra Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Luka Buljan. Kako su sami istaknuli, zajedničko muziciranje glazbenicima iz ansambla predstavlja odmak od svakodnevnih orkestralnih zadaća te poseban izazov, a upravo su svježina i entuzijazam izvirali iz njihovih izvedbi tijekom koncerta u cijelosti.

Početak koncerta protekao je u znaku praizvedbe skladbe odabrane na natječaju 63. Glazbene tribine, Pidgeon in distress causing a mess, flying through the White House, za kvintet limenih puhača Tina Ujevića, diplomanta primijenjene kompozicije iz klase profesora Frane Đurovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Izrasla iz želje za istraživanjem zvukovnih mogućnosti limenih puhačkih instrumenata i načina na koji se proširene tehnike mogu prirodno uklopiti u glazbeni tijek, skladba Tina Ujevića propitkuje izražajne i tehničke mogućnosti suvremenih načina izvedbe na limenim puhačkim instrumentima.

 

Ivan Končić oblikovao je nostalgičnu skladbu koja čezne za „nepravilnostima“ ‒ uzbrdicama i zavojima njegova zavičaja, vješto utjelovljenim u uigranoj izvedbi članova ansambla

Istraživački duh članova ansambla zablistao je i u sljedećoj skladbi s programa, Kaskade i korali, za brass ansambl Ivana Končića, nastaloj 2019. na poticaj 30. MBZ-a, s temom Glazba ‒ prostor ‒ grad ‒zvuk. Pronašavši nadahnuće u usporedbi zagrebačkog i dubrovačkog urbanizma, tj. arhitekture Zagreba i rodnog Dubrovnika, pri čemu je imao osjećaj da su dubrovačke zgrade sve manje i manje, nasuprot zagrebačkim neboderima i ravnim površinama, Ivan Končić oblikovao je nostalgičnu skladbu koja čezne za „nepravilnostima“ ‒ uzbrdicama i zavojima njegova zavičaja, vješto utjelovljenim u uigranoj izvedbi članova ansambla. Sjeta i nostalgija ogledaju se i u činjenici da je djelo ujedno i posljednji pozdrav skladateljevom profesoru Željku Brkanoviću, preminulom 2018. godine te odražava njegove postulate, od uporabe kontrastnih materijala, preko tzv. orkestralnih „situacija“, do ideje koralne melodije. Glazbenici iz ansambla uvjerljivo su prenijeli ozračje skladbe, o kojoj Ivan Končić s odmakom piše: „Danas, 2026., mogu zaključiti da više ne primjećujem visinu zgrada, a Profesor mi i dalje fali.“

Skladba Mrtva priroda, za kvintet limenih puhača Frane Đurovića nastala je 2000. godine, a godinu dana kasnije praizvedena je na 38. Međunarodnoj glazbenoj tribini u Puli. Zrcaleći prostornu, „sinestezijalnu“ statičnost koja prema riječima skladatelja, „živi, diše, pulsira, giba se, ima svoju dinamiku, obnavlja svoje boje“, skladba se temelji na modusu od pet tonova, a njezin inventivan glazbeni sadržaj s razumijevanjem su iznijeli članovi ansambla.

Iste godine (2000.), tijekom studija u klasi profesora Marka Ruždjaka na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, nastala je i skladba Ivane Kiš, Boombrass, 7 minijatura za brass kvintet, koja je potom praizvedena na koncertu studentskih radova na 38. izdanju Međunarodne glazbene tribine u Puli. Maštovitom glazbenom sadržaju skladbe koju sama autorica smatra prekretnicom neprocjenjive vrijednosti u vlastitoj glazbenoj i stilskoj evoluciji, Zagreb Philharmonic Brass pristupio je istodobno zaigrano i uvjerljivo, vješto oblikujući kontrastna raspoloženja kojima ono obiluje.

Uslijedio je Sekstet za tri trube, rog, trombon i tubu Silvija Foretića, trostavačano ostvarenje nastalo na narudžbu MBZ-a 2019. godine, koje je iste godine praizveo ansambl Ad Gloriam Brass. Djelo u cijelosti odiše sviješću o samodostatnosti glazbenog sadržaja, prožetog domišljatim rješenjima, virtuoznim elementima, ali i iznenađenjima, poput pauza i scenski atraktivnih „odglumljenih“ dijelova u trećem stavku, Parlando, u kojem glazbenici duhovito raspravljaju o skladateljevim zamislima i (ne)izvedivosti svojih dionica.

Za kraj osječkog koncerta, ali i same 63. Glazbene tribine, Zagreb Philharmonic Brass izveo je skladbu Czardasz, za puhački kvintet Ive Josipovića iz 1988. godine, koju je praizveo Volga Brass Quintet iz Uljanovska. Unutar dijela opusa Ive Josipovića posvećenog plesovima i narodnim običajima, Czardasz odiše živopisnim glazbenim materijalom, utemeljenim na tradicionalnom mađarskom narodnom plesu i glazbi te dvodijelnoj strukturi. Predano surađujući, Zagreb Philharmonic Brass pomno je oblikovao melankolično ozračje polaganog uvoda (lassú) i energično, temperamentno raspoloženje drugog dijela (friss), upečatljivog ritamskog pulsa, prenijevši polet zajedničkog muziciranja i na publiku.

Naručio i uredio Odjel za komuniakcije HDS-a

Foto: Dubravka Petrić

Moglo bi Vas zanimati