Hojsak & Novosel: „Kada u Hrvatskoj kažeš da si osvajač Porina, to ipak nešto znači“

Tihomir Hojsak i Filip Novosel spojili su svoje klasično znanje glazbe sa širokim pop i etno ukusom kako bi oformili eklektično kohezivan duo prvo nazvan Bow vs Plectrum, a kasnije jednostavno Hojsak & Novosel. Ne ograničavaju se nikakvim proizvoljnim standardima žanra, forme ili estetike, ispituju i istražuju svoje ideje, a zatim dolaze do oblika koji ih čini jedinstvenima.

Krajem prošle godine objavili su svoj novi studijski album Tradicional Songbook, kolekciju tradicijskih pjesama, kako i sam naziv sugerira, koje u njihovim aranžmanima djeluju iznenađujuće svježe.

„Imam osjećaj da današnji mladi ne znaju nabrojiti regije Hrvatske, a kamoli pjesme, plesove, nošnje, glazbala iz svakog kraja“

Kada je i zašto došlo do promjene imena vašeg dua?
Tihomir: Promijenili smo ime iz vrlo jednostavnog razloga, ljudi su krivo izgovarali naše prvo ime Bow vs Plectrum. To se dogodilo tijekom našeg trećeg albuma koji smo radili s Gibom i dok smo htjeli proširiti našu publiku s tom glazbom. Nismo htjeli da nas nešto sputava u karijeri, a u tom trenutku to je bilo naše ime banda koje dandanas ne mogu prežaliti.

Imam dojam da sa svih strana pršte komplimenti za vaš novi album „Traditional Songbook“. Kako se osjećate kada primate takve hvalospjeve? Može li to biti dvosjekli mač za kreativnost?
Filip: Jako smo sretni zbog komplimenata koje primamo za naš novi album i naravno da smo ponosni na sve pozitivne komentare. To naravno može biti dvosjekli mač jer čovjek bi pomislio da je našao nekakav recept za uspjeh i da sve treba raditi tako, no mi se trudimo da u svakom našem izdanju pomaknemo granice samih sebe i damo nešto što na prethodnom albumu nismo. Jedino što je isto od prvog pa do zadnjeg albuma jest ta želja i pristup da svaki album bude poseban i drugačiji.

Kako se rodila ideja za okretanjem ka tradicijskoj glazbi?
Tihomir: Ta ideja je bila non-stop prisutna. Još na prvom albumu imali smo neke tradicijske pjesme i neke sevdalinke na koje su naši fanovi jako dobro reagirali. Stalno smo pričali godinama o tom albumu i kako bi se jedan album trebao sastojati samo od tradicijskih pjesama. To smo uspjeli ostvariti tek pet godina poslije.

Ovim albumom dajete zavidan doprinos glazbenoj baštini. Po kojem ste kriteriju birali pjesme?
Filip: Albumom smo htjeli obuhvatiti što više regija, no isto tako jako je bitno da se te pjesme sviđaju nama i da album ima svoju dinamiku i da bude interesantan i publici i kritici.

Nekako imam dojam da mlađe generacije ne osjećaju neku povezanost sa tradicijskom glazbom. Kakav je vaš dojam o tom odnosu?
Tihomir: U pravu ste. Prvenstveno su tu “krivi” profesori u osnovnim školama koji bi im trebali usaditi neki odnos, da ne kažem ljubav, prema našoj tradicijskoj glazbi. Imam osjećaj da današnji mladi ne znaju nabrojiti regije Hrvatske, a kamoli pjesme, plesove, nošnje, glazbala iz svakog kraja. Tu smo npr. Filip i ja kao „doma“. Na kraju krajeva možda ih to jednostavno ne zanima.

„Još se nije dogodilo da nešto radimo na sreću pa kako bude“

Na albumu se nalaze zanimljive suradnje s Nenom Belanom, Perom Galićem i klapom Cesarice? Ne mogu pronaći neku poveznicu između njih. Kako je došlo do tih suradnji?
Filip: Nenu Belana upoznao sam kroz suradnju s Damirom Halilićem Halom i otad smo ostali u kontaktu i jedva čekali da ostvarimo suradnju. Peru Galića upoznali smo u emisiji A-strana i odmah smo kliknuli, dok smo s klapom Cesarice surađivali i ranije, gostujući jedni drugima na koncertima te smo suradnju htjeli okruniti zajedničkom snimkom.

Koje su vas ideje vodile kad ste pripremali ovaj glazbeni materijal? Recite mi nešto o svojim glazbenim idejama i pristupu glazbi.
Tihomir: Glazbeni materijal za „Traditional Songbook“ pripremali smo sporo i detaljno. Htjeli smo obuhvatiti svaku regiju Hrvatske i nešto panonskog kraja, a opet iskoristiti sve hitove tradicijske glazbe. Svakom novom glazbenom materijalu pristupamo studiozno. Još se nije dogodilo da nešto radimo na sreću pa kako bude.

Sama činjenica da ste uparili kontrabas i tamburu je zanimljiva, napravili ste album obrada Gibonnijevih pjesama, a sada se snimili album „Traditional Songbook“. Sam naziv sugerira da ciljate na puno šire tržište od ovog domaćeg. Je li ovo svojevrsno dopuštenje da se povežete s izvornim sobom?
Filip: Nama je od samog početka cilj etablirati se na međunarodnoj world music sceni i već smo s prvim albumom postigli sjajne rezultate nastupajući u Americi, Kini i raznim zemljama u Europi. Mislim da je povezivanje sa samim sobom ključno u karijeri svakog glazbenika te da možeš uspjeti ako sviraš ono što uistinu osjećaš.

Hojsak & Novosel/Tomislav Šilovinac

Jeste li uspjeli nadmašiti prethodni album prema svojim kriterijima?
Tihomir: Još ne, ali na dobrom smo putu. Nakon promocije opet nas je zaustavila pandemija na par mjeseci, ali nas dvoje smo strpljivi i već u ovom trenu imamo bukirano preko 20 koncerata u sljedećih par mjeseci. Želja nam je nadmašiti prvi album s kojim smo svirali preko 70 koncerata godišnje.

Kombinacija mentalnog fokusa i vještine sviranja znači sve. Čini se da se dobar tim i da imate dobre ideje u kojem se smjeru krećete. Zadajete li si nemoguće ciljeve?
Filip: Mi zaista super funkcioniramo skupa i rekao bih da se jako dobro nadopunjujemo. Imamo iznimno poštovanje jedan prema drugom. Naš odnos odavno je prestao biti samo poslovan, te jedan na drugog gledamo kao na brata i često s obiteljima provodimo vrijeme skupa. Ne gledamo na naše ciljeve kao nešto nemoguće. Gdje ima volje ima i načina.

Kreativan proces je često neuhvatljiv. Koji je ključan sastojak vaše suradnje?
Tihomir: U našem slučaju kreativnost je stalno uhvatljiva. Zajedno provodimo puno vremena, bilo to na probama ili na roštilju. Tijekom slobodnog vremena pišemo si nove ideje porukama i uvijek se nešto rodi novo. Ključan sastojak naše suradnje što si prvenstveno odgovaramo kao ljudi. Mnogi bendovi su se raspali zbog svađa, raznih prepucavanja ili ega. Kod nas toga nema.

„Postoji naravno i šansa da ponovo završimo i u Americi gdje imamo zaista dobru fan bazu“

Je li vam pandemija pomogla u kreativnosti?
Filip: Ne, baš naprotiv. Bilo je jako teško stvarati glazbu u izoliranim uvjetima. To može pomoći do neke granice, ali kada traje ovako dugo više je uteg nego pomoć.

Kakav je bio vaš rani odnos s glazbom? Kada ste osjetili tu iskru?
Tihomir: Od ranih nogu. Svirao sam klavir u početku, pa bas gitaru u lokalnom bandu, a onda se u srednjoj školi rodila ljubav prema jazzu i tu sam otkrio kontrabas.

Kada ste na glazbenu industriju počeli gledati kao na svoj put u karijeri?
Filip: U glazbi sam cijeli život, doslovno od malih nogu, i uvijek mi je želja bila moći živjeti od onoga što stvaram. Nije postojao nikakav određeni klik kada sam to odlučio. To je jednostavno u meni, a rekao bih i u Tihomiru.

Radite li sami na razvoju svoje karijere ili imate kreativni tim iza sebe?
Tihomir: Najviše radimo sami, ali naravno, imamo dosta ljudi iza sebe. Tijekom zadnjih šest godina izmijenilo se par ljudi koji su nas vodili, ali najveću suradnju smo ostvarili s našom menadžericom Lidijom Samardžijom koja je i vodila naš treći album „Perle“. Trenutačno smo fokusirani najviše na PR našeg četvrtog albuma. Tu nam pomaže Millenium produkcija.

Imate li agenciju koja promovira vaš rad u inozemstvu? Koliko ste često nastupali vani i razlikuje li se strana publika od domaće publike?
Filip: Nažalost, nemamo agenciju koja nas promovira u inozemstvu. Promoviramo se većinom sami kroz kontakte koje smo stekli tijekom karijere. Prije pandemije puno smo putovali, no to se sada drastično smanjilo. Ove godine sigurno idemo u Češku u Prag, a imamo upite iz Bugarske, kao i iz Srbije i okolnih zemalja. Postoji naravno i šansa da ponovo završimo i u Americi gdje imamo zaista dobru fan bazu.

Osim što je potrebno brinuti o glazbi, mislim da je bitno paziti i na vizualni identitet, pogotovo kod ovakve vrste glazbe koju vi izvodite. Koliko je to važno vama?
Tihomir: Na svaki segment naše karijere pazimo, pa tako i na vizualni identitet. Imamo sreće što imamo super redatelja naših svih spotova Josipa Grizbahera iz Osijeka, našeg fotografa Tomislava Šilovinca. Surađivali smo i s Mare Milin na našem trećem albumu.

Nekoliko ste puta nagrađivani Porinom. Smatrate li da nagrade danas imaju tu snagu da učine nešto veliko za izvođače? Kakvo je vaše iskustvo?
Filip: Mi na nagrade gledamo kao potvrdu da nešto dobro radimo i to nas motivira da nastavimo dobro raditi i dalje. Kada u Hrvatskoj kažeš da si osvajač Porina, to ipak nešto znači i sigurno da booking agenti ne gledaju jednako na izvođače koji imaju nagrade ili nominacije i na one koji ih nemaju, ali ne bih rekao da je to nešto presudno. Mislim da je najbitnije imati svoju publiku.

Koji vam glazbenici zaokupljaju pažnju u posljednje vrijeme?
Tihomir: Berlinska Filharmonija, definitivno, koju smo i slušali uživo nekidan u Zagrebu.

Što je sljedeće u planu? Postoje li najavljeni nastupi?
Filip: U planu je maksimalno promovirati album. Kao što sam naveo, očekuju nas koncerti u Češkoj, Srbiji i Bugarskoj, a nastavljamo i suradnje s našim Perom Galićem, kao i s Vlatkom Stefanovskim. Ove godine planiramo i nekoliko koncerata sa Theodosiijem Spassovom tako da nas sigurno očekuje puno dobrih svirki.