Nastupi Sjene, Ružnog Pačeta i Podočnjaka obilježili drugi Panic Room festival

„Hiljson na Summer Cocku (da, to je stvarno naziv programa ljeta u Đurđevcu) ili Panic Room festival u Koprivnici?”

Panic Room

Pitanje je to koje me je neko vrijeme kopkalo no, kao što možete zaključiti po naslovu, ipak je prevagnula znatiželja, s obzirom na to da neke od najavljenih izvođača još nisam imala prilike čuti uživo. Ispalo je da sam donijela dobru odluku jer je Hiljsonov koncert zbog lošeg vremena odgođen, a zbog istog je razloga i Panic Room festival prebačen u dvoranu FUNK-a. Mislim da je to bila i sretna okolnost jer ovakvi koncerti možda najbolje prolaze u zatvorenom prostoru, pogotovo kada se radi o manjim izvođačima.

Panic Room

Line-up drugog izdanja festivala je bio raznolik, no unatoč tome večer je pokazala da nije svaki izvođač jednako spreman nositi publiku. Čast da otvori festivalsku večer pripala je mladom trap dvojcu –  Špiro i Tej. Za prvi nastup večeri, atmosfera je bila i više nego dobra, dvorana se lijepo ispunila i vidjelo se (i čulo) da dečki imaju svoju bazu fanova u Koprivnici. Swana i Young Bude samo su nastavili dobar niz, a prvi pravi vrhunac večeri dogodio se nastupom Sjene koji je pokazao zašto je trenutačno jedan od miljenika nove trap generacije. Ako je Sjena zapalio dvoranu, Ružno Pače je održao vatru do samoga kraja. Ovdje je festival trebao i završiti jer bilo je i više nego jasno da su izvedene najbolje minute cijele večeri.

Panic Room

Krešo Bengalka donio je nagli kontrast – iako je iskusno ime na domaćoj hip-hop sceni, dvorana se naglo ispraznila, a atmosfera je pala. Moglo se primijetiti da generacija koja je došla na festival traži nešto „novo i živo”, a Krešin nastup, iako kvalitetan, nije uspio postići isti intenzitet energije. Bio je to trenutak koji je pokazao koliko trap scena u Koprivnici još uvijek ovisi o nekim imenima i koliko publika reagira selektivno. Ipak, oni koji su ostali na nastupu uživali su u Krešinoj izvedbi koja se, za razliku od prethodnih, nije oslanjala na autotune i playback.

Večer su zatvorili Podočnjaci koji su uspjeli probuditi sada već „potrošenu” publiku i zadržati dobru atmosferu do samoga kraja.

Cijela večer je pokazala da trap u Koprivnici živi, ali nekako krhko. Čini se da se publika okuplja samo oko određenih imena, dok ostali prolaze gotovo nezapaženo. Unatoč svemu, nema mjesta panici – drugi po redu Panic Room festival pokazao je da postoji publika, postoji energija i da u Koprivnici trap još uvijek ima svoje mjesto, koliko god bilo selektivno.