Uspješni mladi glazbenici: Krešimir Klarić

Krešimir Klarić (Karlovac, 1994.), diplomirani sladatelj i orguljaš, na nadolazećem koncertu Cantus Ansambla imat će praizvedbu svoje nove skladbe Kunst Kabarett, za sopran i ansambl. Riječ je o doista specifičnom glazbeniku, čija je ljubav prema orguljama utjecala na njegov skladateljski rad koji obilježava istraživanje posebnih orkestralnih boja te istančani smisao za bogat i profinjen glazbeni kolorit. Poseban interes poklanja orguljaškim improvizacijama u suvremenom glazbenom jeziku, što ga je usmjerilo i prema specifičnom skladateljskom smjeru  aleatorike – otvorenom i slobodnom odnosu prema glazbenom materijalu.

Od igre i istraživanja do skladateljskog poziva

Kako si se počeo baviti glazbom i zašto baš orgulje?

Od ranog djetinjstva bio sam fasciniran orguljama, kako izgledom samog instrumenta, tako i zvukom. S orguljama sam se, naravno, prvo susreo u crkvi te sam tražio roditelje da me odvedu na kor kako bih iz blizine mogao slušati, ali i promatrati orguljaša koji je, sjećam se, svake nedjelje svirao po jedan od Bachovih preludija i fuga.

Da bi netko bio orguljaš, vjerujem da se tu mora raditi o pozivu

Počeo sam kod kuće na glasoviru samostalno istraživati, improvizirati, otkrivati razne ljestvice i tonalitete te tražiti akorde koji mi se sviđaju, a tek sam kasnije upisao glazbenu školu. Da bi netko bio orguljaš, vjerujem da se tu mora raditi o pozivu, jer kod sviranja orgulja postoji puno specifičnih situacija i problema koji nerijetko ljude odbiju od ovog instrumenta, bez obzira na početni interes.

Kakvo je iskustvo svirati na različitim orguljama pri nastupima, a često ni ne znati ‘što te čeka’?

Svake orgulje posjeduju svoje specifičnosti koje se među raznim instrumentima drastično razlikuju, a to, naravno, utječe i na izbor repertoara i načina sviranja. Ni kod jednog drugog instrumentalista situacija nije ni približno ista. Kad imam angažman na instrumentu na kojemu nisam svirao, moram se unaprijed informirati o veličini i specifikacijama tog instrumenta te samim time ponekad i prilagoditi svoj program. Puno je tu ‘šokova’. Primjerice, događalo mi se da bih čak dobio pogrešne podatke o veličini manualne i pedalne klavijature, zbog čega bi mi nedostajalo tonova za izvedbu određenih kompozicija.

Na koji način su te orgulje dovele do kompozicije?

Tijekom osnovne glazbene škole već sam počeo skladati minijature za klavir i orgulje. Danas mi je žao što sam se tih vrlo ranih radova odrekao. U srednjoj školi su profesori primijetili da imam sklonost prema stvaranju i dobio sam mogućnost upisati izborni predmet Kompozicija, gdje sam savladao osnove skladanja i razvijao svijest o protoku glazbenog vremena.

Moje bavljenje kompozicijom, a i glazbom i orguljama uopće, proizašlo je iz improvizacije na orguljama – u početku su to bile igre i istraživanja, a kasnije pokušaj da se te izvedbe približe što više kompoziciji u smislu konkretno definiranih tema i forme. Kvalitetna improvizacija mora zvučati kao iskomponirani i promišljeni rad.

Krešimir Klarić

Koja je razlika između kompozicije i improvizacije?

Improvizacija na orguljama je skladanje i realiziranje te glazbe u trenutku izvedbe. Ona bi trebala biti kao kompozicija, jedina je razlika što ne postoji pisani trag kako bi se još jednom mogla izvesti u istim okvirima. Kao rezultat, improvizacija na neki način ima otvoreniju formu, ali to opet ovisi i o samom stilu improviziranja. Još jedna razlika je da, pri improviziranju, imaš puno više otvorenih putova u koje možeš skrenuti u tom trenutku. Radi se o brzom odabiru i reakciji za smjer kretanja glazbe.

Što je utjecalo na tvoj interes za improvizaciju? Imaš li neke uzore?

Zanimljiva mi je povijest improvizacije. Ona je proizašla iz potrebe u liturgiji, gdje je teško vremenski planirati i točno odrediti izvedbu već napisane skladbe i uklopiti je u tijek liturgije. Sviranje orgulja i pjevanje u crkvi vrlo je povezano, dakle skladba koja prethodi ili se nastavlja na neki vokalni komad mora biti nekako povezana s njime i zbog toga se često improvizira na korale ili crkvene napjeve. Puno je orguljaške literature proizašlo iz improvizacije.

Improvizirati sam počeo samostalno, a najveći utjecaj na mene su ostavili ljetni seminari u Šibeniku, gdje sam kao srednjoškolac prvi puta slušao predavanja o improvizaciji i radio s profesorom Antom Knešaurekom. Teško je govoriti o uzorima, to se s vremenom i rastom mijenja, a svaki profesor s kojim sam radio je na mene ostavio određeni utjecaj.

Orguljska improvizacija – perspektive

Koliko je zastupljena improvizacija u Hrvatskoj u usporedbi s inozemstvom?

U Hrvatskoj je među orguljašima improvizacija u povojima. Vrlo je mali broj ljudi koji improvizira, a još manji onih koji to rade dobro. Žao mi je što na Akademiji u Zagrebu ne postoji konkretan studij improvizacije ili barem dvosemestralni kolegij (osim improvizacije u jazz stilu) koji bi studente oslobodio straha od improvizacije. Vjerujem da će se to jednog dana dogoditi.

Improvizacija ima zaista dugu, skoro i neprekinutu tradiciju, poglavito u Francuskoj i Njemačkoj. Ondje postoje i ozbiljni studiji improvizacije na kojima se vrlo detaljno proučava taj fenomen.

Je li moguće u okviru tradicionalnih formi improvizirati suvremenim glazbenim jezikom?

U jednoj od improvizacija, koju sam izveo na Božićnom koncertu u požeškoj katedrali 2021., koristio sam božićnu pjesmu iz Hrvatskog crkvenog kantuala. Tradicionalne polifone forme čvrsto su vezane uz tonalitet, a oduzimanje tonaliteta npr. fugi često dovodi do skladbe koja neće biti potpuno jasna u svojim zadanim okvirima, ali je moguće.

Prava suvremena improvizacija je ona koja je potpuno slobodna i lišena svih okvira u koje bismo glazbu pokušali smjestiti.

Zbog nepostojanja tonalitetnih odnosa koji uvjetuju formu npr. fuge ili passacaglie, radilo bi se o nekim ‘atonalitetnim’ varijantama ovih formi. Govoriti zapravo o atonalitetu mi ne djeluje više kao nešto suvremeno i atonalitet je odavno postao dio tradicije… Po meni je prava suvremena improvizacija ona koja je potpuno slobodna i lišena svih okvira u koje bismo glazbu pokušali smjestiti.

Što je za tebe „prava suvremena slobodna improvizacija”?

Improvizacija koja u sebi sadrži elemente suvremene glazbe i dalje će ovisiti o tome jesmo li odabrali određeni stil i ideju ili smo odlučili improvizirati potpuno slobodno. Ishodišta su, kao i za improvizaciju u nekom drugom stilu, neka unaprijed zadana tema, razmatranje oblika, poznavanje stila, držanje određenih smjernica itd. Za „pravu suvremenu“ slobodnu improvizaciju najčešće kao ishodište služi glazbeni motiv odnosno grupa motiva ili nešto još manje određeno, slobodnije, ‘nedefiniranije’, npr. zamisao boje zvuka, situacija u kojoj se improvizira i slično.

Primjerice, moja improvizacija Szintillation slobodna je improvizacija tog tipa za čije ishodište me inspiriralo svjetlucanje zvijezda (scintilacija, lat. scintillatio: svjetlucanje). Htio sam dočarati prolazak kroz ionizirajuće zračenje, a zatim povratak u osnovno stanje.

Skok iz baroka u suvremenu glazbu

Uvjetuje li sviranje orgulja razvoj sklonosti prema određenom glazbenom jeziku (npr. baroku)?

Sasvim sigurno je sviranje orgulja utjecalo na moju sklonost baroku i dalje prema polifonim oblicima i polifonom razmišljanju, ali, naravno, i prema improvizaciji. Prolazio sam kroz razne faze. Najduža je bila i ostala ljubav prema glazbi J. S. Bacha, ali to me kasnije usmjerilo više prema suvremenoj glazbi. Odnosno, s baroka sam nekako ‘skočio’ u sfere suvremene glazbe i ta dva stila najviše su obilježila moj trenutačni izraz. Primjerice, romantizam sam zavolio tek upisom na prvu godinu Akademije kada sam detaljnije i ozbiljnije pristupio harmoniji kao vještini.

Kako je upis studija kompozicije utjecao na tvoj glazbeni jezik?

U mojim početcima sklonost prema glazbi bila je više vezana uz moju orguljašku praksu. Moji rani radovi bili su pokušaji u stilu baroka i klasicizma. S vremenom nisam više htio ‘oponašati’ druge, već se javila želja da pokušam dobiti zvuk koji donosi nešto novo. Tako se počela razvijati želja za boljim upoznavanjem suvremene glazbe. Dolaskom na studij kompozicije kod profesora Berislava Šipuša i upoznavanjem hrvatske suvremene glazbene scene (posebno MBZ-a), otvorili su mi se novi vidici i putevi koje suvremena glazba nudi te propitkuje.

S vremenom nisam više htio ‘oponašati’ druge, već se javila želja da pokušam dobiti zvuk koji donosi nešto novo

Kako spajaš profesiju orguljaša i kompozitora?

Improvizacija je ono što ujedinjuje orgulje i kompoziciju. Inače najmanje pišem za orgulje, možda iz nekog straha od nesavršenosti ideja za vlastiti instrument ili jednostavno improviziram pa nemam potrebu pisati. Bila mi je velika želja napisati koncert za orgulje i orkestar pa sam iskoristio priliku da pod mentorstvom Berislava Šipuša pokušam nešto takvo realizirati i tako je nastao moj diplomski rad.

Jedna od rijetkih, ujedno jedna i od mojih najrecentnijih skladbi, koju sam napisao za orgulje je Sonata?, a praizvela ju je Silvia Magdalena Šimić.

Kako pristupaš komponiranju općenito?

Ako se radi o narudžbi, limitiran sam i fokusiraniji na smjernice koje sam dobio. Skladbe koje nastaju iz vlastite potrebe su mali istraživački projekti koji se realiziraju kao zadatak koji sam si zadao i prije nego što sam krenuo skladati. Tijekom studija razvio sam nekakav svoj stil, ali je on još uvijek podložan i drugim utjecajima te promjenama, ovisno o trenutnom interesu. I dalje se prilično bavim razradom i motivičkim radom u zatvorenim formama uz povremene skokove u teatar i aleatoriku.

Povezuješ li aleatoriku s improvizacijom?

U mojim skladbama ponekad se nalaze improvizacijski elementi, ali njih ni u kojem slučaju ne povezujem s aleatorikom. Odvajam te dvije pojave jednu od druge. Aleatorika je proizašla iz potrebe da nešto zvuči prirodnije i lišeno viška kontrole. Aleatorika, kao i improvizacija, ima samo smjernice zapisa (improvizacija to čak i ne mora imati), dakle to je jedina dodirna točka ovih, po meni, dviju različitih stvari.

Skladba u kojoj sam po prvi puta koristio aleatoriku je Die Nachtmusik, a praizvedena je na MBZ-u 2019. godine pod dirigentskim vodstvom Dore Remenar. Ovdje sam aleatoriku koristio tako da se određene proširene tehnike izvode u okviru slobodnih uputstava (primjerice, početak koji nema mjere – senza misura).

Koje su ti najvažnije dosadašnje praizvedbe?

Najvažnije dosadašnje iskustvo praizvedba je mog diplomskog rada iz kompozicije, koncerta za orgulje sa Zagrebačkom filharmonijom pod vodstvom maestra Ivana Josipa Skendera. Zanimljivo, maestro Skender dirigirao je moju prvu skladbu na studiju kompozicije i ispratio me s diplomskim radom. Istaknuo bih zanimljivu suradnju s kolegom Lovrom Stipčevićem, kada smo za Biennale 2021. realizirali zajedničku skladbu Svako traženje smisla je… za ansambl i elektroniku. Imao sam sreću da su mi se tijekom studija izvele baš sve osim jedne skladbe.

Foto: MBZ

Kada je počela tvoja suradnja s Cantus Ansamblom?

Cantus Ansambl je 2019. godine izvodio moju skladbu za ansambl Der blaue Wald, na Danima Milka Kelemena i u njihovoj koncertnoj sezoni 2020./2021. Bio sam počašćen prijedlogom mog mentora, prof. Šipuša, da ova skladba ‘zaživi’ u te čak dvije izvedbe sjajnih glazbenika Cantus Ansambla pod njegovim dirigentskim vodstvom.

Puno naučio na svojim greškama, ali sam i na nekim kvalitetnim skladateljskim rješenjima puno naučio o instrumentaciji i kontroli protoka glazbenog vremena

To je bila moja prva suradnja s ovim ansamblom, koja je prošla jako dobro i iz koje sam, slušajući samu skladbu, puno naučio na svojim greškama, ali sam i na nekim kvalitetnim skladateljskim rješenjima puno naučio o instrumentaciji i kontroli protoka glazbenog vremena. Izrazito se veselim ponovnoj skorašnjoj suradnji.

Ironična sliku svijeta u kabaretskom ugođaju

Nekoliko riječi o praizvedbi koju ćemo u ponedjeljak slušati?

Skladba koju Cantus Ansambl praizvodi 28. ožujka, Kunst Kabarett, višestavačna je skladba za sopran, limene puhače i udaraljke. Radi se o reinterpretaciji i skraćenoj ideji jednog kabaretskog ugođaja. To je skladba koja kombinacijom izmišljenog, fragmentiranog i njemačkog jezika daje ironičnu sliku svijeta u razdoblju u kojem je nastajala. Ona je na neki način reakcija na moj unutarnji svijet i njegov odnos s vanjskim svijetom.

Za razliku od moje prve praizvedbe Cantus Ansamla Der blaue Wald, ovoga puta koristim sasvim drugačiji instrumentarij. Istaknuo bih uvrštavanje dionice soprana koju ćemo čuti u izvedbi sjajne hrvatske sopranistice Irme Dragičević. Pratio sam njezin rad i oduševila me njezina energičnost, otvorenost, spontanost i hrabrost, ali i prilagodljivost različitim glazbenim žanrovima, što me ukupno inspiriralo. Pišući ovu partituru, imao sam na umu upravo njezin vokal.

Kako vidiš situaciju sa suvremenom glazbom u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj ne bismo imali puno toga da nije osnovan Cantus Ansambl i van njihovog ciklusa općenito teško da se može govoriti o životu suvremene glazbe u Hrvatskoj. Primjerice, u inozemstvu u većim gradovima svaki se dan nudi prilika poslušati koncert suvremene glazbe. Kod nas je to i dalje rezervirano za nekoliko festivala koji podržavaju suvremenu glazbu (poput MBZ-a, Osorskih glazbenih večeri, Glazbene tribine, festivala Novalis itd.), no primjećujem da se situacija sve više razvija: javljaju se i neki novi, manji ansambli, manji festivali, a osobno mi se sviđa mogućnost da se i publika manjih gradova educira o idejama suvremene glazbe (npr. već niz godina održava se festival Dani Milka Kelemena u Slatini).

Osobno mi se sviđa mogućnost da se i publika manjih gradova educira o idejama suvremene glazbe

Možeš li istaknuti svoje najvažnije orguljaške nastupe?

Možda najljepše iskustvo bilo mi je svirati u Parizu u crkvi L’église Sainte-Marie-Madeleine na orguljama, gdje su orguljaši bili Saint-Saëns, Dubois, Fauré, Demessieux… Nastupao sam na raznim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, svaki koncert neko je posebno iskustvo.

La Madeleine, Pariz

Diplomirao sam s pohvalom kao prvi student koji je svoj diplomski koncert odsvirao na tada tek postavljenim Riegerovim orguljama u KD Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bila mi je to posebna čast i zadovoljstvo jer sam osobno prisustvovao posljednjim fazama postavljanja tog novog instrumenta u dvoranu. Program je obuhvaćao više stilskih razdoblja i skladatelja pa su tako na programu bila djela Solera, Bacha, Regera, Durufléa, Messiaena i moja improvizacija na gregorijanski koral.

Kakva je kvaliteta novih orgulja na Muzičkoj akademiji?

Radi se o trenutačno najsuvremenijem instrumentu na kojemu elektronika dodatno upravlja određenim mogućnostima dobivanja zvuka koji ne možemo koristiti na ‘klasičnom’ instrumentu. Na projektu je radila renomirana austrijska firma Rieger koja je svojevremeno u Hrvatskoj postavila mnogo instrumenata – tu možemo spomenuti i orgulje bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj, koje su na svu sreću u trenutku velikog zagrebačkog potresa 2020. bile u Sloveniji na restauraciji. Kao jedini nedostatak orgulja na MA istaknuo bih da je šteta što je tako dobar instrument postavljen u dvorani s lošije izvedenom akustikom.

Zanima li te gradnja orgulja?

Općenito mi je interesantno proučavati graditelje orgulja. Od osnovnoškolskih dana su mi kroz ruke prošle razne knjige o Karlovcu i njegovoj povijesti pa sam tako naišao na šture podatke o graditelju Heilingeru. Njegov trag je kroz vrijeme bio zameten i trebalo je ponovo tražiti i spajati pronađeno u smislene cjeline. Nakon što sam uspio skupiti dovoljno činjenica i podataka koji bi poduprli moje hipoteze i tvrdnje, pokrenuo sam dvije restauracije uz administrativnu pomoć župe u kojoj sam orguljaš (župa Blažene Djevice Marije u Karlovcu), s obzirom da su se oba instrumenta ondje nalazila.

Jedne od tih orgulja bile su toliko devastirane prijašnjim amaterskim pregradnjama da se od instrumenta moglo iskoristiti tek oko 30% izvornog materijala pa tako danas to više ni nije originalni Heilingerov instrument.

Član si organizacijskog tima orguljaškog festivala Organum Histriae?

Festival Organum Histriae postoji već više od dvadeset godina i već je etablirani festival na karti događanja. Pokrenut je u Umagu 1998., a vodstvo festivala je prije nekoliko godina preuzela moja kolegica, orguljašica Elena Roce, koja je trenutno u Amsterdanu. Ubrzo sam se pridružio organizacijskom timu za koji smo i osnovali udrugu Organum Histria kojoj je cilj promicanje orguljaške umjetnosti u okvirima klasične glazbe, ali i razvoj orguljaške kulture. Uskoro ćemo krenuti u suradnje s drugim međunarodnim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Koji je tvoj trenutačni angažman kao orguljaša?

Glavni sam orguljaš Nacionalnog svetišta sv. Josipa i župe Blažene Djevice Marije Snježne te Župe Srca Isusovog u Karlovcu, a povremeno odlazim u katedralu i pontifikalnu crkvu sv. Lovre u Požegi. Uz posao crkvenog glazbenika radim u glazbenoj školi u Karlovcu.

…a tvoji skladateljski planovi?

Planiram se prijaviti na neka natjecanja zbog kojih sam trenutno u procesu skladanja. Radim na djelima manjeg opsega za orgulje i nećemo dugo čekati praizvedbu. U planu mi je nastaviti školovanje u inozemstvu, kako bih malo proširio horizonte u nadi da će mi to donijeti i veću vidljivost, a time i neke nove angažmane.

Ovogodišnji si dobitnik stipendije Fonda Rudolf i Margita Matz, što ti znači ova nagrada?

Zaista sam sretan i zahvalan prosudbenoj komisiji koja me, uz kolegu Lovru Stipčevića, odabrala za stipendista. To je na neki način i potvrda mojeg rada kao kompozitora, ali i pomoć i poticaj za nastavak školovanja u inozemstvu.

Uspješni mladi glazbenici serija je portreta i predstavljanja trenutno najistaknutijih glazbenika mlađe generacije za koje trebate čuti. Riječ je o upečatljivim mladim glazbenicama i glazbenicima iz različitih glazbenih područja koji su svojim djelovanjem već zauzeli perspektivan položaj na glazbenoj sceni, pišući, izvodeći i (re)interpretirajući glazbu na zavidnoj razini. Glazba.hr predviđa im jednako uspješnu profesionalnu karijeru, a u našim tekstovima i video pričama saznajte zašto.