Nina Ćorić i Tamburaški orkestar HRT-a u Lisinskom: Lorca, flamenco & tambura

Na svjetski dan flamenca, 16. studenog, mala dvorana Lisinskog nakratko je postala mjesto na kojem su se susrele dvije glazbene povijesti – ona hrvatska, utemeljena na tamburaškoj tradiciji, i ona andaluzijska, prožeta ritmom, bolom i ponosom. Nastupili su Nina Ćorić i Tamburaški orkestar HRT pod ravnanjem Siniše Leopolda

Nina Ćorić / Foto: Samir Cerić Kovačević

Publika u maloj dvorani zagrebačkog Lisinskog prisustvovala je programu koji se ne viđa često: precizno osmišljenom susretu flamenca i tamburaške glazbe, ostvarenom nakon višegodišnjeg pomnog planiranja Nine Ćorić i maestra Siniše Leopolda.

Nina Ćorić, koja već godinama predstavlja hrvatsko lice flamenca, bila je okosnica večeri. Njezina interpretacija Lorcinih pjesama istodobno je prizemljena u poštovanju prema izvornoj formi, i uzdignuta u sposobnosti da svaku frazu ponovno izgradi, udahne joj vlastitu težinu i prisutnost. Sara Martin, gošća iz Madrida, odgovorila je na tu glazbenu gestu tijelom – pokretom koji je u svojih nekoliko centimetara radijusa nosio cijelu povijest danza española. Njezine koreografije, stvorene upravo za ovu večer, nisu djelovale kao dodatak programu, nego kao organski nastavak same glazbene priče, kao da izrastaju iz samog tkiva programa. Ona nije došla sama. Povela je svoju plesnu trupu, tako da su za publiku u Lisinskom plesale plesačice iz Madrida, iz njene plesne škole.

Tamburaški orkestar HRT-a pod vodstvom maestra Siniše Leopolda pokazao je da vrlo prirodno pronalazi zajednički jezik s flamencom. Izvanredno razumijevanje i osjećaj za ritam i duh flamenca preoblikovali su tradicijski zvuk u nešto sasvim drugačije. U trenucima kada su tambure preuzimale melodijsku liniju, a flamenco ritam ostajao u pozadini, stvorila se zanimljiva napetost: kao da je Lorcina glazba, kroz nježne žice i precizne udarce, ponovno vraćena u prostor koji je razumije na drugačiji, ali iskren način. Aranžmani Krunoslava Seletkovića, Marka Bertića i Filipa Novosela pritom su pokazali koliko je delikatna vještina reinterpretacije – držati se izvornog koda, a ipak ponuditi nešto osobno i novo.

Nina Ćorić i Siniša Leopold / Foto: Samir Cerić Kovačević

Posebno je dojmljivo bilo kako je koncept, nastao na temeljima povijesnih snimki Federica Garcíe Lorce i La Argentine iz 1931., u Lisinskom dobio svoj suvremeni, gotovo ritualni okvir. Primjerice, pri izvođenju “Sevillanas del siglo XVIII”, pažnju su u trenu zaokupile plesačice s kastanjetama, ali tamburaši su je vraćali svaki put kad bi neočekivano zapjevali “Viva Sevilla!”, stvarajući slikovit osjećaj lokalne atmosfere. Reinterpretacijom tradicionalne sevillane kroz Lorcino viđenje, ovako je spojen folklor s modernim vremenom. Flamenco je jednostavno takva glazba – u ovim skladbama kao da postoji neka suptilna napuklina – prostor između radosti i tuge – a u Lisinskom se činilo da je baš taj prostor pretvoren u fokus večeri. U tim trenucima zajedničkog pulsa između orkestra, pjevačice i plesačica, gotovo se moglo fizički osjetiti ono što često bude nevidljivo: kako tradicija diše, mijenja se i opstaje.

Publiku su posebno osvojili instrumentalni trenuci, među kojima su se istaknuli dijelovi iz opere Carmen Georgesa Bizeta i autorska skladba Siniše Leopolda Tamburo Latino. No najveće su ovacije izazvale Novoselove Varijacije na Tico-Tico no Fubá, poznatu skladbu brazilskog skladatelja Zequinha de Abreua, koje su istaknule virtuoznost izvođača.

Osim trenutaka kada je Tamburaški orkestar HRT-a preuzimao instrumentalnu priču, publiku je posebno zaintrigirao novi autorski projekt Nine Ćorić. Na pozornicu je pozvala svoje suradnike: Marija Rašića, Marka Firsta, Amira Karalića iz Trsta i Luisa Camacha Montealegrea. „Sljedeće godine obilježava se 90 godina od Lorcine smrti“, najavila je Nina, „ali prije nego što smo uopće mislili o toj godini, počeli smo raditi na nečemu novom. Istraživali smo Lorcinu poeziju, stvarali glazbu koja drugačije rezonira, koja odskače od svega što smo dosad radili.“

Tamburaški flamenco / Foto: Samir Cerić Kovačević

Rezultat je autorski materijal koji spaja poeziju i suvremeni glazbeni izraz, istovremeno odajući počast Lorcinoj tradiciji i otvarajući prostor novim melodijama. Prve izvedbe, među kojima su „Balada del Agua de Mar“ i „Romance de la Luna Luna“ iz zbirke Ciganske romance, pokazale su kako se prošlost i sadašnjost mogu susresti na sceni. Posebno dojmljiva bila je „Romance de la Luna Luna“, koja je u interpretaciji Nine Ćorić i pratnji glazbenika uspjela uhvatiti srž Lorcina nasljeđa i sjedinila ga s domaćim glazbenim tradicijama.

Album Lorca, Flamenco & Tambura, već je zapažen i uvršten među 20 najboljih albuma za Porin u kategoriji Album godine te nominiran za najbolji world music album. Ovaj je koncert djelovao kao hommage ne samo Lorci, nego i svima koji su svojim radom iscrtali put flamenca sve do statusa UNESCO-ove nematerijalne baštine. Nina Ćorić i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog već godinama imaju fantastičnu suradnju, a pokrovitelji ovog koncerta bili su Grad Zagreb i Veleposlanstvo Kraljevine Španjolske u Hrvatskoj.

Federico García Lorca i danas je nezaobilazna figura španjolske kulture, čija poezija i glazba nadahnjuju flamenco izvođače diljem svijeta. Njegovi zapisi i aranžmani narodnih pjesama Andaluzije omogućili su da flamenco pređe s ulica u koncertne dvorane, spajajući tradiciju i umjetnički izraz na jedinstven način.

„Hvala vama što ste došli, što ste ispunili ovu dvoranu. Nama je ovo bilo jako emotivno. Plesačice su došle sa Sarom već u četvrtak navečer. Mi smo se sprijateljili, podružili, odradili probe, ali ovaj smo trenutak u biti pripremali dvije godine“, na kraju je objasnila Nina Ćorić. Lisinski je bio ispunjen, a dug aplauz govorio je dovoljno o reakciji publike.

Večer pjesme i plesa / Foto: Samir Cerić Kovačević